-----BEGIN PGP SIGNED MESSAGE-----
Hash: SHA1

On 04/13/2011 06:28 PM, Den wrote:
> tako što nije uzet u obzir princip "djeluj lokalno - misli globalno". Ono 
> što je lako zaključiti iz tvoje analize je da bankar ne može provoditi sve 
> te aktivnosti sam bez suradnje centralne banke.

Centralna banka je onaj ključni regulatorni faktor koji čini razliku
između umjerenosti i neumjerenosti u funkcioniranju sustava, i slijedom
toga stabilnosti ili kolapsa. Dakako, u želji za profitom svi vrše
pritisak na centralnu banku da "olabavi" kriterije i tako žrtvuje
stabilnost u korist kratkoročnog profita.

> Prva mogućnost postoji jer na tržištu realno nisu u direktnom srazu novci s 
> jedne strane, i robe, usluge, dobra itd s druge, nego njihove vrijednosti. 
> To znači da centralna banka kao zadnja instanca određuje koje vrijednosti 
> treba uravnotežiti kojom emisijom novca. Vrijednosti ovise o raznim 
> faktorima, čak i o napuhavanju astrala robe,

Konzervativna centralna banka se u tim razmatranjima vodi kriterijima
dugoročnog održanja vrijednosti, dakle neće ti priznati kao polog neku
robu lako hlapljive vrijednosti, da se blago izrazim, ali s druge strane
će priznati obveznice kompanije koja proizvodi takvu robu, ali dugoročno
pokazuje stabilno poslovanje.

> kako si napisao, no već prije 
> tog napuhavanja problem je da ekonomija, kao što smo rekli, nema prave 
> definicije robe s kojom bi se uopće moglo ući u pravilno određivanje 
> vrijednosti, da ne spominjem probleme oko plaćanja ljudskog rada koji tu 
> dolazi kao još jedan konstitutivni faktor, najprije u transformaciji onog 
> što se zove "priroda" u "robu", a zatim i s tim u određivanju vrijednosti. 

To se sve priznaje implicitno. Naime, kad tražiš kredit, osim pologa
bitna je tvoja sposobnost zarađivanja, što znači da se podrazumijeva da
svojim radom stvaraš vrijednosti, i da će te vrijednosti na temelju
indikatora iz prošlosti u budućnosti biti dovoljne za otplatu kredita,
odnosno da, kako vrijeme prolazi, tvoj rad i vrijednosti koje on stvara
zapravo predstavljaju veću novostvorenu vrijednost nego cijena same
nekretnine koja je bila polog za tiskanje novca. Budući da je tvoj rad
stvorio dovoljno vrijednosti koja je sad novi polog za izvorno otisnuti
novac, hipoteka na nekretninu se otpušta.

To je zapravo "humanizirani" oblik formuliranja onoga što ekonomisti
formuliraju u svojem žargonu, a kojeg, bojim se, i oni sami slabo
razumiju, a kamo li tek ostali.

> Konstatirali smo da imamo centralnu banku kao zadnju instancu koja brani da 
> se štampa novac u vrijednosti za koju ne postoji protuvrijednost u robama, 
> uslugama, itd, pri čemu se i emisije vrijednosnih papira drže u okvirima 
> granica koje im nameće potreba za postojanjem protuvrijednosti, te se ne 
> generira inflacija. Na taj način je postignuto da su ukupni ekonomski 
> tokovi neke države izbalansirani što se tiče vrijednosti novca i 
> vrijednosnica, te roba, usluga itd itd, i na tržištu nema onog što smo 
> nazvali vrijednosnim toalet papirom, tj. prodavanja i kupovanja novca 
> novcem. 

Nema ga izvorno, ali ako se potcijeni rizik od pada vrijednosti robe,
može doći do ozbiljnih šokova. Zbog toga je uloga osiguravajućih kuća,
koje daju procjenu tog rizika i tako utječu na cijenu kapitala, ključna.
Ako one potcijene rizik, kapital postaje jeftiniji ali sustav postaje
osjetljiviji na krize. Karikirano, ako ti netko puno skladište jabuka
uzme kao polog za kredit na dvadeset godina, a jabuke istrule za tjedan
dana, imaš problem.

