-----BEGIN PGP SIGNED MESSAGE-----
Hash: SHA512

Razmišljao sam o nečemu zanimljivom jutros. Naime, jedan od glavnih
uzroka nesreće kršćana je smatranje da Božja sreća i duhovni mir ovise o
njihovim postupcima.

To zvuči posve ludo, ali razmislite: jedini, svevišnji Bog voli ljude i
želi im dobro, onako kako ga on zamišlja. Kad oni naprave nešto što se u
to ne uklapa, Bog pobjesni, i potrebno ga je udobrovoljavati krvnim
žrtvama i molitvama. Dakle, Božji duhovni mir i sreća ovisni su o
ljudskim postupcima. Kršćani dakle imaju na sebi veliki teret
odgovornosti - nesavršeni kakvi jesu, imaju nad sobom svevišnjeg Boga
koji treperi nad svakim njihovim postupkom. Ako oni odluče napraviti
nešto što odudara od njegovih ideja, on će biti uznemiren i nesretan,
ali to je zato što ih on voli i brine za njih. Kršćani, dakako,
pokušavajući biti dobra djeca, žele udobrovoljiti oca koji ih voli i
uznemiren je, ali iz nekog razloga što god radili i koliko god se
trudili, on im se ne javlja, odnosno ponaša se kao da se ili duri, ili
ga boli kurac za njih. Kršćani reagiraju hrpom sjebanih, depresivnih i
samodestruktivnih emocija, koje jako podsjećaju na razmišljanja debele
babe koja je stalno na dijeti, a nakon svake dijete ima sve više kila.
Svaki put odluče da više neće griješiti i "povrijediti" Boga, a budući
da ih Bog sustavno ignorira zaključuju da su opet napravili nešto krivo,
pa opet slijedi seansa emotivno-mentalnog samobičevanja.

Problem nije rješiv bez spoznajnog iskoraka, koji nastaje shvaćanjem da
Bog kakvog su si zamišljali uopće ne postoji. Ne postoji veliki bijeli
majmun na nebu koji im je svima tata. Ne postoji veliki bijeli majmun na
nebu koji ih voli. Ne postoji veliki bijeli majmun na nebu koji je
uznemiren, ljut ili nesretan kad oni nešto rade ili ne rade. Božja sreća
nije naša odgovornost. Nije potrebno ispunjavati vječita nejasno
definirana očekivanja nevidljivog entiteta kojega za sve praktične svrhe
zaboli kurac za nas, ali za kojeg moramo smatrati da nas upravo
nevjerojatno voli, pa je čak i stav da ga zaboli kurac za nas nešto što
će ga uznemiriti u njegovoj ogromnoj ljubavi, pa i zbog toga moramo
osjećati krivicu i nevrijednost, jer on nas toliko voli, a mi
nezahvalnici velimo da ga zaboli kurac.

Ali to je tako nevjerojatno očito. Recimo da umjesto po Bogu netko brije
po Pameli Anderson ili nekoj drugoj sisatoj ženki s druge strane
svijeta. On brije po njoj po cijele dane, a od nje ima jednaki stupanj
reakcije kao kršćanin od svojeg Boga. Fino mu je kad brije, a nesretan
je kad pomisli da ona ni ne zna za njega i da ju za njega zaboli kurac.
Onda se bičuje zbog takvih misli, i kad pomisli da ga ona zapravo jako
voli, odmah je sretan i fino mu je. Je li tako daleko od pameti pomisao
da je njegova sreća rezultat njegovih vlastitih misli, jednako kao i
njegova nesreća? Naravno da je to u ovom slučaju očito, ali kršćani iz
nekog razloga smatraju da je njihova sreća znak da je Bog zadovoljan
njima i da ih voli, a nesreća je znak da su napravili neki grijeh kojim
su se udaljili od Božje neizmjerne ljubavi. Postoji jednostavna riječ
koja opisuje tu pojavu: projekcija.

U stvarnosti, naše duhovno stanje modulira duhovnu supstanciju koje nam
se kreće kroz energetski sustav. Ukoliko stanje svijesti usmjerimo na
jedan način, možemo pasti u depresiju zbog energetskog kolapsa koji
proizvodimo zatvaranjem vertikalnih nadija i usmjeravanjem energije u
samodestruktivne petlje. Ukoliko pak usmjerimo svijest na drugi način,
drugačijim mislima, osjetit ćemo olakšanje i rasterećenje, uspostavit će
se vertikalni protok koji osvježava energetski sustav. Ništa od toga
zapravo ne ovisi ni o čemu drugom osim o našem stavu, isto kao što strah
od komada užeta koji u mračnoj prostoriji izgleda kao zmija ne ovisi o
ničemu osim našeg neznanja i krive predodžbe. Na isti način na koji se
možemo bojati nepostojeće zmije ili čudovišta pod krevetom, može nas
moriti tjeskoba zbog zamišljanja velikog bijelog majmuna na nebu čija
emotivna ravnoteža i duševni mir ovise o tome jesmo li drkali, jesmo li
jeli svinju ili kravu, jesmo li si obrezali kurac ili ne, i o tome jesmo
li poželjeli susjedov auto.

Stvar može biti suptilnija: recimo, netko može smatrati da postoji
Kozmički Zakon zbog kojeg je veliko sranje zgaziti mrave i ostale bube,
i cijelo vrijeme će biti u stanju tjeskobe dok bilo što radi,
razmišljajući o tome nije li možda i ne znajući nekom biću nanio bol ili
ga usmrtio. Ukratko, onaj tko smatra da tuđa sreća ovisi o njemu,
stavlja na sebe teret koji je toliko težak da ga nitko ne može nositi.

