-----BEGIN PGP SIGNED MESSAGE-----
Hash: SHA1

U prethodnom članku sam se posvetio konceptu "duhovnog siromaštva" i
pokazao da se tu radi o nizu logičkih pogrešaka, te da je posjedovanje
novca i stvari paralelno duhovnosti. Sad namjeravam napraviti idući
korak, i pokazati da je neposjedovanje novca i stvari u duhovnom smislu
opasno.

To je razmjerno radikalan iskorak iz uobičajenog razmišljanja, jer se
obično novac smatra "izvorom svog zla" i uzrokom duhovne propasti.
Teorija bi glasila da netko na neki način dobije hrpu novaca, i onda
zanemari "duhovnost" i počne se "baviti materijalnim stvarima".

To na prvi pogled zvuči "emocionalno točno", odnosno ima "intuitivnog"
smisla, sve dok se ne probudite iz hipnoze i razmislite o cijeloj
stvari, pa vam padne na pamet da se ljudi upravo uslijed nedostatka
novca bave "materijalnim stvarima". Naime recimo da netko nema vlastitu
kuću ili stan. To znači da mora ili živjeti s rodbinom, i prilagoditi
svoje duhovno stanje njima kako ne bi odudarao od duhovne pozadine koju
oni generiraju u tolikoj mjeri da ga izbace na ulicu, ili pak mora
plaćati stanarinu stanodavcu i svaki mjesec zaraditi poprilično veliki
iznos novca kako ne bi završio na ulici, što stvara visoki stupanj
stresa zbog Damoklovog mača koji mu cijelo vrijeme visi nad glavom.
Dakle, neposjedovanje novaca i stana prisiljava čovjeka da se u ogromnoj
mjeri bavi "materijalnim stvarima", jer će morati kompromitirati svoje
duhovne aspiracije ili tako što će se prilagoditi rodbini "radi mira u
kući", ili pak tako što će žrtvovati puno vremena i truda kako bi
zaradio dovoljno novaca za stanarinu.

Uzmimo sad suprotnu situaciju, čovjeka koji ima vlastitu kuću i puno
novaca na računu. On u osnovi može veliki dio dana meditirati, čitati,
razmišljati, pisati tekstove o duhovnosti, podučavati druge; kad stignu
računi koje treba platiti, on niti ne zna ništa o tome jer se sve to
namiruje automatski s njegovog računa. Nitko ga ne može izbaciti iz kuće
zato što je njegova. Ne mora raditi kompromise i hraniti se lošom i
jeftinom hranom, nego može kupiti ono što je zdravo i dobro. Ne mora
koristiti stvari koje su u lošem stanju i zahtijevaju puno održavanja,
nego kad neki uređaj dotraje, recimo automobil ili računalo, on može
kupiti novi i ispravan. Dakle posjedovanje velike količine novaca
zapravo oslobađa čovjeka od bavljenja materijalnim stvarima. Novac
osigurava slobodu od brige o materijalnom. Istina je dakle potpuno
suprotna onome što razni "duhovnjaci" stoljećima ponavljaju poput papiga.

Stvar je u tome što kritičari novca kao dokaz svojih teza navode
primjere ljudi jako niske razine duhovne razvijenosti, koji kad dođu do
novca, manifestiraju sve vrste neumjerenosti, poput drogiranja,
opijanja, kurvanja, kupovine skupog i beskorisnog smeća, okruživanja
parazitima i općenito životnog stila dobitnika na lutriji, "kompozitora"
rap glazbe, dilera droge i nogometaša.

