-----BEGIN PGP SIGNED MESSAGE-----
Hash: SHA512

Ljudi si u sferi religije zamišljaju stvari koje nemaju pretjerane veze
sa stvarnošću. Primjerice, postoji uvjerenje da prenošenje znanja odozgo
prema dolje, u "opunomoćenog učitelja", funkcionira manje-više kao
download fajla s interneta u kućno računalo. To bi valjda funkcioniralo
po principu da "tamo gore" postoji znanje, yogin to znanje prekopira u
svoj fizički mozak i s njim raspolaže, i to je odmah prisutno u
savršenoj formi i nema tu nikakvih revizija i modifikacija. Ako učitelj
po putu modificira bilo što, znači da izvorno nije dobio savršenu
verziju znanja i da stvar po putu usavršava, a ako ju usavršava onda
nije učitelj nego učenik.

Ukratko, to i takvo razmišljanje je svojstveno debilima koji su u sferu
duhovnosti zalutali iz dječjeg vrtića, i koji definitivno nikad nisu
imali duhovno iskustvo ozbiljnijeg reda veličine, jer da jesu, bilo bi
im jasno da stvari uopće tako ne funkcioniraju. Dapače, sama ideja o
tome da stvari tako funkcioniraju siguran je znak da je osoba koja tako
misli šarlatan i nema nikakav stupanj iniciranosti.

Duhovno iskustvo i iniciranost ne funkcionira kao kopiranje fajla, nego
kao izloženost snažnom magnetskom polju, koje proizvodi djelomičnu
magnetiziranost feromagnetskog materijala čak i nakon kraće izloženosti.
Ta magnetiziranost može potrajati čak i dulje vrijeme, ali je nepotpuna,
sličnija fragmentu holograma koji sadrži cijelu sliku ali blijedu i
nejasnu, i potrebno je višestruko izlaganje polju kako bi se slika
utisnula kvalitetnije, ali uslijed svojstava fizičke materije,
nesavršenosti fizičkog mozga, i nepostojanja mogućnosti direktnog 1:1
preslikavanja viših stvarnosti na materiju, otisak će uvijek i bez
iznimke biti nepotpun. To vam je kao s dvodimenzionalnom projekcijom
trodimenzionalnog tijela. Koliko god dobro da je nacrtate, to je i dalje
slika na plohi, a ne volumen. Preslikavanje je samo nesavršeni prikaz, i
to iz samo jedne pozicije. Zarotirate 3d objekt i on stvara drugačiju 2d
sliku.

Idemo s apstraktnog na konkretno, na primjer duhovnog iskustva. Recimo
da ste pročitali nekoliko tekstova o yogi i pokušali meditirati. U nekoj
točki vam stvarno uspije postići duhovno iskustvo, i doživite nešto što
izgleda istovremeno kao proširenje svijesti, snažni bljesak radosti i
blaženstva, uklanjanje težine i pritiska koji su posljedica tjeskobne
naravi tjelesne egzistencije, i veliki osjećaj više stvarnosti tog
iskustva u odnosu na tjelesna, osjetilna iskustva. To iskustvo traje
desetak sekundi, nakon čega prestaje, a vi ostajete u "wow!" stanju.
Pokušavate shvatiti što ste zapravo iskusili, i automatski stvarate
narativ, priču koja ima objasniti iskustvo. Vi tako stvarate teorije,
ali ništa od toga niti ponovo dovodi do istog iskustva, niti nužno ima
ikakvog smisla.

Nakon par mjeseci ili godina posve slučajno, u dok se vozite tramvajem i
mislite o nečemu, doživite sljedeće iskustvo: osjetite snažan impuls
energije od kojeg se naježite od glave do pete kao da vas je netko
izložio iznimno snažnom svjetlu, s tim da svjetlo nije fizičko nego je
više svijest i duhovna moć. Shvatite da to svjetlo predstavlja samo
osjećaj prisutnosti svjesnog bića koje je reagiralo na neku od vaših
misli i došlo vam dati odgovor budući da ste u razmišljanju krenuli u
krivom smjeru. Biće vam se obrati nečime što je sekvenca misli, odnosno
"spoznaja", a ne jezik, iako naravno sve takve stvari automatski
pokušavate pretvoriti u linearne misli i verbalne konstrukcije, s tim da
dobivate "vruće-hladno" povratnu informaciju u realnom vremenu ovisno o
tome koliko ste točno verbalizirali, pa ako pogriješite stvar se
ponavlja sve dok ispravno ne shvatite poruku. Nakon što je poruka
prenesena, biće nestaje iz vaše svijesti, više ne osjećate njegovu
prisutnost. Opet, vi smišljate narativ koji objašnjava iskustvo.

