-----BEGIN PGP SIGNED MESSAGE-----
Hash: SHA512

Već neko vrijeme razmišljam o tome kako pojednostavljeno formulirati moj
prigovor bliskoistočnim monoteizmima, i sinoć mi je pala na pamet
jednostavna formulacija koja ukazuje na bit stvari.

U abrahamskim religijama, Bog stvara zakone, a u dharmičkim religijama,
Zakon stvara Bogove.

To je doslovno tako. Naime, abrahamske religije su religije u kojima
centralno mjesto zauzima vladar koji onda proglašava zakon po svojoj
volji, onako kako je to funkcioniralo Babilonu i sličnim despocijama
onog doba. Zakona se treba pridržavati zato što je on Božja volja, a ako
se Božjoj volji protiviš, Bog će te kazniti, a on je moćan i s njim se
nije pametno zajebavati. Takav zakon može biti bilo što, i moralnost je
definirana kroz pridržavanje zakona; ne postoji koncept moralnosti koja
je iznad zakona.

S druge strane, dharmičke religije smatraju da postoji temeljni zakon,
apsolutna kozmička etika, i da osobna usklađenost s tim zakonom definira
duhovni položaj bića. Oni koji se tom zakonu protive i krše ga,
degradiraju se u niže oblike života, a oni koji se s tim zakonom usklade
i slijede ga, bivaju uzdignuti u više oblike života, odnosno
predstavljaju manifestacije same unutarnje naravi zakona, što je način
na koji nastaju Bogovi, odnosno bića koja su toliko usklađena s nekim
duhovnim principima da su njihove inkarnacije, odnosno djelatni organi.
Dakle tu zakon, odnosno dharma, u doslovnom smislu kreira Bogove, dakle
zakon je ono po čemu su Bogovi ono što jesu, a nije on manifestacija
njihove volje.

Kako bismo vidjeli koliko je ovaj drugi pristup pametniji, uzmimo
primjer gravitacije. Bliskoistočni monoteizmi, odnosno abrahamske
religije, rekli bi da predmeti padaju zato što Bog tako želi, odnosno,
gravitacija postoji zato što je Bog tako htio. Zašto postoji Sunce, zato
što je Bog tako htio. Zašto postoje galaksije, zato što je Bog tako
htio. Zašto Zemlja postoji takva kakva je, zato što je Bog tako htio.
Uglavnom, uvijek je odgovor da je Bog nešto htio pa su zato stvari takve
kakve jesu. To je temelj svjetonazora u kojem kršćanska zastupnica u
parlamentu nema nikakvih problema s idejom da su heteroseksualnost i
gravitacija podjednako rezultat Božjeg nauma, pa kad bi
heteroseksualnost bila upitna, upitna bi bila i gravitacija[1] i
nuklearne interakcije. Formulacije se mogu razlikovati, ali u osnovi,
takvima je "priroda" sinonim za "ono što je Bog stvorio tako kako je
stvorio". Nešto je dakle etično zato što je u skladu s onim što je Bog
htio; nema koncepta etike i ispravnosti neovisnog o Bogu.

S druge strane, istočnjački stav daleko više liči na stav moderne
fizike. Naime, tu na početku postoji dharma, temeljni zakon, a pojave i
bića nastaju kombinacijom usklađivanja i konflikta. Usklađivanjem s
dharmom nastaju Bogovi, a konfliktom s dharmom nastaju demoni. Demoni su
u tom smislu neka vrsta raka, bolesne izrasline protiv koje se Svemir
bori šaljući na nju dobra bića kao oružje koje ima poraziti takve
tvorevine i uspostaviti sklad. To je manje-više točno tako rečeno u
uvodu u Mahabharatu - u nekoj točki se na Zemlji inkarniralo puno demona
koji su počeli praviti probleme, pa je Zemlja zamolila Krišnu da dođe i
uvede dharmu. Onda se on inkarnirao skupa sa svojim pratiocima,
organizirali su veliki rat u kojem su poginuli svi uzročnici nevolja i
zavladao je mir. Dakle u istočnjačkim sustavima Svemir nije
pojednostavljeno mjesto u kojem postoji Jedini Pravi Bog koji propisuje
zakone i radi sve stvari, nego je Svemir dinamički sustav u kojem više
sila međudjeluje, i stupanj reda i manifestacije tog dubljeg zakona
ovisi o lokalnim odnosima snaga među nositeljima raznih sila.

To je blisko konceptu iz fizike da je gravitacija temeljna zakonitost po
kojoj se ponaša materija, a ta jednostavna zakonitost onda proizvodi
vrlo složene pojave, dakle zvijezde, galaksije, planetarne sustave,
grozdove galaksija, crne rupe i tome slično. Ovisno o tome koliko negdje
ima materije i kakve, gravitacija može proizvesti naizgled različite
pojave, dakle s jedne strane sunčevo svjetlo a s druge strane padanje
jabuke sa stabla i mlječnu stazu na noćnom nebu. Te stvari nisu takve
zato što je veliki i svemoćni nebeski kralj išao i slagao ih tamo jednu
po jednu, nego se iz jednostavnih temeljnih zakonitosti razvio vrlo
složeni dinamički sustav.

======
[1] http://www.forum.hr/showthread.php?t=136171
"Cijeli svemir je heteroseksualan, od atoma i najsitnije čestice, od
muhe do slona. Po zakonima fizike, jednaki naboji uvijek se odbijaju, a
različiti privlače. Kada bi se jednaki počeli privlačiti, sve bi se
urušilo i nestalo. Mjesec se tada ne bi okretao oko Zemlje nego bi pao,
Zemlja se ne bi okretala oko Sunca nego bi pala i spržila se ili
odlutala i smrzla se." (Lucija Čikeš)

- -- 
http://www.danijel.org/
-----BEGIN PGP SIGNATURE-----

iEYEAREKAAYFAk6OxHAACgkQU8G6/NHezOeVUwCeITTZiuGoojZrGbGJubBsMZUf
PlQAniD2dsLD9GQnVB9qtxGAUYbtZCjn
=8IhV
-----END PGP SIGNATURE-----