On Fri, 23 Jun 2006 10:51:51 +0200, Mario Pavelic wrote:

>> Lako je pomagati samo onom tko te sam traži.... Jesem ti lisicu nemoralnu
>> !!!!!
>> Kako se samo dovija....
> 
> Nametano pomaganje je losije od ne-pomaganja. Ne treba me netko eksplicitno
> traziti pomoc. Ako vidim da netko mlati zenu po cesti, naravno da cu joj
> pomoci. Necu cekati da me trazi. Ali definitivno necu pomagati ljudima koji
> si sami ne zele pomoci, niti imaju zelju da im se pomogne (premda znaju
> JECATI i PLAKATI za pomoc).

Ja stvarno ne razumijem sto je ovdje pitanje. 
Naime, radi se s nekoliko nejasno definiranih koncepata, pri cemu se
dodatno muti vodu nejasnim idejama kako bi prakticna primjena tih koncepata
imala izgledati. Jedan takav koncept je suosjecanje. Drugi je pomaganje.
Nigdje se ne definira zasto bi takvi koncepti bili dobri, nego ih se
postavlja aksiomatski, i to cak bez definiranja osnovnog znacenja pojma.
Recimo, meni je suosjecanje stanje kad osjecas neciju poziciju kao svoju,
kad se s tom pozicijom identificiras i takva te identifikacija motivira u
djelovanju. Iz tako postavljene definicije jasno slijedi da ce moje
suosjecanje biti ograniceno svojstvima s kojima sam se u stanju
poistovjetiti, i da nece biti univerzalno. 
Problem sa ovom raspravom je da se pocne pricati o suosjecanju, a onda se u
to implicitno umijesa koncept patnje. Meni je patnja kao takva poprilicno
irelevantna, i cinjenica da netko pati u meni ne budi apsolutno nikakvo
suosjecanje. Da bih osjetio suosjecanje, mora biti zadovoljen niz uvjeta -
recimo, patnja mora biti nezasluzena i nametnuta izvana. Uzroci patnje
moraju biti od nize kvalitete od onoga tko pati. Patnja mora biti
besmislena ili duhovno degradirajuca. Onaj tko pati mora biti u nerjesivoj
poziciji (dakle sredstva koja mu stoje na raspolaganju slabija su od
ogranicenja i pritisaka pod kojima se nalazi). To su samo neki od uvjeta, a
moze ih se pojasniti primjerima.
Recimo, citao sam u novinama o nekakvom liku iz sklonista za beskucnike,
koji se sav raspada od posljedica alkoholizma, zena i djeca su ga izbacili
na cestu, i sad on kuka kako je imao tezak zivot i zeli da netko s njim
suosjeca. Ja s takvim likom nisam u stanju suosjecati i prema njemu
osjetiti pozitivne emocije - dapace, jos bih ga i gurnuo dublje u rupu i
pljunuo na njega. Suosjecat cu s njegovom zenom i djecom koji su morali
trpjeti alkoholicara i propalicu, i cestitat cu im sto su problem rijesili
tako sto su to govno izbacili iz svojih zivota. Bit ce mi zao sto su imali
tako tesku situaciju, ali ce mi s druge strane biti drago sto su je junacki
rijesili i tako ojacali u vrlinama. Krscanin bi valjda morao biti prisiljen
suosjecati s govnarom nasilnikom i pomagati mu, i zbog toga imamo nakaradne
situacije poput one da se crkva vise bavi oprastanjem grijeha nasilnicima,
nego borbom protiv nasilnika i pomaganjem njihovim zrtvama. Krscani ne
razlikuju patnju po kontekstu - naravno da ce zlocinac patiti kad ga stave
u zatvor zbog njegovih zlodjela, i sto sad s tim? On je svoju patnju
zasluzio svojim gresnim izborima koji su slijedili iz njegovog gresnog
stanja svijesti. Ako se takav jos uz sve to usudi traziti suosjecanje,
