-----BEGIN PGP SIGNED MESSAGE-----
Hash: SHA1

U "duhovnim sferama" postoji velika sklonost razmišljanjima na temu da
će se za nas neka kozmička sila pobrinuti ako dignemo sve četiri u zrak
i budemo "duhovni", u smislu, trebamo se ugledati na ptice nebeske i
ljiljane poljske, koji niti siju niti žanju, nego su korov i štetočine,
i uvijek se nađe neki resurs na kojem će parazitirati, odnosno pardon,
Bog će se za njih pobrinuti.

Amerikanci bi to nazvali osjećajem prava na stvari, odnosno "feeling of
entitlement". Mi sad imamo prava na stvari zato što smo si tako
zabrijali, a budući da smo jako velike face, svemir će se okrenuti
naopačke ako treba samo da bi nama dobavio ono što smo si mi zamislili.

Teorija zvuči dobro - postoji dobri Bog koji voli svoju djecu, taj Bog
se brine o tome da sve u svemiru funkcionira po pravdi i dobru, i svi
koji su tom dobrom Bogu predani dobit će od njega sve što im je
potrebno. Ako dobiješ ono što ti nije potrebno a ne dobiješ ono što
jest, uvijek možeš reći da zapravo ne razumiješ svoje stvarne potrebe,
odnosno ne razlikuješ potrebe od želja, pa ti je Bog dao ono što ti
stvarno treba a ne ono što ti misliš da treba.

Uglavnom, cijela ta teorija se sastoji od toliko izmotavanja,
cirkularnosti i naštimavanja dokaza po volji, da upravo zaudara po
nepoštenju.

Gola činjenica, naime, glasi da stanje u svijetu nema nikakve veze s
takvim idejama. Bitno je češće slučaj da dobro prolaze zli nego dobri,
ako si bolestan bitno je vjerojatnije da će ti pomoći medicina nego Bog;
ako si siromašan, bitno je vjerojatnije da će ti pomoći rad nego Bog.
Ukratko, svijet funkcionira daleko bliže načinu koji si zamišljaju
materijalisti nego vjernici, zato što je materijalistički model
utemeljen na opažanju, a vjernički na emocijama i željama.

Naravno, postoji mehanizam koji se "brine" o pravednosti, ali on je
daleko kompliciraniji i manje direktan nego bi nas to religije željele
uvjeriti. Koncept svemira koji nam ispunjava želje i potrebe zapravo je
nekakva djetinja formulacija svemira kojim vlada zakon karme.
Paradoksalno, unatoč tome što je temelj svemira beskonačna svijest
Apsoluta, svemir se doista ponaša bitno sličnije materijalističkom nego
"duhovnjačkom" modelu, i to stoga što su duhovne zakonitosti zapravo
ekstenzija, a ne inverzija materijalnih. I u karmičkom smislu vrijedi
princip o preživljavanju bolje prilagođenih; i u karmičkom principu
vrijede koncepti vrlo slični zakonima termodinamike, mehanike i sličnih
fizikalnih kategorija, ali nekakve djetinjaste teorije po kojima će se
onome tko je "na pravom putu" otvarati sva vrata, a onaj tko je na
krivom putu će se suočavati s teškoćama, to doista pripada u domenu
teške naive.

Naime, karmički gledano teškoće mogu biti izazov potreban da bi duša
manifestirala veću snagu ideja, svijesti i sličnih stvari kroz svoju
fizičku inkarnaciju; nedostatak teškoća bi razvoj takvih kvaliteta
učinio nepotrebnim. Isto tako, problemi mogu služiti tome da ukažu na
realne nedostatke ideja i koncepata na koje se duša oslanja, a shvaćanje
greške u razmišljanju je vrijedan rezultat karmičkog procesa.

S druge strane, dobiti nešto na lak način nije nužno blagoslov; to može
biti prokletstvo. Recimo, ako netko dobije na lutriji ili dobije veliko
nasljedstvo, to mu može više štetiti nego koristiti. Kao prvo, može si
umisliti da je on sad neka velika faca zato što mu se eto same "slažu"
stvari do kojih drugi teško ili nikako dolaze. Kao drugo, može (a vrlo
vjerojatno i hoće) zapostaviti razvoj vještina koje bi mu bile potrebne
da sam svojim radom zaradi te novce. Novci koji su takvome pali s neba
uvijek se prije ili kasnije potroše, a budući da takav nema sposobnosti
sam ih ponovo zaraditi, naći će se u bijednoj situaciji.