Nakon idućih par mjeseci imate dojam da nešto nikako ne uspijevate
shvatiti i frustrirani ste time što vam nitko ništa ne objašnjava a
očekuje se da shvatite, i u tom trenutku vam se iz svijesti ukloni dio
iluzije koji prikriva takve stvari i vi osjećate prisutnost moćnog
duhovnog bića, ali potpuno drugačijeg od onog iz prijašnjeg iskustva.
Moćno je, svjesno i briljantno, ali potpuno drugačije od onog prvog,
recimo da se razlikuje od njega kao muškarac od žene ili matematičar od
povijesničara. To biće vam ne prenosi nikakve poruke, nego naprosto iz
njegove "aure", iz načina na koji ono postoji i iz sfere u kojoj ono
postoji automatski prijeđete u stanje najprije savikalpa, a neposredno
nakon toga i nirvikalpa samadhija, dakle doživljavate iskustvo kozmičke
svijesti, spoznaje da Ja Jesam, u svim stvarima, da sam Jedan i
Nepodijeljen, bez Drugoga. Ja sam taj brahman, Moja narav je
sat-ćit-ananda. Na prelasku između toga i ljudskog stanja svijesti vam
kroz svijest zabljesne veliki broj spoznaja, vrlo kratkih, koje ne
uspijevate kako spada dešifrirati i koje nemaju jednoznačno tumačenje.
Kad vas netko pita da opišete stvar, možete odabrati jedno od tih
tumačenja. U drugoj situaciji će vam se prikladnijim učiniti drugo
tumačenje. U svakom slučaju ništa od toga nema nikakve veze s onim što
si ljudi obično zamišljaju: da je duhovnost prenošenje "duhovnog
znanja", valjda poput kopiranja knjiga, kao da je duhovno znanje nešto
što funkcionira po principima po kojima se u školi štreba kemija ili
matematika. To nema apsolutno nikakve veze s tim.

Nakon tog iskustva opet pokušavate složiti svjetonazor. Što to sve skupa
znači? Postoje stvari koje su očite i stvari koje nisu. Očito je da
postoji transcendentalno, i da je ono stvarnost višeg reda u odnosu na
materijalnu egzistenciju. Očito je da tu postoje svjesna bića s
različitim svojstvima, ali su sva moćna, silovita, blažena i ogromne
svijesti. Također su blagonaklona, pojave se povremeno kad osjete da je
to potrebno i prenesu neko bitno znanje i spoznaju. Iskustva su
povremeno "impersonalna", kako bi to rekli hare krišne, dakle stvara se
dojam da je centralna stvar stanje svijesti poput struje blaženstva i
svijesti, a ponekad su nevjerojatno osobna, i stvara se dojam da je
osobno božansko biće ono iz kojeg zrače i svijest i moć i stvarnost. U
istom trenutku se stvar okrene pa se čini da je to biće samo osobni
oblik ogromnog oceana svijesti, stvarnosti i sreće.

Koja teorija je točnija? Baš me zanima što bi tu rekli pametnjakovići
koji smatraju da je duhovno znanje nešto što ili prekopirate u finalnoj
formi ili ga zapravo i nemate? Što je intelektualno točnije, i koliko je
takva točnost uopće bitna? Je li iskustvo pravo ako niste sigurni koje
njegovo tumačenje ima više smisla? Je li iskustvo upitno ako mijenjate
tumačenja, znajući da se tu radi o jednadžbi s više rješenja, i da je u
pitanju nešto poput integrala, dakle da se točnost opisa povećava s
većim brojem iteracija, dakle da možete deset godina meditirati na isto
stanje i iz takvog usmjerenja svijesti na Božansko stanje emaniraju
spoznaje s progresivno sve većim stupnjem točnosti?

Razumijete li da je moguće imati totalnu, savršenu i apsolutnu spoznaju
transcendentalnog, a istovremeno ne biti u stanju o tome reći tri
suvisle rečenice? Ako vam to nije jasno, nikad niste imali
transcendentalno iskustvo i svo vaše razmišljanje o tome je puko
laprdanje neznalice.

