-----BEGIN PGP SIGNED MESSAGE-----
Hash: SHA1

On 04/09/2011 07:24 AM, Ged wrote:
> 
> Na osnovu tvog odgovora i duzeg pracenja onoga sto pises, zakljucio sam da
> imam dovoljno informacija da otprilike pretpostavim koji vrstu organizacije
> drzave imas na umu. Dosledno si se drzao toga da je jedini kriterijum
> ocenjivanja coveka njegov kvalitet, i u tome si bio prilicno radikalan.
> Dodatni faktor su tvoje tvrdnje da je slozenost problema kojima su ljudi
> suoceni tako velika, da neka prosecna vecina tu jednostavno nema sta
> traziti.

To je točno. Recimo makroekonomija je toliko komplicirano područje da tu
nema mjesta za nestručnjake, a paradoks je da se upravo pitanja iz tog
područja potežu na izborima i sad bi nekakva rulja trebala tu nešto
odlučivati.

> Iz ovoga logicno proizilazi neka varjanta elitistickog sistema.

Točno.

> Elitizam razumem kao sistem u kome postoje dve ostro razdvojene grupe, u
> kome jedna od njih nema nikakva prava da ucestvuje u upravljanju. Jedina
> mogucnost coveka da se to pravo dobije jeste da, na neki nacin, postane
> clan elitne grupe.

Točno, osim onog dijela s "oštrim razdvajanjem", i tvoje pretpostavke o
centralizaciji, koja je neosnovana. Naime, meritokracija nije ni
jednostavan ni blesav princip. Meritokracija znači da je seljak koji
cijeli život kopa njivu ima određenu razinu stručnosti i praktičnog
znanja iz područja zemljoradnje, i mora ga se konzultirati oko tih
pitanja kad se gleda, recimo, koje kulture je moguće uzgajati na nekom
području. Također, automehaničar koji popravlja ovjes na autima dvadeset
godina ima visoki stupanj stručnosti i praktičnog znanja o stvarima koje
otkazuju na određenim konfiguracijama ovjesa i može biti angažiran kao
konzultant pri dizajnu i konstrukciji novog tipa ovjesa. Meritokracija
je dakle nužno decentraliziran, fragmentaran sustav upravljanja, gdje
imaš hrpu specijalista za različita područja, i kad hoćeš ustanoviti što
je dobro u nekom području, to trebaju odlučivati specijalisti, a ne hrpa
političara koji se u pravilu ni u što ne razumiju. Meritokracija je
dakle suprotna birokraciji, koja se svodi na to da o nečemu odlučuju oni
koji o tome imaju najmanje pojma i nisu im poznate realnosti na terenu.
Stvar je u tome da meritokracija ne funkcionira onako kako si ti to
postavio, dakle da imaš dvije oštro podijeljene grupe, od kojih je jedna
birokracija a druga plebs. Meritokracija funkcionira tako da
najsposobniji radnik u tvornici bude promaknut u predradnika i nudi mu
se dodatno obrazovanje i mogućnost da postane šef pogona. Meritokracija
funkcionira tako da seljaka koji je imao najveće prinose promaknu na
poziciju šefa lokalne poljoprivredne zadruge. Dakle to je sustav koji
prepoznaje sposobnost i migrira sposobne prema gore, i takva migracija
mora prožimati cijeli sustav, dakle nema tvrde linije separacije na
dvije diskretne grupe.

Također, to je sustav koji će poticaje davati onima koji su pokazali
rezultate, a ne onima koji najviše cendraju da su u kurcu i da su
gladni. Dakle meritokracija je inherentno antikršćanski sustav. Kršćani
bi pomagali najgorima a najbolje bi omalovažavali i za njih smišljali
pogrdna imena. Meritokracija, kako je ja zamišljam, predstavlja
socijalnu ekstenziju evolucijskih principa koji afirmiraju sposobnost i
uspješnost a demotiviraju suprotna svojstva.

Meritokracija upravlja državom kao složenim znanstveno-tehnološkim
sustavom, a ne kao političkim entitetom. Dakle meritokracija traži
optimalne načine da se poboljša kvaliteta života stanovništva, da se
poveća broj bogatih i smanji broj siromašnih, da se poveća razina
obrazovanja i tehnološke sposobnosti, te da se poboljša relativna
pozicija države u odnosu na ostale države, a ni za što od toga nisu
korisni nikakvi izbori. Naime ako je neka uprava nesposobna, odnosno ako
postiže loše rezultate, mora postojati mehanizam unutar struke koji će
tu upravu smijeniti i umjesto nje dovesti nove ljude. Ali ono što danas
imaš je da stranka na vlasti postavi svoje "političke komesare" po
državnim firmama kao generalne direktore, i tako dovodi firme "na
partijsku liniju", što je nevjerojatan izvor korupcije i nesposobnosti.

Da se razumijemo, većina funkcionalnih demokratskih država zapravo
pokušava raditi točno tako, a ulogu svjetine reducirati na izbor između
dvije tehnokratske grupe, ali imam dojam da je zbog participacije
svjetine cijela stvar počela uključivati jako veliki broj elemenata
čistog cirkusa, u kojem je bitnije s kojim bi predsjedničkim kandidatom
pekao svinju na roštilju nego koji ima bolje shvaćanje vanjske politike
i makroekonomije. Mislim, što ti uopće možeš svjetini objasniti o svojem
znanju makroekonomije? Dakle svjetina bira na temelju emocija i dojmova,
a tu onda imaš stručnjake za reklamu i manipulaciju koji se bave
demagogijom, iluzijama i lažima kako bi na temelju toga svjetina stekla
dojam kakav njima paše.

- -- 
http://www.danijel.org/
-----BEGIN PGP SIGNATURE-----
Version: GnuPG v1.4.10 (GNU/Linux)

iEYEARECAAYFAk2gD9EACgkQU8G6/NHezOe/zQCfTSS22EA6sQCEe87LLoX54nCg
Z7MAn0825mg/AdBwW9Fr8zxhIFQy3Vup
=RBo5
-----END PGP SIGNATURE-----