Što zapravo onda imamo? Imamo situaciju u kojoj doista postoje moćne
sile koje upravljaju događajima, ali naivno bi bilo pomisliti da su sve
te sile po nas blagotvorne. Kao i većina sila, poput gravitacije ili
magnetizma, one imaju određena svojstva, koja po nas mogu biti korisna
ili štetna, ovisno o smjeru u kojem se krećemo, i ciljevima kojima
težimo. Postoje, doista, sile kojima je u interesu razvoj svijesti,
spoznaje i radosti, ali postoje i druge sile, kojima je cilj da se
okanimo svake nade u ikakvo dobro, i zaključimo da nema nikakvog smisla.
Te sile djeluju na nas u različitim omjerima i ne sve jednskom snagom, i
jako je teško protumačiti stvarnu narav događaja dok ne protekne veće
vremensko razdoblje. Osim Boga i zakona karme, ovdje djeluje i vrag,
koji ima sasvim drugačije ciljeve, a ima vrlo veliki stupanj lokalne
moći. Ako ste nešto dobili, možda je to plaća za nešto čega se trenutno
ne možete sjetiti, ali isto tako je moguće da će vam netko za to tek
ispostaviti račun. I u jednom i u drugom slučaju posljedica može biti
vremenski jako odmaknuta od uzroka. Također, ovdje postoji "salary cap"
zbog kojeg je naprosto zabranjeno uživati plodove vlastitog visokog
duhovnog statusa, i zbog čega je duhovna evolucija u tom smjeru jako
obeshrabrena, zato što prividno ne daje nikakve opipljive rezultate.
Zbog toga je vjera u opipljivo i vidljivo jako problematična i
predstavlja uzrok zablude, jer ovaj svijet ne prikazuje realističnu
sliku stvarnosti. Ovdje vidite samo tijelo, a ne vidite razliku između
ogromne božanske duše koja djeluje kroz jedno tijelo, i sićušne demonske
duše koja djeluje kroz drugo. Postoji privid ravnopravnosti, jednakosti
bića, a vjerovanje u taj privid može biti uzrok vrlo bolnih, često i
fatalnih grešaka.

Različiti "duhovnjaci" bi željeli da idemo linijom manjeg otpora,
smatrajući da je svaki otpor našim idejama znak da smo na krivom putu.
Ja velim da je nedostatak otpora često znak propasti, to je znak da
tonemo dublje u gravitacijski zdenac, a veći otpor je znak da se
pokušavamo uzdići, a protiv nas djeluju istodobno i gravitacija i otpor
zraka. Dakako, nemoguće je bez pameti, a korištenjem tako jednostavnih
pravila postići išta od vrijednosti. S jedne strane je korisno raditi
ono što u praksi dokazano funkcionira, ali isto tako, ono što se čini da
funkcionira može biti lokalna pojava, nešto što vrijedi samo za vrlo
uski raspon rubnih uvjeta. Primjerice, čovjeku koji stanuje u centru
grada uputa za dolazak grada može glasiti da se treba samo spustiti niz
stubište i izaći iz stana, ali nekome tko stanuje na periferiji takve
upute neće koristiti, odnosno neće ga odvesti u centar. Takav će morati
slijediti skup uputa koji polazi od drugačije pretpostavke o polazištu.

Tu pak dolazimo do idućeg problema, a to je opasnost koja prijeti od
pogrešnih ideja. Naime, kriva ideja je ono od čega kreće pogrešno
djelovanje; kriva ideja je ono što nas izlaže štetnom psihičkom utjecaju
drugih ljudi; kriva ideja je ono što nas može odvesti u krivom smjeru i
uzrokovati sve vrste problema. Ako imate krivu ideju o tome kako se
treba postaviti prema državnim vlastima, dat će vas se izmalipulirati da
odete u rat činiti grešna djela, nakupljati osobnu zlu karmu za račun
tuđih planova, i još uz to budete ranjeni ili poginete. Ako imate krivu
ideju o duhovnim istinama, krive ćete ljude smatrati duhovnim
autoritetima, bit ćete podložni obmani, na temelju toga ćete se krivo
postaviti prema bitnim stvarima, raditi greške i sjebati si život. Ako
imate krive ideje o novcu, ili ćete radi novca zapostaviti bitne osobne
odnose s drugim ljudima i vlastiti osjećaj ispravnosti i dostojanstva,
ili ćete pak radi krivih ideja zanemariti potrebu za stjecanjem novca,
pa se tako izložiti štetnim i opasnim utjecajima koji vam mogu
kompromitirati sve bitne stvari.

Ukratko, ako imate krive ideje, završit ćete dajući nekome da vas jebe u
guzicu zato što vas je uvjerio da je to za neko dobro, i još će vam se
na kraju smijati jer je od vas napravio budale.

- -- 
http://www.danijel.org/
-----BEGIN PGP SIGNATURE-----
Version: GnuPG v1.4.9 (Darwin)

iEYEARECAAYFAk3L1iMACgkQU8G6/NHezOdfOwCeNxvrsmzsyr6OGnc1ZgBWXt9+
khcAn1g1MWKYswUpg43MzXIfnUe/lhlM
=5NXa
-----END PGP SIGNATURE-----