Simptom problema nije kad netko o duhovnim iskustvima govori neodređeno
ili svaki put drugačije, nego kad govori upravo previše određeno, što je
obično znak da se radi ili o šarlatanu, ili o nisko duhovno razvijenoj
osobi koja naprosto nije u stanju osloboditi svoj um čvrstih, materijom
uvjetovanih struktura, ili pak o nekom pametnom tko za vas smišlja takve
pričice zato što ste ograničeni. To su, ipak, najčešće oni koji imaju
iskustvo duhovne svjetlosti, i onda zaključe da je to sigurno bio Isus,
jer ne može biti nitko drugi - u Bibliji Isus veli da je svjetlo
svijeta, dakle to mora da je bio Isus. I onda odmah zabriju da ako su
vidjeli Isusa, da je to potvrda doslovne istinitosti svega što su
pročitali u Bibliji, i na kraju idu okolo i propovijedaju protiv
pobačaja i homoseksualnosti jer Isus to želi od njih, dapače, rekao im
je to osobno. A što je u svemu tome istina: da su vidjeli duhovno
svjetlo. Sve ostalo je laprdanje uma koji pokušava na silu stvoriti
nekakav smisao. To je, uostalom, posao uma: on pokušava povezati
iskustva u cjelinu, u nekakav smisleni jednoznačni narativ, odnosno
napraviti mapu stvarnosti kako biste se mogli snaći u svijetu. Problem
nastaje ako vam to nije jasno, pa ne razlikujete iskustvo od
interpretacije, i sami povjerujete u te budalaštine. Na temelju istog
iskustva možete dokazivati kršćanstvo, advaita vedantu, dvaita vedantu,
budizam, monoteizam, politeizam i islam. U svemu tome, istina je u
pravilu jedino samo iskustvo, a sve ostalo je blebetanje uma koji
pokušava stvoriti privid kontrole nad nečim što ga nadilazi.

Možete vi sad reći da je krivac za sve ego ili sotona ili što sve ne,
ali činjenica je da je mozak procesor inputa, on je biološki usmjeren
prema jednoj jedinoj svrsi, a to je da poveže inpute u smisleni narativ
kako biste se mogli snaći u svijetu, preživjeti, razmnožavati se i
ostvariti bolju društvenu poziciju. Kad mozak dobije na raspolaganje
duhovne inpute, on s njima radi iste stvari kao i sa svim ostalim što u
njega dođe: pokušava kreirati smisleni narativ koji će poboljšati
njegovu poziciju u svijetu. Toga se treba paziti, zato što mozak nije
uzrokovao duhovno iskustvo i na njega ne polaže nikakvo pravo; ako išta,
do duhovnog iskustva je došlo unatoč njemu a ne zbog njega. Manje-više
sve što mozak radi sa sjećanjem na duhovno iskustvo bit će sranje
sastavljeno u korist animalnog čovjekovog aspekta - u osnovi, mozak s
tim radi isto što je u slučaju tisuća vaših predaka radio kad je vidio
štap: razmišljao je bi li se od njega mogla napraviti dobra toljaga s
kojom će nekoga lemnuti po glavi. Zbog toga svi pametni duhovni sustavi
opominju sljedbenike protiv korištenja duhovnih iskustava za
preseravanje pred publikom, jer će rezultat biti taj da će im iskustvo o
kojem pričaju biti posljednje. Naime, kad taj animalni aspekt čovjekove
egzistencije jednom stvori "duhovni narativ" koji mu je socijalno
koristan a pogrešan, tu stvar će vam toliko jako zacementirati u glavi,
dakle napravit će toliko jaku mentalnu strukturu povezanu s konceptima
obrane vlastite egzistencije i dobrobiti, da će vam sve to skupa stajati
u glavi kao zapreka svakom daljnjem duhovnom napretku, jer biste sve to
morali pustiti kako biste krenuli dalje, a imate dojam da ako to
pustite, svijet će vam se srušiti. Bitno je, dakle, korisnije vidjeti
duhovnu svjetlost i reći da ste vidjeli duhovnu svjetlost čije vam
značenje nije poznato, nego reći da ste vidjeli Isusa koji stoji zdesna
ocu, koji je svjetlo svijeta, protivi se abortusu i mrzi pedere, da je
to potvrda da je istina sve što piše u Bibliji i da je vaša crkva jedina
prava crkva.

- -- 
http://www.danijel.org/
-----BEGIN PGP SIGNATURE-----

iEYEAREKAAYFAk7I+5gACgkQU8G6/NHezOcojACgph66S+tVa/VF88b1XfSa7Mhz
4FMAoMaVR/IJcUczFWyk+V1Z5YZ33yz3
=lror
-----END PGP SIGNATURE-----