-----BEGIN PGP SIGNED MESSAGE-----
Hash: SHA1

On 04/12/2011 11:34 PM, Den wrote:
> Ali bi ipak moglo postati kad bi se bankar (ili ti) dosjetio: 
> umjesto da prosljeđuje novac onome kome treba (ti banci ili banka 
> građevinaru), da izvede onaj Šteficin manevar s toalet papirima iz poruke 
> Vibu, tj. da proslijedi nekakve vrijednosne papire u zamjenu za novac na 
> period koliko mu treba da ga obrne i nešto dodatno zaradi, ili tako nešto. 

Ne vidim na koji konkretni proces aludiraš s ovim?
Bankar je pokazao hipoteku na nekretninu centralnoj banci. Centralna
banka je rekla "možeš dobiti taj iznos uz kamatu od 2%". Zašto kamata,
zbog određenog stupnja rizika koji uvijek prati kredite. Bankar pristane
na uvjete centralne banke, koja onda *otisne novac* u iznosu tog
kredita, budući da taj iznos ima pokriće u vidu hipoteke na nekretninu.
Bankar za 5% krajnjem korisniku preproda kredit koji je kupio za 2%.

E sad. Teorija na kojoj se cijela stvar zasniva podrazumijeva da stan
ima tržišnu vrijednost. Ta procjena tržišne vrijednosti je zasnovana na
nekakvim dugoročnim promatranjima statističkih trendova, slično kao i
police osiguranja. Štoviše, banka se može osigurati kod osiguravajuće
kuće - ne znam napamet budući da se time ne bavim, ali moguće je da je
to čak zakonski uvjet.

Ja dakle ne znam o kojim točno vrijednosnim papirima ti pričaš.
Cjelokupno financijsko poslovanje se zasniva na vrijednosnim papirima.
Sve međubankovne transakcije se zasnivaju na vrijednosnim papirima, ali
oni nisu "toaletpapir", nego vrijede onoliko koliko vrijedi onaj tko ih
je izdao. Ako on propadne, onda su papiri nenaplativi, ali u normalnim
okolnostima ti je to nešto poput čekova. Banke jedna drugoj izdaju takve
"čekove" koji prate transfere novca. Ti čekovi su čista lova - doneseš u
banku takav ček na milijun dolara, i isplate ti milijun dolara.

> Koja je posljedica toga? Recimo da je vrijednost stana procjenjena na 
> milion kuna, a banka izda vrijednosne papire na milion kuna. Efekt na 
> tržištu je isti kao da se odštampalo milion kuna iza kojih ne stoje nikakve 
> vrijednosti, za koje nitko nije ništa radio i ništa stvorio.

Tu griješiš. Za tih milijun kuna garantira nekretnina, postoji hipoteka
na nekretninu koja je garancija emisije.

> Bankar nije 
> nikome proslijedio nikakvu vrijednost, 

Je. Proslijedio je hipoteku na nekretninu koja dokazuje da u slučaju
nemogućnosti vraćanja kredita on kontrolira stan kao zalog. Jedini
problem s tim je da nekretnina može biti uništena (ali onda ti bankar
propiše da nekretninu moraš osigurati od štetnih događaja, tako da
plaćaš još i osiguranje) ili njena cijena na tržištu može pasti ispod
nominalne vrijednosti hipoteke, a što se desilo sad u Americi kad su na
tržište stavili previše zaplijenjenih nekretnina odjednom. Ali u osnovi,
stan pod hipotekom ti je u osnovi ista stvar kao zlato u sefu. Kad netko
izgradi stan i taj stan uđe u bankarski sustav kroz hipoteku, to ti je u
osnovi ista stvar kao da je netko iskopao zlato iz planine. Stvorena je
neka nova vrijednost koja prije nije bila na raspolaganju i ona povećava
ukupnu vrijednost ekonomije i tako predstavlja jamstvo za tiskani novac.
Inflacija nastaje jedino u slučaju kad tiskaš novac a nemaš predočeni
dokaz da za njega jamči neka vrijednost. Dakle kad bi centralna banka
sad otisnula sto milijardi kuna misleći time platiti državni dug, onda
bi došlo do inflacije, jer iza tog novca ne stoji nova vrijednost, tako
da je ukupna vrijednost svog novca u opticaju ista.

> robu, uslugu u zamjenu za milion u 
> džepu, ako ne računamo par kuna kolko košta toalet papir, ali to je 
> zanemarivo u odnosu na cijeli milion. 

Netočno.
Cijeli taj sustav vrijednosnih papira i garancija je u osnovi zdrav, ali
problem je što se taj sloj previše naslanja na tržište, i ako ti
kolabira tržišna vrijednost pologa, onda imaš problem s kolapsom cijele
konstrukcije. Dodatni problem je ljudska pohlepa, zbog koje trendovi
uvijek idu u smjeru precjenjivanja vrijednosti pologa i potcjenjivanja
rizika, što kratkoročno povećava zaradu ali dugoročno čini sustav
osjetljivim.

Razni nostalgičari se onda sjete dobrog starog zlata, "koje uvijek
zadržava vrijednost", ali takve bih ja podsjetio na aluminij, koji je
svojedobno bio skuplji od zlata, zato što je iznimno rijedak u prirodi u
čistom stanju, a još nije bio izmišljen proces dobivanja aluminija iz
boksita elektrolizom. Dakle rijetkost i percipirana vrijednost i tu
igraju veliku ulogu. Da skratim, ekonomija je sport koji ima neke veze
sa stvarnošću i fizičkim činjenicama, ali daleko više ima veze s
astralom, odnosno percipiranim vrijednostima i percipiranim potrebama.
Hype koji je Steve Jobs u stanju dići oko svojih gadgeta pokazuje tu
činjenicu. Recimo, svojedobno je iPod bio pojam, svi luzeri su morali
imati jedan takav. Nema veze što su i prije postojali mp3 playeri,
recimo ja sam prije ohoho godina koristio pocket pc uređaj kao mp3
player i čitač knjiga i super je radio. Ali kad Apple oko nečega napravi
hype, hrpa luzera se uzjebe oko toga kao da je to sad po prvi put viđeno
i izmišljeno i naprosto moraju imati tu stvarčicu zato što si umišljaju
da su od nje više "kul". Naravno, kad se hype ispuše, ta stvarčica više
ne vrijedi ništa. Sad iPod ne možeš ni pokloniti nikome jer više nije
"in", a prvi iPhone možeš koristiti kao ciglu, vrijednost mu je tu
negdje. Ali kad napušeš astral oko nečega, stvoriš percipiranu
vrijednost, hrpa luzera će spaliti novce na to, kao u onom poznatom
"balonu" s lukovicama tulipana u Nizozemskoj.

- -- 
http://www.danijel.org/
-----BEGIN PGP SIGNATURE-----
Version: GnuPG v1.4.10 (GNU/Linux)

iEYEARECAAYFAk2lYssACgkQU8G6/NHezOf5BACgueULWfVkjfnDmKrUjfZAYXPG
IKYAn32AsuNkJCjiRtSxpyPQwfariDW7
=ijpa
-----END PGP SIGNATURE-----