-----BEGIN PGP SIGNED MESSAGE-----
Hash: SHA512

On 09/13/2011 10:29 PM, Ratko Jakopec wrote:
> On Tue, 13 Sep 2011 21:59:39 +0200, Blues wrote:
> 
>> Prirodni oblik organizacije koji je do sada nekoliko puta zavukao u dzep
>> poreznih obveznika ili, blago budi receno, spasio se zahvaljujuci
>> drzavnoj intervenciji?
> 
> Ili ja nisam znao da se kineski kapitalizam spasio zahvaljujući državnoj
> intervenciji ili ti misliš da je kapitalizam jednako Zapad. Ti misliš da
> kapitalizam propada zato što Amerikanci propadaju, a zapravo, žarište
> kapitalizma se preselilo u Kinu i tamo kapitalizmu ide bolje nego ikad.

Rekao bih da ti miješaš koncept "ekonomije" i "kapitalizma". Kapitalizam
je specifičan slučaj ekonomije u kojem prvobitna raspodjela vlasništva
definira početne pozicije u sustavu i mobilnost među klasama je niska,
dakle količina kapitala s kojom inicijalno raspolažeš manje-više
unaprijed definira što si u stanju napraviti. Dakle kapital kreira i
posjeduje sredstva za proizvodnju, sirovine se dobavljaju jeftino i rad
je manje-više bezvrijedan zato što su tvornice namjerno tako dizajnirane
da u njima može raditi totalno nekvalificirana radna snaga, koje na
tržištu ima više nego radnih mjesta, tako da za sve praktične svrhe
kapital diktira sve uvjete. To je ono što marksizam misli pod kapitalizmom.

Drugi pak koncept je onaj "slobodnog tržišta". Naime "kapitalizam" ne
zove sam sebe kapitalizmom, nego sustavom slobodnog tržišta, što bi u
idealnom slučaju značilo da svatko može doći s idejom, ako je ideja
dobra privuče kapital, prodajom osvoji poziciju na tržištu a
konkurencija definira kvalitetu i cijenu proizvoda u nekakvom tržišnom
darvinizmu u kojem preživljavaju bolje prilagođeni.

U sustavu slobodnog tržišta postoje tri osnovna igrača u svijetu
proizvodnje. To su kapital, biznis i rad. Dakle za razliku od
marksističkog koncepta koji izjednačuje kapital i industriju, na
modernim sustavima slobodnog tržišta kapital nose investicijske banke, a
jednim dijelom i burza, a to sve skupa je odvojeno od poslovnog dijela,
koji dolazi s idejama, a banke i burza te ideje podrže ili ne. Kad ih
podrže, veli se da je projekt financiran, i onda se kreće u proizvodnju,
i proizvode se plasira na tržište. Cijenu rada definira omjer snaga
između poslodavaca i sindikata, koji definiraju kolektivne ugovore po
industrijskim granama, dakle poslodavci više nisu u poziciji diktirati
uvjete pojedinačnim radnicima, gdje je velika korporacija iza koje stoje
banke uvijek jača od pojedinca, nego korporacija na tržištu kupuje rad
po uvjetima koji se ispregovaraju sa sindikatima, čija moć pregovaranja
ovisi o mogućnosti blokiranja cijelog tržišta rada u slučaju
nepostizanja dogovora.

Ta ravnoteža snaga se narušila globalizacijom, gdje poslodavci kojima ne
odgovara cijena rada na domaćem tržištu mogu otići u Kambodžu i tamo
napraviti sweat shop, i tamo proizvedene proizvode uvoziti nazad na
domaće tržište, a sve im se još uvijek isplati unatoč većim transportnim
troškovima.

Dakle da se vratim na početak, kapitalizam je zapravo specifičan slučaj
ekonomskog sustava kakav je vladao na početku industrijske revolucije pa
negdje do drugog svjetskog rata. Nakon toga, stvar je postala presložena
da bi se dala svesti na Marxov pojednostavljeni model, recimo žene su
postale bitan faktor na tržištu rada nakon što su za vrijeme WW2 radile
u proizvodnji, sindikati su postali specifična mafija, pojavila se
potreba za visokokvalificiranom radnom snagom koju nije tako jednostavno
manipulirati kao proletarijat.

Ipak, Marxov osnovni model stoji: naime, ekonomski sustav obično
funkcionira tako što imaš razdoblje kaosa, u kojem neki zgrabe više a
neki manje, i onda oni koji imaju više postavljaju uvjete ostalima, i
sustav prelazi u fazu stagnacije, do iduće točke konflikta i kaosa u
kojem dolazi do preraspodjele resursa i tako ad nauseam. Jedan od
razloga zašto je Amerika imala razdoblje velikog uzleta je naprosto to
što je Amerika cijeli novi neosvojeni kontinent na kojem nisu postojali
etablirani centri moći koji bi sjedili na resursima i ograničavali
socijalnu mobilnost. To je situacija koja u Europi postoji valjda tisuću
godina: na svakom komadu kamena sjedi neka velika sila koja ne da da se
bilo što mijenja, tako da su svi koji su htjeli išta napraviti bili
prisiljeni bježati u Ameriku, jer je tamo postojala veća manevarska
sloboda. Sad je Zemlja za sve praktične svrhe cijela isparcelirana i
podijeljena među nositeljima moći, i praktički nigdje se ništa ne može
napraviti, dakle nema više Amerike.

Što se tiče toga da je kapitalizam prirodno uređenje, vjerojatno si tu
mislio na slobodno tržište i ekonomiju sile, u smislu da tko ima silu na
svojoj strani taj može, a drugi ne mogu, i onaj tko ima učinkoviti
sustav imat će prednost pred neučinkovitim, dakle to bi bio nekakav
socijalno darvinistički sustav i ja se slažem da je to normalno stanje.
Ali onda je došlo kršćanstvo i sve je okrenulo naopačke - ono, blago
siromašnima, jao bogatima, blago slabima, jao silnima, mudrost svijeta
je ludost u Božjim očima i obrnuto, i u takvom sustavu ja zapravo vidim
inicijalni moment komunizma, a Marxa vidim kao nekoga tko zapravo jaše
na tom socijalističkom aspektu kršćanstva koje bi uzelo bogatima i
podijelilo siromašnima, dakle komunizam vidim kao puko ponavljanje
kršćanskih ideja koje su srušile Rim u trećem i četvrtom stoljeću, dakle
radi se o nekoj vrsti raka na moralnom tkivu čovječanstva, zbog kojeg se
uspješni trebaju sramiti svog uspjeha a sirotinja ima pravo smatrati da
je Bog na njenoj strani i da ima prirodno pravo na resurse bogatih.

- -- 
http://www.danijel.org/
-----BEGIN PGP SIGNATURE-----

iEYEAREKAAYFAk5wkUUACgkQU8G6/NHezOfq2ACfcG1R3Fto9FGxO7AuAZSf1dIk
l/YAn33Ath/OASaQZEGNxP4vPhSTRbLK
=0Ir1
-----END PGP SIGNATURE-----