On Sun, 20 Mar 2005 21:16:53 +0100, Vladimir Dananić wrote:

>    Recimo, ja se vratim 20 godina u prošlost, i tamo porazgovaram
>    sa samim sobom. Taj razgovor između mene i mene (dobro jutro
>    šizofrenijo!) utječe na oba mene. Taj utjecaj, kao utjecaj,
>    mora postojati na njekoj svjetskoj liniji, a s njime i ja.
>    Osim ako ne postoji Paulijev princip zabrane razgovora
>    sa samim sobom izvan sebe.

Po mojoj teoriji, nije moguce vratiti se u proslost u vlastitom svemiru,
jer time sto si otisao u proslost automatski mijenjas svemir, cime mijenjas
i tocku u kojoj si krenuo na taj put, i trenutno dolazi do mikrofonije koja
ukine put kroz vrijeme. S druge strane, ovaj veli da putuje ne u svoju
proslost, nego u proslost paralelnog svemira koji se minimalno razlikuje od
njegovog vlastitog. U osnovi, moze mijenjati sto hoce, ali time samo
povecava odstupanje tog svemira u odnosu na svoj polazni, ne mijenja nista
u svom polaznom, osim sto se nikad ne moze vratiti u tocno svoj polazni,
zbog nuzne nepreciznosti (ako postoji beskonacan broj svemira, vjerojatnost
povratka u isti je nula). Ukratko, imas bezbroj svemira koji se sastoje od
beskrajnog broja varijacija sa svakom primjenom zakona slucajnosti i
slobodne volje, i onda se postavlja jako dobro pitanje: zasto bi Bog isao
stvarati takav sustav? Takav sustav je apsolutno deterministicki. Samo
popises sve moguce mogucnosti i ne moras ga ni stvarati. Postavlja se
pitanje sto je tocno covjek? Koja je mogucnost "prava"? Koji je skup
njegovih izbora "pravi"? Svi zajedno? Ali, svi moguci izbori zajedno znace
summu svih mogucih primjena slobodne volje, kompletan raspon, a sto je to,
zapravo? Kompletan raspon izmedju apsolutnog dobra i apsolutnog zla? Svako
bice po tome treba tretirati kao citav pool mogucnosti primjene slobodne
volje u njegovoj poziciji. Apsolutno nista od toga nema smisla iz pozicije
stvari koje smatram istinitima. Citavo moje iskustvo govori u prilog samo
jedne linije koja se formira, i pomocu koje covjek sam sebe determinira,
izolira sebe iz tog poola mogucnosti. Dakle paralelnih svemira nema, pa
dakle puta unazad kroz vrijeme nema, jer put u proslost vlastitog svemira
sam sebe ukida, kako sam napisao gore. Sto se tice puta u buducnost, to je
izvedivo vec i cistim relativistickim paradoksom, i ne pravi kauzalne
probleme. Sva sreca, svijet je dovoljno kompliciran i tesko shvatljiv i
ovakav kakav je, bez uvodjenja jos jedne totalne ludnice od sustava.

-- 
Homepage: http://www.danijel.org/     Business: http://www.ouroboros.hr/