> Međutim jedna država nije otok, postoji razmjena s drugim državama koje 
> mogu imati drugačije uređene ekonomske odnose s kojima se treba usaglasiti, 
> a u današnje vrijeme angloamerička elita nameće cijelom svijetu svoje 
> principe "slobodne trgovine"

E tu počinje komplicirani dio. Sve ovo što sam pričao do sada je
manje-više jasno i egzaktno. Kad uključiš međunarodnu trgovinu,
kompliciranost geometrijski raste.

> koja čini da su ekonomski sustavi svih 
> obuhvaćenih država međusobno tako povezani i ovisni, da, htjeli ili ne, 
> imamo situaciju kao da iznad centralne banke stoji jedna "još centralnija" 
> (globalno). 

Tu je ključan odnos nafte i dolara, koji putem energetske ovisnosti o
nafti zapravo veže cijelu svjetsku ekonomiju za dolar, na vrlo
komplicirane načine koje ne razumijem u potpunosti.

> filmovi. Burze su zapravo kockarnice. Film "Kolo sreće" daje dobar 
> jednostavan primjer biti "poslovanja" na burzi. Npr. jedan mešetar predviđa 
> dobar urod narandža u Kaliforniji, drugi na osnovu dostupnih procjena loš. 
> Prvi onda pokupuje sve vrijednosnice banke plantažera po niskoj cijeni, a 
> kad narandže dobro rode, proda ih po visokoj, i tako zaradi ogromne novce. 
> Kockao se i dobio, a mogao je i izgubiti, u kojem slučaju, pazi sad! - 
> dobija neki drugi mešetar. Znači oni se tamo kockaju i novac prelazi od 
> jednog do drugog, ali u konačnoj računici neprestano nečije bogatstvo 
> raste, a da ništa nije proizveo, nikakvu vrijednost. 

Ukratko, da, to je problem. Burze su totalno ovisne o ljudskom faktoru,
tu nema previše egzaktnosti. Brokeri imaju svoju viziju stanja i na
temelju toga se kockaju, pokušavajući prepoznati trend i time buduće
stanje. Kad jednoga uhvati panika, ostali se ponašaju kao krdo
prestrašenih životinja i to je materijal od kojeg nastaju burzovne
katastrofe. Alternativno, kad krene euforija, svi kao luđaci krenu
ulagati u nešto što je zapravo čista ludost i besmislica. Čak i u
"mirnodopskom" funkcioniranju, previše trgovanja vrijednosnicama koristi
jedino brokerima, koji na svakoj transakciji ostvaruju proviziju, te
stoga Warren Buffet savjetuje ulagačima da smire živce, da ne trguju
često dionicama nego da ih radije drže dugoročno nakon što su proučili
stvar. Također, savjetuje izbjegavanje ulaganja u stvari koje ne
razumijemo, jer su tu najveći gubici. Dakle, u brzim i mahnitim
trgovanjima i "jedrenju" na kratkoročnim mikro-trendovima nalazi se
obećanje brze dobiti ali i izvjesnost života u neizvjesnosti, velika
vjerojatnost gubitka i rana smrt od stresa.

> Umjesto toga uzeo je u 
> svoj džep onu novu vrijednost koju su proizveli npr. plantažeri uzgojem 
> narandži, koja je putem vrijednosnica došla na burzu.

Vrlo često brokeri povećavaju cijenu robe za krajnjeg kupca, koji onda,
slijep za njihovu ulogu, pokušava u budućnosti smanjiti cijenu režući
troškove rano u lancu, kod proizvođača, koji tako osiromašuju, a
parazitski sloj na višoj razini apstrakcije ostaje nedirnut. Neki kupci
su pak pametni i uviđaju stanje stvari, te robu kupuju direktno na
izvoru, posve mimoilazeći brokere i sav taj parazitski klatež.

> Tu bi sad neki mogli reći da flertujem s teorijom zavjere i slično, 

"Teorija pohlepe" bi bila bolji termin.

> Da li je zbog svega navedenog baš tako dobra ideja 
> da Hrvatska uđe u EU?

Ulazak u EU je toliko loša stvar, da ću iz čiste mržnje prema Hrvatima i
lopovskom načinu na koji su ustrojili državu, za njega glasati.

- -- 
http://www.danijel.org/
-----BEGIN PGP SIGNATURE-----
Version: GnuPG v1.4.10 (GNU/Linux)

iEYEARECAAYFAk2l9uEACgkQU8G6/NHezOcQkACgiCSNKYXyg2sXNzFGt68EeNwa
gDwAn3i38kjeiz8O9HabL1muLQyWeV2B
=E3js
-----END PGP SIGNATURE-----