Autor: Danijel Turina Datum: 2011-07-24 09:42:32 Grupe: hr.soc.religija Tema: Re: Zašto je vjera sranje? Linija: 51 Message-ID: j0gid9$a64$1@news.albasani.net |
-----BEGIN PGP SIGNED MESSAGE----- Hash: SHA512 On 07/24/2011 09:32 AM, Ratko Jakopec wrote: > 1 - Ne postoji područje koje ima lošiji odnos onoga što sigurno znamo i > utjecaja toga područja na život ljudi. Ovo je istina. Dodatni problem je u tome što je bilo kakvo ustanovljavanje istine težak i neizvjestan proces s puno uspona i padova, a taj proces mora u svojim začecima, kad su rezultati najslabiji, konkurirati filozofiji koja "ima sve odgovore" i kao takva predstavlja tako jak izvor emotivne utjehe i sigurnosti svojim sljedbenicima da je pitanje kako se znanost uopće uspjela razviti u takvim okolnostima. > 2 - Nevjernik mora paziti što radi jer će inače najebati. Nikakvi dobar > otac na nebu se ne brine o njemu i ne štiti ga. To je istina, ali i vjernik smatra da će najebati ako radi krivo, tako da u tom smislu nema neke razlike; razlika je prvenstveno u tome što nevjernik smatra da će najebati ako napravi nešto što je konkretno sranje s razumljivom kauzalnom linijom između greške i najebavanja (recimo ako vrijeđa ljude dobit će batine, ako skoči kroz prozor ubit će se, ako ne ode doktoru kad je ozbiljno bolestan umrijet će), a kod vjernika ne postoji takva izravnost, nego je promišljanje tih relacija filtrirano kroz prizmu "svetog spisa" u kojem piše što Bog voli a što mrzi, i ne postoji shvaćanje po kojem kazna direktno slijedi iz naravi djela, nego je kazna emotivna reakcija božanstva na djelo, dakle kažnjen si zato što je Bog popizdio a ne zato što to slijedi iz logike tvojih postupaka, a tu je problem što u tim spisima pišu svakakve gluposti pa ispada da je Bog u stanju popizditi zbog skroz nebitnih stvari, poput toga da si pojeo krivu vrstu životinje. > 3 - Kad najebe, bezvjernik se pita što je zajebo, a vjernik misli da je > to nekakvo dobro koje mu je poslao dobar otac. To se može protumačiti i kao viša razina apstrakcije u prosuđivanju događaja, što može biti korisno, jer nije svaka teškoća razlog za odustajanje. Naime, ako svaku teškoću proglasiš za "znak" da si na krivom putu a to što ti lako ide proglasiš za "znak" da si na pravom putu, ne bi se baš dobro proveo kao planinar, jer bi idući nizbrdo uvijek smatrao da si na pravom putu prema vrhu. - -- http://www.danijel.org/ -----BEGIN PGP SIGNATURE----- iEYEAREKAAYFAk4rzOgACgkQU8G6/NHezOdzcACfVnu/ki2CuohSzDwMFxQsNvpT BbMAoNh4bIo/Ewqvl21MdK5NrR14ijc5 =ZokZ -----END PGP SIGNATURE----- |