treba pljunuti na njega.
Postoji i druga situacija - recimo, imas zenu koja trpi muza nasilnika, ali
nije spremna poduzeti nista da tu svoju situaciju promijeni i rijesi ga se.
Ona u toj situaciji pati, ali njena patnja je logicni rezultat njenog
stanja svijesti i njenih izbora. Ona ima krivo definirane osnovne pojmove,
dakle zivi u zabludi da joj nasilnik treba, da je nasilnik zapravo voli,
ili tome slicno. Tu patnja nije vanjsko stanje, nego se radi o simbiotskom
odnosu nasilnika i zrtve, i ja tu prema nikome ne osjecam suosjecanje. Ta
situacija je slobodni izbor zrtve, koja bi se sto puta mogla iz nje izvuci
da ima imalo petlje. 
Treci primjer je onaj u kojem je patnja izvana nametnuto stanje - recimo,
netko dozivi automobilsku nesrecu u kojoj je povrijedjen. U takvoj
situaciji covjeku treba odmah pomoci i ne praviti nikakav cirkus oko toga. 
Cetvrti primjer je onaj u kojem je vise bice porobljeno od strane nizih
bica, koja se koriste njegovim slabostima (recimo, u procesu odrastanja
roditelji sustavno sjebavaju klinca koji je u duhovnom smislu velika faca,
ali je zbog pozicije djeteta jako osjetljiv na implantiranje stetnih
kontrolnih struktura od strane roditelja-mrakova). U takvoj situaciji
reagiram iznimno brzo i zestoko - pogotovo kad vidim da se zrtva pokusava
ispetljati, a mrakovi pojacavaju kontrolne mehanizme strahova, zabluda i
neznanja koje su kroz vrijeme takvome usadili, i rade na tome da ga
zauvijek upropaste. Tu je patnja skroz sekundarna stvar, a primarna stvar
koju percipiram je nepravda situacije u kojoj se niza bica koriste
svojstvima fizickog plana kako bi porobila vise bice. Motivacijska sila
suosjecanja u tim uvjetima mi je zelja da visa stanja svijesti nadvladaju
niza. U svemu tome uocavam da mene na djelovanje potice zelja da se na
svijetu ocituje Bog, i da sile neznanja i vezanosti budu unistene i
porazene. Koji puta moje djelovanje ima oblik pomaganja dobrima, a koji put
napadam zle. U svemu tome je motivacijska sila Bog, pa kad u nekom bicu
vidim natruhe Bozje nazocnosti, prema tom bicu osjetim ljubav, suosjecanje
i ostale pozitivne kvalitete, a kad vidim stvari koje su Bogu suprotnost,
onda osjecam mrznju i prezir prema takvom bicu, i zelim ga pljunuti,
udariti nogom i uzrokovati mu patnju i najvecu mogucu nesrecu, i pritom
uzivam do dubina duse.
Eto, toliko o tome.

E da, sad ce se javiti onaj idiot i reci da moje suosjecanje nista ne valja
jer je ograniceno na dobre, a krscanin bi valjda trebao suosjecati sa
svima. Sva sreca da nisam krscanin, hvala Bogu na toj velikoj milosti.
Naime, ako je Bog za zle napravio pakao, a za dobre raj, i ako je pun novi
zavjet stvari tipa "odlazite od mene, vi zli, u oganj pakleni namijenjen
djavlu i slugama njegovim", onda je ocito da se Bog bas ne slama od
suosjecanja prema mrakovima, nego je za njih namijenio pakao i u njega ih
baca. Ja sad stvarno ne znam zasto bih ja morao voljeti bica koja Bog mrzi
i baca u pakao koliko su mu ogavna. To je jedna specificna vrsta licemjerja
koja predstavlja otrov u samoj dusi krscanstva i zbog cega ja krscanstvo
kao ne mogu sagledati kao jednoznacno pozitivan fenomen.

-- 
Homepage: http://www.danijel.org/