On Thu, 1 Nov 2007 12:09:25 +0100, Ratko Jakopec wrote:

>> Dragi moj "Nikolaj", danijel nije prevodio nista sa sanskrta jer ne zna ni 
>> beknuti na njemu. Njegov "prijevod" je los prijevod nekog vec loseg 
>> engleskog prijevoda. 
> 
> A ti si naravno strucnjak za sve te jezike pa znas da je to los prijevod,
> inace ta prica o losem prijevodu je totalno promasena i govori o plitkosti
> njenih zagovornika, ali o tome sam jucer pisao Sinisi Slovencu pa mi se
> neda ponavljati.

Inače, ono što je meni tu zabavno je činjenica da je moj stari jako poznati
stručnjak za znanstveno-tehnički prijevod, i da sam ja od njega godinama,
da ne velim desetljećima učio o teoriji prijevoda, u onom apstraktnom
smislu koji ne dotiče konkretni jezik nego u smislu što je zapravo dobar
prijevod. To ja ne mogu objasniti likovima koji misle da je kompjutorski
program koji mapira riječ na riječ, ili frazu na frazu, u stanju napraviti
optimalan prijevod, kao što to smatra onaj glupan Tomislav skupa sa svojim
harekrišnama. Optimalan prijevod je onaj koji na ciljnom jeziku prenosi
isto značenje koje izvornik prenosi govorniku izvornog jezika. To znači da
može postojati deset dobrih prijevoda istog teksta koji uopće ne moraju
koristiti slične riječi. U slučaju prepjeva stvar je za red veličine
kompliciranija, budući da je potrebno zadržati, odnosno ponovo stvoriti
pjesničku vrijednost teksta, a ne samo značenje. Nakon toga dolazi duhovni,
mantrički sloj u slučaju svetih spisa, koji je pak dodatni red veličine
problema u odnosu na pjesnički sloj, jer tu "prevoditelj" mora ući u ista
duhovna stanja kao autor, što u slučaju Gite znači da za prevesti "jer Ja
sam stanje brahmana, o Arjuna" moraš biti stanje brahmana i to pisati u
prvom licu kao iskusitelj, jer inače prijevod neće valjati. I što bi tu
meni koristio nekakav poznavatelj sanskrita, kad već postoji prijevod Gite
riječ po riječ, postoje engleski i hrvatski prijevodi cijelog teksta, i
jedina stvar koja im je svima problem je fragmentacija narativne linije na
stihove (budući da su prevodioci prevodili stih po stih, rasturena je
narativna, pjesnička i mantrička linija koja se u originalu prenosi kroz
cijelo poglavlje i šire), i slabo zadržavanje mantričke snage. Isto tako,
neki termini i fraze koje su specifične za iskusitelje određenih stanja
loše su prevedene, što nije za zamjeriti budući da moraš imati iznimne
dosege da bi mogao poloviti takve finese. Ukratko, moji kritičari su idioti
koji nisu u stanju shvatiti ni najelementarniji sloj problematike, koji se
tiče samog prijevoda, a prijevod je tu najmanji problem, ja sam se ubio na
istovremenom održavanju formalne točnosti prijevoda, pjesničkoj i
narativnoj liniji zbog koje sam u jednom dahu prevodio čitavo poglavlje
tako da ne dođe do fragmentacije, i mantričkom sloju kojeg je ubitačno
teško rekonstruirati budući da graniči s nemogućim istovremeno paziti na
formalno jezički sloj, dakle imati zapaljen intelekt, i biti u visokom
duhovnom stanju iz kojeg Krišna govori Arđuni i pisati to iz prvog lica. To
je užasno, neljudski teško za napraviti kako treba. Ostavio sam dio života
na tome.

-- 
http://www.danijel.org/