On Thu, 1 Nov 2007 20:50:04 +0100, Den wrote:
>> Ono što meni pada na pamet je nesposobnost za samostalno postojanje,
>> odnosno potreba za oslanjanjem definicije sebe na drugoga. Ovi koji mene
>> kritiziraju definiraju svoje postojanje, identitet i smještaj u svijetu
>> kroz mene. Da nema mene, oni bi morali stati u trenutku užasa i suočiti se
>> s ispraznošću vlastitog postojanja. Pogledaj samo Bakiju za primjer, taj
>> se
>> barem pet godina bavi isključivo napadanjem mene. Da mu oduzmeš taj
>> oslonac, taj dojam da njegova egzistencija ima nekog smisla, vrištao bi u
>> agoniji. To ti je kao da bad blue boysima oduzmeš Torcidu ili pijancu
>> rakiju.
> 
> OK, mozda ne bi bas vrištao :) ali dobro, razumijem. No možda bi se moglo
> još detaljnije secirati? 

Nisam siguran da mi se da.

> Onako kako se od uvida u situaciju da neki čovjek
> tetura prelazi na uvid iz veće blizine - da je dobio metak u nogu, te mu se
> tako može pomoći efektivno, dok se iz prve perspektive može samo
> eventualno suosjećati ili mu pomagati da ne padne dok se ništa ne poduzima
> protiv krvarenja. 

Ovi su dobili metak u ego.

> Uzeo si za primjer Bakiju ali to vrijedi za više njih:
> jedna moja poznanica nazvala je Corwina, Tomislava, Felixa i Elvisa
> "aleksandrijskim kvartetom" što svira "onoj stvarčici" prije nego je
> rezignirano odustala od čitanja grupe izjavivsi da je nikad više neće
> pratiti jer da tu pišu budale:) 

U potpunosti razumijem taj tip reakcije.

> U antropozofiji postoji termin kojim se označava pojava od velike važnosti
> za današnje ljude, Rudolf Steiner ju je naročito naglašavao, ali na žalost
> upravo o tome je sačuvano jako malo pisanih podataka, tako da se za
> razumijevanje treba malo jače pomučiti i misaono i istraživački. Radi se o
> nečemu što on naziva "latinskim mozgom". Jesi li što čuo o tome? 

Ne.

-- 
http://www.danijel.org/