Autor: Danijel Turina
Datum: 2011-07-24 09:42:32
Grupe: hr.soc.religija
Tema: Re: Zašto je vjera sranje?
Linija: 51
Message-ID: j0gid9$a64$1@news.albasani.net

-----BEGIN PGP SIGNED MESSAGE-----
Hash: SHA512

On 07/24/2011 09:32 AM, Ratko Jakopec wrote:
> 1 - Ne postoji područje koje ima lošiji odnos onoga što sigurno znamo i
> utjecaja toga područja na  život ljudi.

Ovo je istina. Dodatni problem je u tome što je bilo kakvo
ustanovljavanje istine težak i neizvjestan proces s puno uspona i
padova, a taj proces mora u svojim začecima, kad su rezultati
najslabiji, konkurirati filozofiji koja "ima sve odgovore" i kao takva
predstavlja tako jak izvor emotivne utjehe i sigurnosti svojim
sljedbenicima da je pitanje kako se znanost uopće uspjela razviti u
takvim okolnostima.

> 2 - Nevjernik mora paziti što radi jer će inače najebati. Nikakvi dobar
> otac na nebu se ne brine o njemu i ne štiti ga.

To je istina, ali i vjernik smatra da će najebati ako radi krivo, tako
da u tom smislu nema neke razlike; razlika je prvenstveno u tome što
nevjernik smatra da će najebati ako napravi nešto što je konkretno
sranje s razumljivom kauzalnom linijom između greške i najebavanja
(recimo ako vrijeđa ljude dobit će batine, ako skoči kroz prozor ubit će
se, ako ne ode doktoru kad je ozbiljno bolestan umrijet će), a kod
vjernika ne postoji takva izravnost, nego je promišljanje tih relacija
filtrirano kroz prizmu "svetog spisa" u kojem piše što Bog voli a što
mrzi, i ne postoji shvaćanje po kojem kazna direktno slijedi iz naravi
djela, nego je kazna emotivna reakcija božanstva na djelo, dakle kažnjen
si zato što je Bog popizdio a ne zato što to slijedi iz logike tvojih
postupaka, a tu je problem što u tim spisima pišu svakakve gluposti pa
ispada da je Bog u stanju popizditi zbog skroz nebitnih stvari, poput
toga da si pojeo krivu vrstu životinje.

> 3 - Kad najebe, bezvjernik se pita što je zajebo, a vjernik misli da je
> to nekakvo dobro koje mu je poslao dobar otac.

To se može protumačiti i kao viša razina apstrakcije u prosuđivanju
događaja, što može biti korisno, jer nije svaka teškoća razlog za
odustajanje. Naime, ako svaku teškoću proglasiš za "znak" da si na
krivom putu a to što ti lako ide proglasiš za "znak" da si na pravom
putu, ne bi se baš dobro proveo kao planinar, jer bi idući nizbrdo
uvijek smatrao da si na pravom putu prema vrhu.

- -- 
http://www.danijel.org/
-----BEGIN PGP SIGNATURE-----

iEYEAREKAAYFAk4rzOgACgkQU8G6/NHezOdzcACfVnu/ki2CuohSzDwMFxQsNvpT
BbMAoNh4bIo/Ewqvl21MdK5NrR14ijc5
=ZokZ
-----END PGP SIGNATURE-----