-----BEGIN PGP SIGNED MESSAGE-----
Hash: SHA1

On 04/25/2011 05:36 AM, Den wrote:
> onda ne može promijeniti ukoliko postoji potreba. Važnost evolucije? To još 
> uvijek automatski ne podrazumijeva izlišnost samospoznaje tj. da ona nije 
> nešto čega se treba poduhvatiti u skladu s evolutivnim potrebama... 

Pa, ja i govorim da samospoznaja "nije nikakav cilj, eventualno je
jedan od elemenata slagalice koje je potrebno staviti na pravo mjesto
kako bi se stvorila kvalitetna slika stvarnosti". Dakle to je
definitivno nešto što može dati perspektivu, ali je isto tako nešto što
može biti strašan boost za ego, kao u slučaju Rajinisha i Sai Babe.
Dakle definitivno se radi o moćnom iskustvu, na isti način na koji je
drogiranje heroinom moćno iskustvo, ali problem s moćnim iskustvima je
što su obično moćnija od iskusitelja i njegove sposobnosti da s njima
izađe na kraj i da ih stavi u neki konstruktivni kontekst. Uzmi deset
ljudi i daj im iskustva kakva sam ja imao, i dobit ćeš devet puknutih
egomanijaka s mesijanskim sindromom poput Price i Plačka. Moćna duhovna
iskustva su svojevrsni pjev sirena, užasno je lako sve to pretvoriti u
gorivo za ego trip, pogotovo ako is nezrela, frustrirana osoba. Ja sam
radio s puno ljudi, i mogu reći da postoji određena točka, prekretnica u
kojoj netko nauči taman dovoljno da ima dojam da može ostvariti sve
svoje stvarne ciljeve, frustracija u ostvarenju kojih ga je izvorno
navela na duhovnu praksu. Tek u toj točki možeš vidjeti bavi li se netko
yogom zato što je frustriran u ostvarenju svjetovnog, ili zato što je
promotrio svjetovno i vidio da u njemu nema ničega što bi mu bilo doista
zanimljivo, pa mu je interes divergirao u drugom smjeru.

Sad će netko reći da je problem ego. Nije, problem je u tome što nije
žvaka za seljaka. Ego nije nikakav problem ako je zreo, kvalitetno
formiran, suptilan i zaokružen, ali ako je ego rastrgan, pun ovisnosti,
nesigurnosti, želja i frustracija u njihovom ostvarenju, onda tu
govorimo o problemu nedostatne evoluiranosti ega kao duhovnog entiteta,
a ne o egu kao prepreci u duhovnoj evoluciji ili samospoznaji. I noga
može biti prepreka u hodanju ako je slomljena, pa zašto ne bi ego bio
prepreka u duhovnosti ako je razjeban. Nezreli ego ima milijarde želja,
odnosno ovisnosti i projekcija. Sazrijevanje ega u tom smislu je dug
proces, koji obično zahtijeva puno rekinarnacija radi sakupljanja
iskustava, ali proces se može ubrzati uvođenjem katalizatora, recimo u
vidu jako visokih iskustava - daršana nekog jako visokog duhovnog bića,
ili samadhija. Naravno, problem je što smjer ubrzanja procesa ovisi o
obliku reakcije na katalizator. Takvo iskustvo nekoga može totalno
posložiti, pribrati, fokusirati i time mu uštedjeti velik broj
inkarnacija, a drugi će se totalno razvaliti i propast će. Većina toga
nije deterministička, odnosno postoji sloboda izbora koja onemogućuje
točno predviđanje ishoda, dakle nikad ne znaš kako će netko reagirati i
što će od njega biti. Netko izgleda kao dobar potencijal, a kad ga
izložiš nečemu stvarno visokom obuzme ga kombinacija fatalnih kompleksa
manje vrijednosti i egomanije, od čega se pretvori u ono što je Felix
sada. Netko drugi može na istu stvar reagirati daleko pozitivnije, ali u
osnovi ne možeš pogoditi što će biti, i zato je cijela stvar kocka.
Različita duhovna iskustva su dakle dvosjekli mač, kao i sve stvarno
učinkovite i moćne stvari. Ako nešto nikad nije štetno, onda je po svoj
prilici u pitanju čista brijačina.

- -- 
http://www.danijel.org/
-----BEGIN PGP SIGNATURE-----
Version: GnuPG v1.4.10 (GNU/Linux)

iEYEARECAAYFAk21NLwACgkQU8G6/NHezOea9QCg6w6H0AutfFSWaH5iaaS6T3Ke
PJAAoJk/aYKdQns+BGGIMSokBAx0OGR3
=y5T6
-----END PGP SIGNATURE-----