Ono što ima smisla jest gledati samo svoju osobnu sreću, koja proizlazi
iz sabranog stanja duha i čiste svijesti. Treba izbjegavati djela i
misli koje nas prljaju i ograničavaju, i djelovati u smjeru onoga što
nas čini većima, boljima i ljepšima. Lijepo je paziti na dobrobit drugih
bića, ali to ne smije postati opsesija. Naše moći su ograničene, naše
znanje je ograničeno. Naprosto je nemoguće živjeti tako što ćemo se
cijelo vrijeme osvrtati preko ramena i mučiti se mislima o tome koga smo
nagazili.  Pa zaboli me kurac. Ako sam djelujući dosljedno sebi nekoga
nagazio, pa neka sam. Taj je očigledno protivan onome što ja doživljavam
kao dobro. Nemoguće je bilo što napraviti ili ne napraviti a da svi budu
zadovoljni, naprosto zato što je sve u relativnom sastavljeno od parova
suprotnosti. Ako jedemo meso, krava ili svinja će biti nesretna. Ako
jedemo žitarice i povrće, bube koje smo pobili insekticidom bit će
nesretne, isto kao i voluharice i rovčice koje su pomrle jedući otrovane
kukce, ili koje je pobio kombajn za vrijeme žetve. Uvijek će netko biti
nesretan, poginuti ili na drugi način najebati, i što sad s tim? Zaboli
vas kurac, naprosto gledajte svoja posla i trudite se biti najboljom
verzija sebe kojom možete biti. Već i takvo nastojanje eliminirat će iz
vaše egzistencije najgore vrste zla i gadosti. Onaj tko se bavi svojim
skladom i dostojanstvom sigurno neće ići za drugim ljudima i stalno im
nešto srati zato što se ne uklapaju u neke njegove ideje, čime će
automatski poštedjeti svijet svojih sranja. Nakon te točke, dakle nakon
što je prestao srat, svijet će osjetiti toliko olakšanje da neće biti
nikakav problem jeo on žitarice ili svinje; to je sporedno. Ljudi prave
daleko veće probleme zagađujući globalni astral svojim depresijama,
osjećajem krivnje i odgovornosti, samobičevanjem i pižđenjem na
izmišljenog bijelog majmuna koji im je kriv za to što su stalno u kurcu,
i opet samobičevanjem zato što je on dao svoga sina za njih, a oni o
njemu tako, nego bilo čime od onoga što smatraju velikim i smrtnim
grijesima.

Na kraju, ono što ste radili bit će bitno samo u kontekstu osobnih
kvaliteta koje ste time razvijali, dakle svi vaši postupci relevantni su
samo u kontekstu sebičnog cilja vlastitog duhovnog razvoja. Tu činjenicu
si je bolje odmah priznati i uštedjeti si hrpu licemjerja povezanih sa
idejama o tome da vi činite stvari radi drugih ili radi Boga. Oni koji
čine stvari radi Boga obično su najgori mrakovi koji se avionima
zabijaju u zgrade ili na neki drugi način drugima rade sranja; naime,
takav koji sebe smatra osobom koja živi nesebični život posvećenja i
žrtve nužno smatra da ima prava koja iz toga slijede - obično prava nad
životima onih koji se ne vide u njegovom moralnom kodeksu i
svjetonazoru. Oni koji sebe smatraju poniznima pred Bogom u pravilu su
jako bahati pred ljudima koji nisu ponizni pred Bogom, dakle prema onima
koji nisu pripadnici svjetonazora koji veliča njihov ego. Sve je to
dakle parada samoljublja - i predanost, i žrtva, i poniznost, i
skromnost; sve to služi tome da bi veličalo ego onoga tko te stvari
čini, dakako unutar svjetonazora u kojem takve stvari nekoga čine boljom
osobom. Sve to služi dokazivanju pred nekim - ili pred ljudima, ili pred
velikim bijelim bradatim nebeskim majmunom, njegovim sinom tesarom,
mamom djevicom i paradom nebeskih prišupaka.

Okanite se tih sranja i radije gledajte kako ćete postati osobom koja će
vam se dopadati i koju biste mogli štovati i obožavati. Ako sebe ne
možete zamisliti kao osobu vrijednu obožavanja, onda to po svoj prilici
ni niste, što znači da imate posla oko toga da takvom osobom postanete.
Da, znam, sad ćete mi navesti primjer par sebičnih i napuhanih šupaka i
reći da tome vodi štovanje sebe i neobaziranje na druge. Krivo. Ti šupci
su takvi zato što se bave svime osim sobom i razvojem vlastitih vrlina.
Takvi će se napuhavati i preseravati koliko god treba, ali samo zato što
su uvjereni da ništa ne vrijede i da je svaki rad na razvoju vrlina
uzaludan i unaprijed osuđen na neuspjeh, pa umjesto toga rade na tome da
druge uvjere u vlastitu veličinu, kad već ne mogu sebe. S druge strane,
osoba koja razmišlja samo o svojoj vrlini i osobnom savršenstvu vrlo
često će se baciti pod vlak da spasi nekog drugog, naprosto zato što
linija osobnog savršenstva koju neprestano promišlja takav postupak čini
jedinim prirodnim.

Razmislite si malo o tome.

- -- 
http://www.danijel.org/
-----BEGIN PGP SIGNATURE-----

iEYEAREKAAYFAk3YwYcACgkQU8G6/NHezOdpkACgo1HymYqLb2Uj2Wlr95scK8Uq
UB0An3VNGVDR36GtewDJa9f0UtU2I3C0
=1p0+
-----END PGP SIGNATURE-----