On Wed, 7 Jul 2004 10:49:35 +0200, "Drazen Simunic"
 wrote:
>> Meni se desavaju sranja iz sasvim drugog razloga nego njima. Njima se
>> desavaju zato sto su gresnici i zato sto je vec i za ovog zivota nad
>> njima sjena pakla. Meni se desavaju sranja zato sto mnome Bog udara po
>> zlu koje je svojstveno ovom svijetu. Ono sto ja imam za otrpjeti,
>> trpim ne zato sto bi mi to pripadalo kao placa za grijeh, nego zato
>> sto je to nedokuciva milost koju Bog ukazuje ljudima.
>
>Bok Danijele!
>Cuj to povlaci za sobom jos jedno pitanje.
>Sasvim mi je jasno da se sranje moze prevesti u nemogucnost.
>Recimo meni je nesto tesko sranje a ti tu i ne vidis problem.
>Vjerojatno onda postoje jos drugih transfomacija sranja, da tako
>kazem. :) I sad se ja pitam. Da li ti dogadjaje koje su ovi nazvali
>kao desavanje sranja ti uopce tako dozivljavas?

Ja bih rekao da oni uopce ne shvacaju sto je meni problem, pa se
uglavnom bave onim sto bi njima bilo problem. Recimo, oni mogu cijeli
zivot udobno provesti bez Boga, a da ni ne primjete da im nesto fali.
S druge strane, materijalne nedace im uzrokuju jaku patnju i od njih
skvice kao ubodene svinje. Sa mnom je obratno, naime mozes me izloziti
materijalnim nedacama svake vrste i to cu ja dozivljavati kao smetnju,
ali nista ozbiljno, a s druge strane bih radije da me deset puta
nabiju na kolac i zivoga zapale, ako ce mi svijest ostati moja, nego
da na pet sekundi moram biti u stanju svijesti kakvo je mojim
neprijateljima normalno i prirodno, dakle stanje totalne odrezanosti
od Boga, od osjecaja ispravnosti i sklada, od unutarnjeg osjecaja
ravnoteze. Bog se par puta malo igrao pa mi je to zgasio na
sekundu-dvije, kad sam nesto prigovarao da me je ostavio, cisto da
vidim kako izgleda kad nekoga Bog stvarno ostavi, i mogu ti reci da
sam se smrznuo. To je takva unutarnja praznina da si ja uopce ne mogu
zamisliti kako netko moze u tome egzistirati, a da isti cas u kajanju
ne odbaci citavu svoju egzistenciju i zamoli oprost.

Dakle patnja postoji u jako puno agregatnih stanja i vrsta. Ja sam
prakticki potpuno imun na neke stvari koje ce ljude uzasnuti, a s
druge strane me totalno rasture stvari koje nitko ne percipira kao
problem. Recimo, ovi lokalni mrakovi misle da ce mene sjebati tako sto
ce po meni pljuvati. I imaju pravo, ali zbog totalno drugog razloga.
To kaj oni pljuju po meni uopce ne funkcionira, problem je kad ja
osjetim tko su oni zapravo, kako razmisljaju, sto osjecaju, sto im je
normalno i prirodno. Ja takvo stanje osjetim uzasno precizno, osjetim
njihovu poziciju, i to me totalno sablazni, doslovno se moram
oporavljati od toga neko vrijeme. Naime, kad osjetim kako se jadno,
odbaceno, nevoljeno, ograniceno osjecaju ti ljudi, i kad vidim na
kakav totalno naopak nacin reagiraju, dakle da kanaliziraju tu svoju
unutarnju nevoljenost kroz zavist i mrznju prema meni, umjesto da se
kaju i placu, i kad vidim kakvu propast su time odabrali, to ti mene
totalno zdrma. 
Ima jos stvari koje mene muce, ali necu djeci kvariti zadovoljstvo
koje imaju od toga da me zamisljaju na ovako bedast nacin, ionako ce
im to zadovoljstvo trajati jos jako kratko vrijeme.

--
http://www.danijel.org/