X-Ftn-To: Phoenixâ?? 

Phoenixâ??  wrote:
>> jer svaki covjek ima dusu koja je na "sliku i priliku  Boga",
>
>  Ako se ne varam vec je Danijel govorio o tome kako nismo svi djeca
>bozja itd itd... a ako je necija tamo dusa na sliku i priliku boga, ja
>ne zelim niti ne tezim takvom bogu, koji robuje takvim niskostima.
>
>>dusa je
>>cisto sjeme svetosti i reci da nema povratka dusi ka Ocu  je huljenje,
>
> Nece svi k ocu. O tome ti je i Isus govorio.
>Ali ja mislim da bi ovo Danijel bolje formulirao (ona anegdota sa
>dvije ptice na drvetu), tako da se necu petljat (i) ovdje.

Ma dalo bi se svasta napisati, i zapravo ja o toj temi i jesam svasta
napisao, ali stvarno mi se sve to ne da ponavljati svaki put kad dodje
Slap i na grupe istrese svoju tiradu nesuvislosti. Ali mogu npr.
citirati mjesta na kojima sam o tome govorio:

6.11 Je li moguÄ?a potpuna propast du??e? Yogananda i drugi sveci govore
kako je du??a u stvari dio Boga, odnosno naÄ?in gledanja na Boga, a
buduÄ?i da Bog ne mo??e biti uni??ten, to ne mo??e biti ni du??a?

Ti sveci imaju pravo, iz perspektive iz koje oni promatraju stvar, ali
grije??e u jednom detalju. Naime, nije du??a ta koja posve propada, nego
veza Ä?ovjeka s njegovom du??om. Du??a, koja je dio Boga, u stvari je
Apsolut, kojeg mo??emo gledati i kao Jastvo osobnog biÄ?a. Takvo Jastvo
ne samo da je neuni??tivo, nego je i nedjeljivo, i ne oÄ?ituje se samo
kroz jedno biÄ?e, nego kroz sva biÄ?a uopÄ?e, od atoma do Svevi??njeg.
Dakako da takvo Jastvo ne mo??emo ni uni??titi, ni zaprljati grijehom. O
tome se i ne govori. Problem je u tome, ??to se mi mo??emo odreÄ?enim
postupcima posve odrezati od te beskrajne du??e, tako da se posve
izgubi svaka veze izmeÄ?u nje i nas, ??to Ä?e za nas, de facto, znaÄ?iti
da smo prestali biti, da nas je pojeo mrak ni??tavila. Iz takve,
praktiÄ?ne strane moguÄ?e je reÄ?i da se Ä?ovjek mo??e posve upropastiti,
ali ne time ??to je uni??tio svoju du??u, nego ??to je grijehom toliko
zaprljao i prerezao svoju vezu s Bogom, da u njemu vi??e nema ni traga
nikakvom pozitivnom principu. Takvo stanje najbolje mo??ete usporediti
s u??asnim, nepodno??ljivim osjeÄ?ajem praznine koji ste mo??da osjetili
kad ste napravili ne??to grozno, kad su se sva svjetla u va??oj du??i
pogasila, i kad vam je ostalo samo unutarnje mrtvilo i grozan osjeÄ?aj
- samo daleko, daleko gore. Ja sam osjetio takvo stanje nekoliko puta,
kad sam poÄ?inio te??ak grijeh, i to stanje mi je bilo toliko u??asno, da
sam se smjesta gorko pokajao i odrekao se svojeg grijeha, ??tovi??e i
Ä?itave svoje osobnosti, i posve se predao Bogu, neka mi Ä?ini ??to hoÄ?e,
Ä?ime je takvo stanje nestalo. Ukoliko bi se netko odbio pokajati i
obratiti, posve bi ga pojeo mrak, svi bi se njegovi duhovni aspekti
izgubili i smrt njegova tijela donijela bi i konaÄ?nu, trajnu smrt,
ni??tavilo. Prije smrti tijela takav jo?? mo??e, kontinuitetom postojanja
ni??ih razina, funkcionirati na nekakav naÄ?in, ali smrÄ?u on posve
nestaje, za razliku od drugih ljudi, koji tek smrÄ?u poÄ?nu istinski
??ivjeti, jer spoznaju sebe kao du??u, a ne kao smrtno tijelo.
("Nauk yoge")

Tek Ä?ista du??a mo??e uistinu ljubiti Boga, jer posjeduje njegovu narav.
("Bhagavad gita", iz komentara 2.53)

Sva biÄ?a drhte u Bo??anskoj viziji zbog razloga koji sam prethodno
opisao: Bo??ja veliÄ?ina i savr??enstvo takvi su, da u to biÄ?e nije
sposobno mirno i postojano gledati, nego je sklonije pobjeÄ?i u mrak.
Naime, svjetlost Ä?istoÄ?e nekima je previ??e za gledati, pa od nje
pobjegnu u suprotnom smjeru. U svakom sluÄ?aju, onaj tko nije u
cijelosti proÄ?i??Ä?en i savr??en, ima odreÄ?enu "toÄ?ku pucanja", na kojoj
mora oboriti pogled, jer mu je Bo??anska svjetlost presna??na. Tek
savr??ena du??a, koja je u cijelosti Ä?ista i savr??ena, Ä?ija je kvaliteta
takva da se ne razlikuje od kvalitete Bo??anske nazoÄ?nosti, mo??e se
beskrajno radovati Bogu, beskrajno mu se predati i nikad ne odvratiti
pogled. Mno??tvo vi??ih svjetova ispunjeno je biÄ?ima koja neprekidno i
netremice gledaju u Boga i upijaju Njegov sjaj, zraÄ?eÄ?i ga dalje u
svijet, ali oni to Ä?ine na odreÄ?enoj udaljenosti, najmanjoj koju mogu
bez te??koÄ?a podnijeti. VeÄ?a blizina Bogu ispunja ih strahom i nanosi
im bol, a veÄ?a udaljenost ih ne zadovoljava, te se ??ele Bogu jo?? vi??e
pribli??iti. Na vi??im svjetovima, razvijenost biÄ?a mo??e se na taj naÄ?in
neposredno vidjeti: biÄ?a koja su bli??a Bogu sjajnija su, blje??tavija,
jer u veÄ?oj mjeri upijaju i zraÄ?e Bo??ju svjetlost. Na kraju, biÄ?e
prilazi Bogu toliko blizu, da vi??e nema razlike izmeÄ?u jednog i
drugog, i tada biÄ?e opa??a da vi??e ne gleda ka Bogu, nego iz Boga. Jer,
stanje svijesti je osoba. Onaj, tko je u stanju podiÄ?i svoju svijest
na razinu da mo??e boraviti u Bogu kao u stanju svijesti, opa??a da je
on sam postao predmetom svoga opa??anja.
("Bhagavad gita", iz komentara 11.20)

-- 
Homepage: http://www.danijel.org
Books:    http://www.ouroboros.hr