Smatrati da će se osoba koja se ozbiljno bavi duhovnošću upustiti u
takve ludosti čim dođe do novaca, pa bi se zato "za njeno dobro" trebalo
pobrinuti da živi u siromaštvu, zapravo je znak nevjerojatnog cinizma. U
osnovi, tu se smatra da se netko bavi duhovnošću samo zato što mu fali
novaca za ganjati kurve i kupovati drogu, pa to kompenzira meditacijom.
Ne kažem da takvih nema tu i tamo, ali ja sam dulje vrijeme promatrao
ljudsko ponašanje i mogu reći da su takve inverzije moguće samo u
slučaju kad osoba jako niske duhovne razine dođe u situaciju da nema
financijskih i drugih ograničenja. Kad osobi visoke duhovne razine
maknete ograničenja, dobijete posve drugačiju situaciju, i tu čak ne
moram pričati o yoginima, dovoljno je pogledati iole sofisticiranije
umove, poput informatičara koji su se neizmjerno obogatili znanjem.
Nitko od njih ne prakticira ludosti i neumjerenosti tipične za priglupe
pjevačice, glumice, nogometaše i dilere droge. Tome je tako stoga što su
njihovi primarni interesi intelektualne prirode, a neumjerenosti i
ludovanja su u tom smislu distrakcija. Takav će si kupiti jahtu od sto
metara i njome ići na krstarenje po sredozemlju, ali u svemu tome će se
ponašati profinjeno i umjereno, dakle neće na jahtu dovesti hrpu kurvi,
droge i alkohola, nego će si tamo namontirati veliku biblioteku, sustav
za kvalitetnu reprodukciju glazbe, i tome slične stvari koje mu
omogućuju rad u mirnom i nenapornom okruženju. Dakle opet dolazimo do
onoga što ponavljam godinama, ako ne i desetljećima: novac je izvor
energije koji omogućuje manifestaciju duhovnog na svijetu. Ako je duh
osobe primitivan, a to pomnožimo s puno novaca, dobijemo ogromnu i
neumjerenu primitivnost. Ako je duh osobe profinjen, dobijemo ogromnu i
neograničenu profinjenost. Ako je pak duh osobe primitivan, a ta osoba
svoju primitivnost i iskompleksiranost sakriva zato što joj siromaštvo
ograničava mogućnost manifestacije, takva osoba može glumiti duhovnjaka
dok ne dođe do novaca, a onda se počne ponašati kao Osho Rajinish.

Koja je poanta cijele stvari? Najlakše je to formulirati kroz nešto iz
informatičkog žargona - GIGO, odnosno "garbage in, garbage out". To hoće
reći da ako u aplikaciju ukucavate smeće, smeće ćete dobiti i na drugom
kraju. U slučaju novaca, oni su samo množitelj ulaza, tako da ako je na
ulazu smeće, na izlazu će biti veće smeće, dakle ako je čovjekova duša
smeće, njegova svjetovna djelatnost će biti smeće puta količina novca.

Sad se postavlja pitanje: zašto bi se osoba koja ima jak duhovni vektor
bojala novaca i živjela u strahu da će je novci "pokvariti"? To je
otprilike kao da se osoba boji proći kroz skladište droge, u strahu da
će "podleći iskušenju" i početi se drogirati. Nikom normalnom to nije
nikakvo iskušenje, niti će cijelu stvar kako spada uopće percipirati,
nego će proći kroz to kao da je hrpa kamenja. Samo narkomanu koji nema
pametnija posla nego drogirati se takvo nešto predstavlja iskušenje.
Dakle samo osoba puna neostvarenih svjetovnih želja, koja glumata
duhovnjaka zato što joj nedostaju kanali za manifestiranje svih mogućih
gluposti, naći će se u iskušenju kad dobije novce. Duhovno snažna osoba
neće imati tih problema. Njoj novci znače samo da ne mora više brinuti o
stanu, pokvarenom autu, neplaćenim računima i sličnim glupostima koje
troše vrijeme i trud i uzrokuju nemir i distrakcije. Te stvari sad može
trivijalno riješiti i posvetiti se pametnijim stvarima. Takva će osoba
kupiti skupu i dobru stvar, ali neće tu stvar gledati kao skulpturu,
nego će je koristiti za ono za što je namijenjena, recimo kupit će dobar
auto i onda će njime ići nekamo baviti se svojim poslom, bez straha da
će se auto pokvariti na cesti i uzrokovati probleme. Pretjerano
bavljenje stvarima odlika je s jedne strane siromašnih ljudi punih
problema koje uzrokuje nedostatak novca, i s druge strane primitivnih
ljudi koji zapravo ne znaju što bi sa sobom, pa kad dobiju hrpu novaca
ponašaju se kao majmuni na nekoj drogi.

Imati novaca, dakle, nije duhovno opasno za yogina, ali može biti opasno
za primitivnog čovjeka koji će se posve upropastiti neumjerenostima ako
mu nedostatak novca ne postavi granice. Takav nema internu samokontrolu,
pa mu kontrolu moraju nametati vanjska ograničenja. Yoginu, pak, prijete
opasnosti iz potpuno suprotnog smjera. Za njega najveće duhovne
opasnosti prijete od siromaštva.

