-----BEGIN PGP SIGNED MESSAGE-----
Hash: SHA512

Praćenjem vijesti dobivamo informaciju da vlada kriza, da su ljudi na
rubu egzistencije, da nemaju što za jesti i da će 2012. godina biti
godina gladi, neimaštine, stečajeva i otkaza.

Ali to nije ono što vidimo u stvarnosti. U stvarnosti vidimo redove za
iPhone 4S a ne za crni kruh (a toga je bilo u Jugoslaviji, kad je
vladalo *stvarno* siromaštvo), vidimo masovno božićno kupovanje u svim
shopping centrima, do razine da tjedan dana prije božića nigdje nisi
mogao parkirati i grad je u 20h zagušen autima kao u najgoroj špici zato
što su svi vani i kupuju. Isto tako, navodno su rezervacije skijanja
premašile prošlu godinu. Iz toga je očito da ljudi imaju *više* novaca,
a ne manje. Prosječni auto koji se vidi na cesti nije ni Yugo ni
stojadin ni Lada, nego stvari poput Golfa četvorke i petice, Škode
Octavije, Passata, raznih terenaca itd., dakle vozni park je ono što bi
bilo za očekivati od bogate europske zemlje, Austrije ili takvog nečeg.

Moj zaključak je da bi bilo logično da smo u krizi. Razum govori da bi
trebalo biti teže, da ekonomija naprosto nema snage financirati ovu
razinu potrošnje, ali percepcija govori drugo, percepcija govori da
novaca ima više nego ikad i da je kriza fiktivna, odnosno ograničena na
neki segment populacije, dakle nije generalna. Iskreno, ne vjerujem da
je sva ta potrošnja u ovoj situaciji kreditno financirana, odnosno da
ljudi troše pare koje nemaju, i da je potrebno pronaći drugo objašnjenje.

Moja radna verzija glasi ovako: mi se nalazimo u zadnjoj fazi tranzicije
iz socijalizma u kapitalizam. Ljudi su se raslojili na one koji su se
prilagodili novom sustavu, dakle pokrenuli su firme, obrte i sl., kolaps
javnog zdravstva je prisilio liječnike na odlazak u privatnike i do sada
su se ili snašli ili propali, kolaps velikih firmi prisilio je sposobne
zaposlenike na odlazak u malu privredu ili van, i tu postoji hrpa
privatnog, sitnog poduzetništva na sivo, crno i bijelo, koje kreira
većinu poslovnog momenta, a u velikim firmama su ostali samo radnici
koji nisu imali ni sposobnosti ni perspektive snaći se na takv način, i
sad imamo situaciju da se takve firme polako skida s aparata i
proglašava mrtvima, a na ulici će se naći veći broj potpuno
neperspektivnih, uglavnom starijih radnika kojima prijeti manje-više
gladovanje.

Dakle imamo jedan jako veliki postotak populacije kojemu je bolje nego
ikad, i jedan postotak populacije naslijeđen iz komunizma, koji zna
raditi samo nisko kvalificirane, blesave poslove za koje više nema
tržišta, dakle razne "brkate babe" i polualkoholičari, sve s 50 godina
starosti i kalcificiranim mozgovima. Priče o socijali, o bijedi i gladi
dakle nisu univerzalne nego se odnose na ovaj drugi dio populacije, i
rekao bih da tu nema pomoći, štoviše da se onaj zdravi dio ne smije
dodatno opteretiti kako bi se ove druge držalo na površini i da ih
naprosto treba pustiti da pomru, budući da su upravo ti ljudi teret
naslijeđen iz socijalizma koji opterećuje cijelo društvo svojim lošim
navikama, nefleksibilnošću i komunističkim mentalitetom koji se ne da
mijenjati jer im je preduboko usađen.

- -- 
http://www.danijel.org/
-----BEGIN PGP SIGNATURE-----

iEYEAREKAAYFAk75josACgkQU8G6/NHezOfcfQCgnHjz6sywemXKXjML1vJ+2zx6
DNsAnRI4UDSmq57XEyH4SBl2pd+/kPTt
=6U1A
-----END PGP SIGNATURE-----