On Sun, 27 Feb 2005 21:22:58 +0100, Red Leader wrote:

>>Rekao bih da o tom pitanju ovdje jedino moje misljenje nesto vrijedi, zbog
>>opseznog iskustva s problematikom...
> 
> Osobno iskustvo? Kao pacijent, pretpostavljam...

Mozes to i tako nazvati, ako se tako kaze za nekoga koga u ludnicu metnu
pod laznom optuzbom od koje se on ne moze braniti jer je pod ekstremnim
stresom, a onda mora dvije godine sarlatanima dokazivati da su se zajebali,
sto oni ne mogu priznati zato sto bi se ispostavilo da im je citav sustav
magla. To je jedna od stvari koje i jesu problem sa psihijatrima: dovoljno
je da oni nekoga optuze da je lud, i to se vise ne preispituje, to je
apsolutna istina, a optuzenika nitko vise ne slusa, on postaje ne-osoba,
netko koga tretiras kao predmet, oduzmes mu sva prava i zdravo. Bas bih
volio da eksperimenta radi nekog od vas pametnjakovica, koji sebe smatrate
normalnima, stave ludnicu u identicnim uvjetima kao mene, dakle o tebi tvoj
neprijatelj naprica hrpu lazi, predstavi i tebe i sve sto ces eventualno
reci u takvom svjetlu da sve zvuci suludo, a zato da sebe opere, i onda
dopadnes u ruke hrpi sarlatana koji uopce ne slusaju sto imas za reci, jer
oni pocinju od dijagnoze a onda za nju traze "dokaze", otprilike kao onaj
Haaski sud, koji prvo nekoga optuzi i stavi u zatvor, a onda sakuplja
dokaze na temelju kojih ce eventualno pokrenuti proces. S tim da te ovdje
napune kemikalijama od kojih ti se um totalno poremeti, kao narkomanima na
jako gadnom tripu, tako da pod tim sranjima nema sanse da izgledas suvislo,
a "potvrda dijagnoze" ti izgleda otprilike tako da te jedan psihijatar
nakljuka tim smecem do razine da se sudaras sa zidovima i slina ti curi po
podu, i pokaze te takvoga drugom psihijatru, koji onda veli "gle stvarno,
tezak slucaj". E sad, imaj ti u vidu da sam ja u *takvim* uvjetima uspio
*takvima* dokazati da grijese, nakon cega su me pustili. Nitko, apsolutno
nitko od vas ovdje ne bi uspio takvo nesto, buduci da ja imam visestruko
stabilniji um od bilo koga od vas. Ja sam pod ekstremnim dozama
psihofarmaka (ona vrsta od koje nisi bas siguran sanjas li, ili si budan, i
mozes citati trzavo i kao kroz maglu, jer gubis finu motoriku ociju) davao
dva razredna ispita tjedno u gimnaziji, s prosjecnom ocjenom cetiri, dvije
godine za redom; maturirao s 5 i nakon izlaska iz ludnice upisao fiziku na
PMFu s rezultatom pri vrhu liste. Ukratko, ako sam ja, koji sam po svim
kriterijima apsolutni genije, imao ozbiljnih problema toj hrpi sarlatana
dokazati da su se maksimalno zajebali, prosjecan covjek nema nikakvih
izgleda. Da, ja bih nesto znao o toj gamadi, i osobno smatram iznimno
uvredljivim razlicite insinuacije o mojem psihickom zdravlju, otprilike
jednako kao sto bi zrtva silovanja smatrala uvredljivim kad bi joj netko
rekao da si je sigurno sama kriva, kurva jedna. Moje psihicko zdravlje su
dovodili u pitanje psihijatri s doktoratom koji nisu znali korektno
izracunati koliko je 2+3*5, ali su si zato dopustali misljenje o svemu i
svacemu, recimo u dijagnozu su mi pisali "paranoidne zablude" kad sam rekao
da se razumijem u racunala, nafrljili bi mi neuroleptike do daske, a onda
za par tjedana, kad bi saznali da sam rekao provjerljivu istinu, bilo bi
"ups, ali nema veze, znamo mi te kurve, vele ne a misle da". Ukratko, bas
bih volio da tebe tako malo netko obradjuje par godina, a ti da mu moras
dokazivati da si normalan, s tim da se pokusaj dokaza da si normalan
evidentira kao simptom bolesti.

-- 
Homepage: http://www.danijel.org/     Business: http://www.ouroboros.hr/