Yogi Milarepa je odličan primjer. Izvorno iz bogate obitelji, nakon
smrti oca on i njegova majka bili su prevareni od strane pokvarenih
rođaka, pa ga je majka poslala da uči crnu magiju kako bi mogao
ispraviti tu nepravdu. Prakticirajući crnu magiju, počinio je grešna
djela koja su ga jako karmički opteretila, pa ga je njegov učitelj Marpa
izložio teškim i bolnim iskustvima kako bi tu karmu kontrolirano
potrošio. Nakon toga, otišao je u pećinu meditirati, a budući da nije
imao novaca za hranu, jeo je koprive. Budući da koprive nisu posebno
hranjive, doveo se na rub smrti od izgladnjivanja i morao prekidati
meditativnu praksu kako bi otišao u grad prositi. Zbog takvog načina
života bio je izložen i drugim nedaćama, recimo u njegovu pećinu su
jednom upali razbojnici koji su ga bacali kao vreću kostiju po pećini
dok nije skoro umro. Apsolutno ništa od toga nije u duhovnom smislu
korisno, sve to su samo opasnosti i teškoće koje je bilo moguće
otkloniti novcem, i tako osigurati mirnu i neometanu meditativnu praksu.
Dakle ne samo da siromaštvo Milarepi nije u ničemu koristilo, nego mu je
u više navrata uzrokovalo potencijalno fatalne nevolje, bilo je uzrok
duhovnog zastranjenja i činjenja grijeha, a kad se izveo na pravi put,
siromaštvo ga je skoro stajalo života, odnosno prekida duhovne prakse.

Ako bismo željeli vidjeti kako bi to izgledalo kad bi duhovno jaka osoba
poput Milarepe imala novac i posjed, ne moramo gledati daleko: naime, to
je bio slučaj s njegovim učiteljem Marpom, koji je bio lokalni
zemljoposjednik, ako se ne varam čak je imao i vazale koji su mu plaćali
danak. Je li on od tih novaca propao? Naravno da nije. Isto tako, Marpa
je imao ženu. Je li od toga duhovno propao, budući da oni koji
zagovaraju "duhovno" siromaštvo obično zagovaraju i "duhovni" celibat?
Naravno da nije. Cijela stvar na njega nije imala nikakav negativan
učinak, što potpuno logično slijedi iz linije zaključivanja koju sam
naveo gore, a potpuno opovrgava liniju zaključivanja koju koriste
zagovornici suprotnih teza. Marpa je novac i posjed koristio za to da
može na miru prevoditi svete spise sa sanskrita na tibetanski, kao što
je i očekivano.

Cijela priča o duhovnoj dobrobiti koja dolazi od ograničenja predstavlja
dakle zabludu, koja je u nekoj točki uvedena u opticaj, nakon čega je
svi šarlatani jedni od drugih prepisuju, a nitko se nije potrudio
razmisliti i vidjeti je li to uopće istina. To je veliki problem
religioznog razmišljanja u odnosu na znanstveno, jer bi u znanosti takva
jedna teza daleko prije pala. U znanosti, činjenica da je nešto rekao
Einstein ne znači da drugi znanstvenici to neće ispitivati i pokušati
oboriti. Pokušaj kontra-argumentiranja i obaranja teze oni doživljavaju
kao čin poštovanja prema Einsteinu, a ne kao čin huljenja na Einsteina.
Naime, ako njegovu teoriju provjere, a ona se održi, njegova slava u
znanstvenim krugovima će se povećati. Ako njegovu teoriju provjere, a
ona padne, neće izvesti zaključak da je Einstein bio budala i šarlatan,
isto kao što nisu izveli zaključak da je Newton bio budala i šarlatan;
naprosto će zaključiti da je potrebno izgraditi šire, sveobuhvatnije
objašnjenje pojava u kojoj će Einsteinova teorija biti svedena na
određene uvjete, isto kao što je Newtonova teorija sasvim dobra u
situacijama gdje su prostor i vrijeme približno euklidski. Takav pristup
bi trebalo koristiti i u sferama religije i duhovnosti, pa tvrdnje o
korisnosti ili štetnosti određenih stvari ili postupaka vrlo precizno
definirati, dakle reći da je nešto štetno u točno određenom skupu
graničnih uvjeta, a izvan njega može biti jako korisno i dobro. Bez
toga, imamo hrpu religijskih preporuka i zabrana koje zapravo
funkcioniraju u jako uskom skupu graničnih uvjeta a pokušava ih se
primjenjivati općenito, a rezultat toga su nesreća, zatucanost,
fanatizam i, za sve praktične svrhe, zlo.

- -- 
http://www.danijel.org/
-----BEGIN PGP SIGNATURE-----
Version: GnuPG v1.4.9 (Darwin)

iEYEARECAAYFAk3HoU0ACgkQU8G6/NHezOcd0ACfQyCW4fw0GoSO1z0+dIiayNpu
WswAoMoQlZW8L5nlKwWfqGPocMtwqUKo
=FSQX
-----END PGP SIGNATURE-----