Autor: Danijel Turina Datum: 2007-10-31 15:47:38 Grupe: hr.alt.magija Tema: Privid individualizma u krdima Linija: 66 Message-ID: j1cgppc77nhb.1hyd3rl7nb5s4.dlg@40tude.net |
Inače, kad smo već kod toga, mislim da je red dotaći se ideje koja se provlači kroz pisanje svih glasnogovornika stada, odnosno kolektivističkog mentaliteta - oni se uvijek pozivaju na individualnost, na to kako je potrebno biti samostalan pojedinac i sl. Kad se pogleda kako oni funkcioniraju, očito je da to nema veze s njima. Svi oni pate na socijalnu poziciju, na mjesto u stadu, i zbog toga se toliko identificiraju s kolektivnim nesvjesnim stada da u cijelosti izgube svaki aspekt individualnosti i naprosto kanaliziraju kolektivna mišljenja, odnosno astral grupe. Koji je onda razlog zbog kojeg se toliko pozivaju na nešto što je njima najmanje svojstveno? Kao primjer jednog od mogućih objašnjenja pada mi na pamet jedna grupica "individualista" iz Splita o kojoj mi je pričao Božo, koji su bili po svemu identični klonirani primjerci bez stava, mišljenja i identiteta, osim što su kao simbol "individualnosti" imali nekakvu plišanu igračku na privjesku za ključeve. Jedan je imao plišanog psa, drugi plišanu žirafu a treći plišanu mačku, i u tome se očitovala njihova "individualnost". Sličan oblik uniformiranja vidimo u odijevanju, gdje praktički cijeli grad nosi isti odjevni predmet kad taj uđe u modu, a "individualne razlike" se svode na +-5% varijacija unutar norme. Dakle radi se o tome da je ta vrsta individualizma samo površinska glazura na kolaču praktički apsolutnog socijalnog konformizma. Kad je netko totalno apsorbiran u stado i iz konformizma stadu dobije afirmaciju osjećaja sigurnosti i vrijednosti, a želi licemjerno prema sebi i drugima stvarati dojam da je osoba, onda se u onih 5% glazure isfurava na nekakvu individualnost, koja je zapravo objašnjiva kao narcisoidnost malih razlika. Drugo tumačenje je da se ljudi takvim idejama bave kao metodom kanaliziranja nesvijesne tjeskobe - strah od asimilacije u kolektiv možemo pratiti u filmovima, od Tulse Dooma u Conanu, do Borga u Zvjezdanim stazama. Princip je isti - pojedinac stapanjem u bezlični kolektiv postaje pukim sredstvom i gubi sve značajke osobnosti i identiteta. Brijanje po individualnosti tu možemo vidjeti kao oblik vrištanja nekoga tko na nesvjesnoj razini shvaća da je izgubio osobni identitet i ta ga pomisao užasava, ali se s njom nije u stanju direktno suočiti kao sa svojom stvarnošću pa je eksternalizira. Veliki problem u tome je globalizacija, koja ima funkciju defragmentacije kolektivnog nesvjesnog. Ako se netko mogao nositi s astralom grupe od par tisuća ili par milijuna ljudi, astral par milijardi ljudi koji funkcionira kao koordinirani entitet koji se usklađuje pomoću masovnih medija i ostalih sustava koji svim ljudima serviraju iste informacije i nameću im ista gledišta, e to bi već mogao biti problem. Sažetak čitave stvari je da živimo u okruženju koje potiče individualnost, ali samo onu koja ti ostaje kad sve popušiš. Kad su ti odredili kako smiješ razmišljati, što kada smiješ osjećati, kako smiješ živjeti, kako smiješ vrednovati pojave, praktički do razine kako se smiješ oblačiti, ostaje ti izbor boje kravate koju ćeš nositi, s tim da moraš paziti da ne odudara previše od prosjeka jer će te ljudi čudno gledati. Koji je razlog zbog kojeg ljudi teže stapanju u grupe i kolektive? Filozofski gledano, ja bih rekao da se tu radi o tome da individualni ego nije u stanju izaći na kraj s lokalizacijom svijesti koja nastaje nakon što se sveprisutna stvarnost Jastva reducira na ograničeni mali "ja" zatvoren u jedno tijelo s njegovim osjetilima, i očigledni nadomjestak za kozmičku svijest predstavlja spajanje s drugim malim "ja" u veliko "Mi", koje je tu zamjena za kozmičko Ja, otprilike ona vrsta zamjene kakvu nude alkoholizam, narkomanija ili gomilanje posjeda. Ako je netko već spreman sebe žrtvovati za tu vrstu zakrpe za duhovnu izgubljenost i dezorijentaciju, onda nije ni čudno zašto tako agresivno reagira na sve što ugrožava taj osjećaj kolektivne ispravnosti i sigurnosti, do te mjere da čak i male razlike između takvih grupa dovode do genocidnih ratova i najgorih oblika nasilja i okrutnosti. Onaj isti razlog zbog kojeg se "ja" gubi u grupi dopušta postojanje samo jedne grupe, ne dopušta disonantne glasove i mogućnost da se možda može drugačije nego "mi" radimo. -- http://www.danijel.org/ |