-----BEGIN PGP SIGNED MESSAGE-----
Hash: SHA512

On 02/17/2012 10:42 AM, Zeljana Prodan wrote:
> On 16.2.2012 21:42, Danijel Turina wrote:
> 
>> U duhovnosti, naime, ljudi također teže jednostavnim objašnjenjima
>> duhovnih iskustava, i vrlo rijetko ćete imati situaciju da netko doživi
>> duhovno iskustvo a da odmah nema spremno njegovo tumačenje. Budući da
>> ljudi očekuju nekakvo tumačenje, ja bih obično smislio neko prikladno,
> 
> Kako to da si radije smislio neko prikladno objašnjenje nego dao neku
> skraćenu (ili kakvu god) verziju ovog šta si sad napisao?

Dijelom zato što sam izlazio u susret različitim likovima kojima sam
imao opciju ili izlaziti u susret i raditi kompromise ili ih totalno
otpisati zato što nemaju adekvatnu razinu mentalne sofisticiranosti za
razumijevanje stvarnih mehanizama - dakle bilo mi je žao otpisati
nekoga, ali glavni razlog je nešto drugo. Naime, kad netko govori o
spoznajnim ograničenjima obično time prikriva svoj nedostatak znanja o
nečemu, i stvar je opće poznata kao retorički trik na koji se vade razni
likovi koji zapravo niti što znaju, niti što imaju za ponuditi, tako da
bi moj nastup iz slične pozicije imao za rezultat, de facto, laganje:
znao sam da bi taj pristup stvorio određeni dojam u glavama ljudi, koji
bi bitno odudarao od stvarnog stanja, dakle imali bi dojam da znam bitno
manje nego stvarno znam, a meni je bilo u interesu prenijeti realističnu
sliku, tako da sam improvizirao retorički pristup koji stvara
najrealističniju sliku. Imaj u vidu da mi tu govorimo o vremenu kad iza
mene nije stajalo deset knjiga i desetak tisuća članaka, pa da bi netko
uvidom u taj opus mogao stvoriti realističan dojam. Nije postojalo
ništa. Sad, kad postoji pozadina, mogu razjašnjavati određene stvari
koje su nejasne i objašnjavati dijelove svoje metodologije, ali prije 15
godina to bi bilo ekvivalentno namjernom laganju.

Isto tako, ja sam radio daleko više od objašnjavanja; tekstovi koje sam
ja napisao su na specifičan način "napucani", tako da te čitanje teksta
uvede u stanje koje želim proizvesti, a to stanje je stvarna poruka i
značenje, a ne tekst. Tekst možeš sjeckati koliko hoćeš, može imati
formalnih manjkavosti koliko hoćeš, ali on će proizvesti rezultat, zato
što mi je tekst bio samo pomagalo u prenošenju duhovnog stanja, iza
teksta je uvijek bio shaktipat zahvat. Da bi čovjek ušao u potrebno
stanje, mora doživjeti tekst onako kako je on zamišljen, a najgora stvar
koju možeš napraviti je zapravo nekakva distancirana skepsa. Idealna je
slijepa vjera i oduševljenje, s tim stavom u tri poteza ulaziš u više
duhovno stanje prateći mantrički nabijeni tekst. Skepsa ima svoje
mjesto, ali ne tu. U fazi gdje tek nešto pokušavaš postići, skepsa je
fantastičan način za uvijek ostati na mjestu i ne napraviti ništa, zato
što kreira energetsko stanje suprotno potrebnom. To ti je kao da čitaš
Gospodara prstenova i cijelo vrijeme se baviš samo traženjem nedostataka
- - kao, ne postoje hobbiti, ne postoje vilenjaci, ne postoji Sauron; no
shit. Za ispravno shvaćanje je potrebno totalno se ufurati u knjigu i
doživjeti je kako je autor zamislio, a tek kad ti je to uspjelo, možeš s
tim doživljajem dalje razumno raditi i slagati nekakav sustav. Kad
pogledaš što su moji neprijatelji cijelo vrijeme radili, vidiš da su
pokušavali sabotirati točno to, dakle usidriti ljude u stanje sumnje,
skepse i traženja nedostataka, što bi za rezultat imalo
onesposobljavanje nečije svijesti za mogućnost aktiviranja viših stanja.
Naime ta energetika je uvijek bila centralna poanta, a sve ostalo, od
tehnika yoge do raznih narativa, bila su samo ad hoc improvizirana
sredstva koja sam smišljao kao bih prenio duhovno stanje. Bez tog
aktiviranja energije višeg reda, tehnike ne funkcioniraju, naime većina
mojih tehnika radi samo u pobuđenom energetskom stanju, podrazumijeva se
da su neki sustavi aktivni. Intelektualni sadržaj ljudi me je zanimao
taman toliko da ga dovedem u stanje da ne smeta, budući da sam htio
prenijeti duhovno stanje a to se može samo induciranjem iskustva, ne
razglabanjem. Ono što je mene zanimalo je duhovna transmisija, dakle
dovesti ljude u stanje u kojem mogu prvo osjetiti aspekte mojeg duhovnog
stanja, a kasnije ih samostalno reproducirati. Nekakva
intelektualiziranja su tu beskorisna, to dolazi kasnije, kad već stekneš
iskustvo, pa imaš potrebu razumjeti njegovu prirodu. Ako nemaš iskustvo
nemaš ti na temelju čega intelektualizirati, intelekt je razlog zašto
*nemaš* iskustvo. Ako nemaš iskustvo trebaju ti predano služenje i
obožavanje a ne umovanje. Razvoj mojeg tipa intelekta nije rezultat
umovanja nego obožavanja i predanog služenja; da bi mi netko bio sličan,
mora naučiti predano obožavati i služiti, i tome sam ja htio naučiti
učenike. U pravilu, bojim se, bezuspješno, budući da je većina njih
željela vladati. Ja sam poderao grlo objašnjavajući da se viša
inicijacija postiže kroz sposobnost za obožavanje sve suptilnijih
aspekata Božanskog, ali nisu me čuli, radije bi sto godina navlačili mak
na konac oko nekakvih nebitnih gluposti. Treba, ukratko, raditi sve nad
čime bi se Dejanović sablaznio - zanos, vjera, obožavanje, divljenje,
skakanje bez gledanja i razmišljanja. Ako se s takvim stavom negdje i
zajebeš, trivijalno je ispraviti grešku, ali bez takvog stava cijela
egzistencija ti je greška. Jebeš život u kojem ne obožavaš, ne diviš se
i ne služiš, predano i s vjerom. Bez toga, sve je praznina, besmisao i zlo.

- -- 
http://www.danijel.org/
-----BEGIN PGP SIGNATURE-----

iEYEAREKAAYFAk8+LAIACgkQU8G6/NHezOdETACgt6ZRjQ8yQeofSKHixn7o878V
4aMAniKDYBd7aYsI1JEPJQP/kGnaiE18
=Qv86
-----END PGP SIGNATURE-----