-----BEGIN PGP SIGNED MESSAGE-----
Hash: SHA512

On 08/31/2011 07:51 AM, Renata Skoro wrote:
> Ja te u potpunosti razumijem. :) Najbolje se sjećam jednog ljetovanja na
> Mljetu... u deset dana klinac je uspio oderati leđa i guzicu, jedva da
> je mogao sjediti i ležati, pasti obučen u more i u paničnom izlasku
> natući nogu, licem se zaletjeti u suhu granu (tik do oka) i još par
> usputnih sitnih stvari. Uglavnom, vrlo zabavno ljetovanje.
> 
> Misliš da tome nema kraja, ali s vremenom se ipak smire. Međutim i sad
> (15 i pol godina) dok je prilika mora se spenjati na drvo, stajati na
> špici stijene i slično. Još ok da je smiren i koncentriran, ali ima onaj
> blesav sistem 'gle me di sam, la la la... '. Ono... ja ću te razbiti ako
> se nećeš sam. :)

Jao, dakle ovi moji su skroz prosječno divlji. :) U osnovi, pazim da se
ne ubiju i ne naprave neku veću štetu, ali određeni stupanj divljanja i
kolateralne štete naprosto slijedi iz njihovog postojanja onako kako
drek u parku slijedi iz postojanja pasa, tako da ih do neke mjere
puštam, a interveniram kad vidim da bude netko ostao bez oka. :)

Sad kad su veći imam metodu da kad nešto sjebu, pozovem krivca da to
počisti i popravi za sobom i gledam ga ko zla sova dok nije gotov. :)
Pokušavam im usaditi dojam o šteti kao konceptu, da je to nešto što
zahtijeva trud i novac da se popravi i da nije svejedno traje li neka
stvar dugo ili kratko. Starijemu su novci jako velika fora jer je vidio
da se za njih kupuju sve stvari od slatkiša i igračaka do auti i
stanova, pa mu objašnjavam da ako se vuče po koljenima i podere hlače,
ili uništi neku drugu stvar, onda novci kojima bih mu kupio igračke
moraju ići na kupovinu zamjene za uništenu stvar, dakle ako moram
obnavljati stare stvari ne mogu kupiti nove. Mislim da mu je to sjelo
tako da u zadnje vrijeme pravi manje štete. :)

- -- 
http://www.danijel.org/
-----BEGIN PGP SIGNATURE-----

iEYEAREKAAYFAk5d1Q0ACgkQU8G6/NHezOeMiACghYAwJJMI4B4QX75Rm2pZkfHN
XYkAoIxezvVO1GZA3s4WYL0126FQ5u7O
=nQPf
-----END PGP SIGNATURE-----