-----BEGIN PGP SIGNED MESSAGE-----
Hash: SHA512

On 01/14/2012 01:45 AM, pimp wrote:
> Još 1945. hrvatski narod je želio u Europu, pa nas nisu htjeli primiti,
> nego su nas poslali natrag u ruke
> partizanskim komunističkim ubojicama.
> Htjeli smo u Europu i 45 godina kasnije, 1990., ali su nas opet odhebali
> i prepustili nas ponovo
> na milost i nemilost koljacima sa crvenim zvijezdama i kokardama!
> E pa nek se sad u 2012. hebu sa svojom propalom Unijom i svim njenim
> bankrotiranim Grckama i Portugalima!
> Želim im arapsko proljeće po Parizu i Londonu!
> 
> Živjela samostalna i nezavisna Republika Hrvatska!

Koliko se ja sjećam, na temelju Krleže, slavistički pokret među
hrvatskim intelektualcima unutar Austrougarske imao je svoj uzrok prije
svega u asimilacijskim trendovima i nemogućnosti Hrvata da funkcioniraju
iz pozicije svojih nacionalnih posebnosti. Osim toga, Austrougarska je
bila kruta i hiper-birokratizirana.

Slavisti su mislili riješiti problem nekakvom pan-slavističkom unijom s
drugim slavenskim narodima, prije svega sa Srbima, koje su doživljavali
na romantiziran način. Koncept po kojem bi Hrvatska mogla funkcionirati
kao samostalna država, ako je i postojao, nije bio dominantan,
vjerojatno zato što se smatralo da je Hrvatska naprosto premala da bi
mogla opstati među vojno i politički bitno jačim silama.

Kad se Austrougarska raspala, slavisti su se slizali sa Srbima i tako je
nastala Jugoslavija, koja se vrlo brzo pokazala kao loša ideja, jer su
Srbi na nama liječili komplekse koje su im petsto godina nabijali Turci.
Kako je srpska tiranija jačala, jačao je i koncept po kojem bi hrvatskoj
bilo bolje da proba funkcionirati kao samostalna država nego da nastavi
trpjeti takve stvari. To se pokušalo napraviti s NDH, ali, očekivano,
ona naprosto nije imala političke i vojne moći održati se u kontekstu
fašističke dominacije regijom, i zapravo je postojala isključivo kao
marionetska država sila osovine. To se nije dopadalo velikom broju
Hrvata, koji su radije išli u partizane i priključili se komunistima
nego da trpe naciste, tako da NDH nikad nije imala puni nacionalni
legitimitet. Legitimitet bi imali HSS i Maček, ali ovaj je bio kukavica
koja se povukla i čekala da mu netko drugi oslobodi zemlju, što je
završilo katastrofalno i nakon rata su svu vlast preuzeli Tito i komunisti.

Tu onda opet dolazi razdoblje ubijanja i maltretiranja od strane Srba i
komunista, sedamdesetih godina se opet aktivira ideja hrvatstva, Tito
prvo uguši pobunu a onda ispuni 90% zahtjeva jer su legitimni, do
njegove smrti je mir, nakon toga Milošević jaše na valu velikosrpstva,
kao kontra se javljaju separatističke struje u Sloveniji i Hrvatskoj,
Srbi pokušavaju vojno zgrabiti što više teritorija, ne uspijevaju,
dolazi do raspada Jugoslavije, a hrvatska intelektualna elita već tada
snuje priključenje EU i "nema alternative euroatlantskim integracijama".

Ukratko, Hrvati ne znaju što hoće. S jedne strane, kad su u nekakvoj
široj zajednici država, ili ih guši centralna birokracija i trend
potiskivanja nacionalnog, ili ih pak maltretiraju Srbi. Kad su
samostalni, naprosto ne znaju što bi s tim počeli, imaju dojam da ne
mogu sami zaokružiti ekonomiju i vanjskopolitički se definirati kao
bitan faktor i zato jure u nekakve integracije, i to po sistemu klatna,
malo u Austrougarsku/EU, malo u balkan.

Osim prepoznavanja mehanizma i konstatacije da se povijest ponavlja, ne
znam što bih preporučio kao smjer djelovanja, prvenstveno zato što nemam
dojam da bi itko slušao moju preporuku i po njoj postupao, pa mi se ne
da trošiti energiju na to.

- -- 
http://www.danijel.org/
-----BEGIN PGP SIGNATURE-----

iEYEAREKAAYFAk8RRQUACgkQU8G6/NHezOcm1ACfbNrFDmztBGvmBzIBp19owKQU
CvIAoKOlmS35d9sBqDSB1Op5p9l86ACH
=NNRK
-----END PGP SIGNATURE-----