Autor: Danijel Turina Datum: 2011-07-23 11:50:34 Grupe: hr.soc.religija Tema: Re: Psihološki profil Linija: 146 Message-ID: j0e5ha$vo6$1@news.albasani.net |
-----BEGIN PGP SIGNED MESSAGE----- Hash: SHA512 On 7/15/11 10:50 PM, Renata Skoro wrote: > Da, točno, često govori o sebi samo je jako bitan motiv i način na koji > to radi. Kraj njega ne osjećam da mi nabija osjećaj manje vrijednosti, > nego baš suprotno, podiže samopouzdanje. Uvijek me na novo začudi ta > njegova strpljivost, a toliko je iznad svih ljudi koje sam upoznala. > > Nakon kontakta s egocentričnom osobom se osjećaš loše, takav tip je vrlo > često naporan za komunikaciju i jedva čekaš da se makneš od njega. Par > sati u Danijelovom društvu prođe a da ni ne osjetiš i nadaš se da će > toga biti još. Razmišljao sam malo o prošlosti i razlozima zbog kojih su moji bivši učenici napravili neke pogrešne procjene i poteze, a ovo mi se čini kao dobar "šlagvort" za članak. Ne znam jesi li upoznata s budističkim pojmom "metta". Na engleski se to prevodi kao "lovingkindness" ili nešto slično - uglavnom, ono što ljudi misle da metta znači je "ljubav prema svima". U stvarnosti, metta je ljubav koliko je sunčevo zračenje sreća. Metta je energetsko stanje vršne anahate, povezano sa visokim stupnjem vairagye, odnosno nevezanosti, distance u odnosu na predmet i situaciju. Kad se nađeš u energetskom polju, odnosno auri yogina koji je savršen u metti, osjećaš se voljeno, bitno, sigurno, osjećaš kao da je taj yogin tvoj najbolji prijatelj, koji ti želi dobro i sve bi napravio za tebe, koji će uvijek biti uz tebe, podržavati te i sl., a ništa ne očekuje zauzvrat. Greška tih ljudi je bila u interpretaciji tog opažanja. Naime, oni su to energetsko stanje interpretirali na način koji je njima najviše odgovarao, za početak su pogriješili smatrajući tu energiju emocijom koja je usmjerena prema njima, pa su iz toga zaključili da ako ja njih tako "volim", onda su oni sigurno nešto posebno, a ako su mi nešto posebno, to sigurno znači da su si tu negdje sa mnom, pa to znači da mi se mogu posrati po glavi. Isto tako su zaključili da to znači da je naš odnos simetričan, nešto poput prijateljstva, dakle da ja sigurno dobivam od njih koliko i oni od mene. To je, naravno, potpuna zabluda, ali njima je ta zabluda bila ugodna, pa su u nju rado vjerovali. U toj zabludi ih je dodatno učvrstilo opažanje mojeg intenzivnog truda oko njih, koji je izgledao kao potvrda toga da su mi strašno bitni. Dodatno, i Felix im je napričao svakakve gluposti o nekakvim karmičkim vezama učenika i učitelja, o tome da je učenik bitan za duhovni razvoj učitelja (!), o tome da će učitelj dati život za učenika, da će biti s njim i u idućoj inkarnaciji, i tome slična sranja. Ti ljudi su se od tih pizdarija toliko napuhali, da im je bilo normalno smatrati da ću ja najebati od Boga ako ne budem dovoljno plesao oko njih, a ako ja "propadnem" i ne budem dovoljno dobar učitelj, Bog će im poslati drugog, boljeg, zato što su oni tako jako bitni. A svemu je uzrok njihova potpuno kriva interpretacija doživljaja mette, jednog od energetskih stanja koje su prisutne u mojem energetskom polju. Na sličan način su krivo interpretirali i druga energetska stanja, zato što nisu bili yogini pa nisu mogli shvatiti kako jedan yogin funkcionira. Yogin je, naime, onaj tko je spoznao da su misli, emocije, želje, strahovi i sva slična duhovna stanja naprosto energije. Te energije, kao i one fizičke, imaju vektorsku i skalarnu komponentu, dakle imaju hvatište i smjer, te iznos i "frekvenciju", isto kao što i svjetlost ima izvor, smjer, intenzitet i valnu duljinu. Običan čovjek emocijama i mislima generira različite energetske strukture, ali to čini nesvjesno, bez razumijevanja onoga što čini, dok yogin prvo ustanovljava energetsku narav tih pojava, a nakon toga vježba kreiranje, održavanje i usmjeravanje tih energija. U osnovi, yogin se od čovjeka razlikuje kao laser od petrolejke. Petrolejka proizvodi svjetlost i laser proizvodi svjetlost, ali petrolejka s outputom od 5W zrači nekoherentnu svjetlost u svim smjerovima, dok laser zrači koherentnu, kolimiranu svjetlost, dakle samo u jednom smjeru i u samo jednoj valnoj duljini. Ono što to u praksi znači je da yogin nauči generirati energetska stanja posve neovisno o povodu, što je pravo značenje pojma vairagya. Yogin ne živi u iluziji da mu za osjećaj ljubavi treba osoba koju bi volio. Ta iluzija je svojstvena bićima koja su vezana za inkarnacijski ciklus svojim projekcijama i nesposobnošću razdvajanja