-----BEGIN PGP SIGNED MESSAGE-----
Hash: SHA512

On 07/25/2011 11:09 PM, fra Ante wrote:
> Aha, budist. Onda mislim da shvacham tvoje poglede. Ja budizma uopche
> ne smatram religijom u klasichnom smislu (po definiciji Bliskog istoka
> i Europe) jer nije usporediv ni sa (militantnim) monoteistichkim
> religijama ni sa marksistichko-lenjinistichkim (dijalektichkim)
> materijalizmom na kojeg si ochito mislio i kojem ja isto pripisujem
> strukturu religioznosti.

Ja sam u specifičnoj poziciji u odnosu na materijaliste i kršćane budući
da moj pogled na stvarnost nije ni teistički ni ateistički, ni
materijalistički ni kršćanski, pa sagledavam neke stvari iz drugačije
pozicije u odnosu na uobičajene strane u toj vrsti sukoba, dakle ateiste
i kršćane. Ateisti ne vide ništa loše u ateističkoj državi, odnosno ne
vide to kao religijsku državu, isto kao što ni kršćani ne vide ništa
loše u kršćanskoj državi, ili muslimani u islamskoj, i nitko od njih ne
bi imao nikakvih problema s religijski upravljanom državom, sve dok je
njihova religija ta koja upravlja. Taj stav u kojem se vlastitu religiju
ne smatra religijom, nego naprosto stvarnošću, predstavlja vrlo
zanimljivu vrstu slijepe pjege. Zbog toga sam ja za vrlo radikalni oblik
odvajanja religije i države, do te mjere da se država posve okani
vrijednosnih sudova koji bi se ticali duhovnih pitanja i posveti se
prije svega tehničkim pitanjima. Ta tehnička pitanja će dakako u velikoj
mjeri ograničiti ono što pripadnici velikog broja religija smatraju
svojim neotuđivim pravom, a to je da seru drugima po glavi. Hoćeš
izražavati svoje religijske stavove tako što ćeš nekoga kamenovati,
spaliti na lomači, nabiti na kolac ili mu odrezati glavu, sorry, ne
može. Hoćeš nekoga proglasiti ludim zato što je imao duhovno iskustvo
koje je nespojivo s tvojim doživljavanjem stvarnosti, sorry, ne može.
Možeš ga proglasiti ludim ako žvače tepih i bulazni, ali ne zbog toga
što *tvoj* svjetonazor nešto nije sposoban obuhvatiti. Dakle trebalo bi
ljudima oduzeti mogućnost da drugim ljudima seru po glavi ako im se ne
sviđa način na koji ovi drugi doživljavaju stvarnost i uređuju si život.
To je s jedne strane odvajanje crkve (odnosno morala baziranog na
svjetonazoru) i države (odnosno praktičnog uređenja društva), a s druge
strane je vrlo radikalan stav da država treba biti vrlo tanki sloj
konsenzusa koji se izbjegava baviti stvarima za koje većina ljudi uopće
ne shvaća da imaju temelj u nekom specifičnom svjetonazoru i da nisu,
naprosto, datosti.

Recimo, većina ljudi ne razumije da je odnos prema homoseksualnosti
prije svega religijsko pitanje, i to unutar bliskoistočnih monoteizama.
Izvan tog konteksta to pitanje bi bilo irelevantno. Isto tako, slabo se
shvaća da je današnji oblik braka također rezultat religijskog morala.
Hrpa toga što ljudi naprosto podrazumijevaju i ne propituju, smatrajući
to praktički kozmičkim zakonom, naprosto je rezultat duboke infiltracije
religije u civilizaciju, a ljudi to obično ne percipiraju sve dok ne
promijene religiju iz čije pozicije prosuđuju stvari.

Kako bi izgledala država u kojoj su tehnička pitanja posve odvojena od
vrijednosnih sudova? Omogućiš ljudima formiranje obiteljske zajednice,
uopće ne radiš pretpostavke o broju i spolu uključenih, samo propišeš da
svi moraju biti poslovno sposobni i gotovo. Posao države je da se bavi
formalnostima poput nasljeđivanja imovine, zdravstvenog i mirovinskog
osiguranja i sl., a ne da prosuđuje smiju li dva homoseksualca živjeti u
vezi i kako se ta veza smije zvati. To su svjetonazorski sudovi koje
treba totalno maknuti iz te sfere i koncentrirati se na praktično, dakle
pustiti ljudima da se organiziraju kako hoće, a država treba definirati
neke osnovne procese oko sklapanja i razvrgavanja takvih ugovora i to je
to.

- -- 
http://www.danijel.org/
-----BEGIN PGP SIGNATURE-----

iEYEAREKAAYFAk4t400ACgkQU8G6/NHezOe+FwCeN1nKI3SozISY+CTH7MyKSmvY
PmYAoNlTJNpcxqGtn9gPZS55x1fv71cB
=23b6
-----END PGP SIGNATURE-----