On Wed, 22 Feb 2006 15:15:47 +0100, Nik wrote:
>  > Zbog toga glasam za evolucijski sustav u
>  > kojem postoji mehanizam raslojavanja po kriteriju vrlina i
>  > sposobnosti, tako da oni sposobni i dobri isplivaju, a sljam da
>  > potone na dno.
> 
> Ne dobri, samo sposobni. Znanstveno-materialistički gledano evolucija 
> nema smjer. Prežive jednostavno oni, koji su sposobni preživjeti u danim 
> okolnostima, pa makar to značilo, da se viša biča de-evolutiraju - ali 
> zapravo evoluiraju - natrag prema nižim.

Ovo je uzasno komplicirano pitanje i mogu se sjetiti nekoliko pozicija koje
se daju jednako dobro braniti. Recimo, samo pitanje sto je u slucaju
ljudske vrste "sposobniji primjerak" otvara ogroman prostor. Drugo takvo
pitanje je pitanje konflikta izmedju razvoja duhovnih kvaliteta poput
suosjecanja, koje implicira pomaganje neuspjesnim primjercima, i potrebe za
eliminacijom defektnih primjeraka iz genetskog poola, sto dovodi do
paradoksalne situacije u kojoj bi ljudska vrsta postigla eugenicko stanje
naustrb suosjecanja i slicnih duhovnih kvaliteta, ili pak razvila duhovne
kvalitete ali bioloski izumrla zbog gomilanja defekata u populaciji.
Srednji put je ovdje jako tesko definirati.

>  > Protiv toga
>  > ce dakako rogoboriti judeokrscanski teolozi koji krecu od premise da
>  > treba pomagati slabima, ali gola je cinjenica da je pomaganje slabima
>  > antievolucijski koncept, a cak i katolici u zadnje vrijeme priznaju
>  > da Bog izgleda stvara bica evolucijom.
> 
> Ja tome ne bi rekao antievolucijski koncept. 

Nego sto je to?

> Generalno se meni čini 
> stvaranje takvih okolnosti koje će pomoći preživljavati i onima koji 
> nisu najuspješnji i koji bi u danim okolnostima propali, dobro. 

Ja bih rekao da je to sve skupa jako problematicno zbog toga sto se tu dira
u neke premise koje ljudi obicno vole smatrati nedodirljivima.

> To je 
> prirodna stvar, nisu kršćanski teolozi iznašli ništa novo. Iako se 
> životinje uglavnom ponašaju egoistički (do hrane, etc...), neki oblici 
> međusobne pomoći mogu se naći več među njima. Teolozi su to samo 
> naglasili i od prirodnog ponašanja napravili dogmu.

To ti je sve jako upitno. Vec i cinjenica da ljudi prirodno osjecaju
privlacnost prema uspjehu i uspjesnima, a pomazu neuspjesnima samo iz
osjecaja krivnje a ne zato sto bi prema neuspjesnima prirodno osjecali
pozitivne emocije, ukazuje na to da se tu radi o jako isforsiranom
ponasanju. Ja se recimo imam potrebu druziti s ultra pametnim i ultra
sposobnim ljudima, a bedaci mi naprosto ne pasu i nemam nikakve volje s
njima imati posla. Bih li ja sad trebao forsirati svoje ponasanje i oko
sebe sakupiti luzere kojima bih "pomagao", ili je bolje da skupa s ovim
najsposobnijima forsiram gornje granice moguceg? Ja mislim da je moja svrha
ovo drugo, a prvo je gubitak vremena i promasena stvar. U krajnjoj liniji i
Isus je rekao da ce se dati onome tko ima, a onome tko nema ce se jos i
oduzeti, a to mi se cini kao pravi prirodni zakon. 

-- 
Homepage: http://www.danijel.org/