vlastite duhovne egzistencije od svijeta predložaka. Yogin zna da je ljubav njegovo stanje svijesti, posve neovisno o predlošcima. On za nju ne treba povod i posebne okolnosti. Otkrivanjem te istine otkriva se i hrpa drugih stvari, recimo duhovna stanja koja ljudi u pravilu ne doživljavaju zato što ih je praktički nemoguće doživjeti slučajnom kombinacijom predloška i biološkog instinkta. Yogin je dakle duhovno slobodan od svijeta ne zbog nekakve metaforičke ili mistične kvalitete, nego naprosto zato što mu svijet više nije povod za mišljenje, osjećanje i doživljavanje. To stanje je dakako toliko uobičajeno, da obični ljudi uopće ne razmišljaju o njegovoj mogućnosti, i stoga ga nisu u stanju ispravno prepoznati i protumačiti kad ga sretnu. Gore sam opisao grešku u tumačenju koju su načinili moji bivši učenici, a koju je savršeno opisala Romana, svojedobno, kad je Dubravka nešto frfljala o tome kako su oni "povezani s Danijelom zato što su ga prepoznali", a Romana joj je odgovorila da je to sve Danijelova čista milost i da u njima nema apsolutno ničega što bi njegovo stanje uzrokovalo - Danijel ih je naprosto pokupio s ceste, dao im priliku, a isto tako je mogao dati priliku nekom drugom a ne njima, i to sve s njima nema nikakve veze, ništa nisu zaslužili i jedino što se od njih očekuje je da tu priliku iskoriste kako bi postigli prosvjetljenje. (Takve stvari su, BTW, razlog zašto je Romanica bila omražena među tim luzerima; ima vrhunski talent za izricanje neugodne istine i za rezanje kroz tuđa samozavaravanja.) Naravno, njena procjena je apsolutno točna. U prijašnjim porukama sam opisao svoju stranu - ja sam imao osjećaj da trebam raditi s ljudima, da im trebam pokušati prenijeti ono što znam. To sam ja, dakako, ozbiljno shvatio, tako da sam ulagao ogromnu energiju i trud u to da tim ljudima prenesem apsolutno sve što mogu shvatiti, ispravljao sam njihova zastranjenja i fokusirano radio sa svakim od njih dok taj ne bi došao do točke u kojoj sam procijenio da je posve izgubljen i da se tu više ništa ne da napraviti. U toj točki bih ga energetski odrezao, zatvorio linkove, fizički ga potjerao i koncentrirao se na ostale. Dakle stvar je bila totalno binarna: ili se sto posto trudim oko njega dok smatram da još ima nade, ili posve otpišem gubitke i prestanem ulagati energiju u nekoga tko je beznadan slučaj. Meni naime nije bio cilj raditi s nekim konkretnim ljudima - ljudi su zapravo samo nositelji, generatori i usmjerivači energetskih stanja, u pravilu posve instinktivni i nesvjesni, i ja sam ih selektirao po tome koliko jaku energiju su u stanju pustiti kroz sebe, koliko pozitivno na nju reagiraju, i onda sam ih pokušao naučiti svjesnoj kontroli i nadilaženju instinktivnog i animalnog ponašanja, ali to je pak zahtijevalo da oni napuste svoje krive ideje i da žele naučiti ono o čemu sam im pričao, ali tu sam naletio na nevidljivi elastični zid. Naime, oni bi rado doživljavali energetska stanja koja sam ja puštao kroz njih, to im je bilo super, ali kad bih im počeo govoriti o tome da bi oni tu nešto trebali raditi, naišao sam na otpor. S druge strane, kad bih im pričao o tome kako te stvari stvarno funkcioniraju i kakve bi sve iluzije morali napustiti da bi naučili raditi ono što ja radim, sablaznili bi se i zaključili da je to sve od sotone i ništa ne valja. U nekoj točki, ja sam zaključio da su ljudi glupa stoka koja nema nikakve šanse ništa korisno naučiti i da se bave samo time što bi jebali, što bi pojeli, kakvu rakiju bi pili i koga bi rado zajebali. Yoga je naprosto preradikalni iskorak iz animalnog da bi to ljudi uspijevali poloviti. Koliko se meni čini, to je točno ono što su ovi gore željeli da vidim, a nakon toga sam polovio još par stvari što je dovelo do razumijevanja tko tu zapravo vuče konce i zašto su ljudi takvi kakvi jesu, i rekao bih da su učenici bili samo sporedna stvar, a bitno je bilo da ja naučim što i kako Sanat Kumar ovdje radi, i da se njime pozabavim. Ljudi su u svemu tome kurac od ovce; ili su animalni entiteti, ili vehikli koji provode sotoninu volju i namjeru, a rijetki koji se pokušavaju istrgnuti iz toga naprosto nemaju snage za nadvladavanje pozadinske sile, i neće je imati dok ja tog vraga ne likvidiram jednom za uvijek, i tek onda će se vidjeti što je tu stvarnost, jer su u međuvremenu interferencije prejake. - -- http://www.danijel.org/ -----BEGIN PGP SIGNATURE----- iEYEAREKAAYFAk4qmWkACgkQU8G6/NHezOd7XQCfcP6VFF/ufpkW2diH+j0vCxN6 KqcAoJxN3pJXHcR8QRZhQ9GyrMW4RJ9Y =47TN -----END PGP SIGNATURE----- |