-----BEGIN PGP SIGNED MESSAGE-----
Hash: SHA1

On 04/08/2011 11:04 PM, Den wrote:
> To je OK, slažem se, ali od prije nekog vremena postao sam krajnje podozriv 
> prema bankarima, a pošto se ne razumijem dobro u današnje bankarsko 
> poslovanje i bankarski upliv na sveukupni sistem, volio bih čuti ima li Vib 
> možda neko malo stručnije objašnjenje za svoje tvrdnje. Možda nešto korisno 
> naučim. 

Bankari (retail banking) su potpuno predvidljivi. Njima je u interesu
plasirati što više kredita sa što većim kamatama. Iz te pozicije, njima
je u interesu da svi u državi napreduju, dakle da industrija napreduje
jer onda uzima i otplaćuje kredite, da građanstvo napreduje jer onda
uzima i otplaćuje kredite, ukratko, retail bankari su najveći prijatelj
svima. Koncept po kojem bankari sve eksploatiraju i bogate se je naivan.
Naime nitko te ne prisiljava da uzmeš kredit. Uzimaš ga zato što je to
obično jedini način da stan imaš sada a ne za dvadeset godina kad
uštediš lovu na baušteli. Uzimaš auto na kredit ili leasing zato što je
to način da voziš bolji auto nego si možeš priuštiti. Kad ljudi budu
prezaduženi i nađu se u govnima, onda su im krive banke, zato što banka
od njih traži novce nazad, ali činjenica je da je bankarski kredit
naprosto proizvod koji možeš a ne moraš kupiti. Kupiš ga kamatama, i
kupiš ga ako smatraš da ti je to korisno.

Centralna banka je nešto drugačija. Ona se bavi tiskanjem novaca po
zahtjevu komercijalnih banaka za kreditnom emisijom, bavi se
propisivanjem potrebnih osiguranja za kredite, bavi se konvertibilnošću
valute, te stabilnošću iste putem raznih pokrića, od zlatnih poluga
preko deviznih rezervi do državnih obveznica drugih država. Centralna
banka se zapravo bavi time da sustav ostane na nuli, u stanju totalnog
ekvilibrija, koji je iz njene pozicije savršeni ideal. Pokriće mora biti
savršeno uravnoteženo s emisijom. Inflacija i deflacija moraju težiti
nuli. Za tiskanje novca mora postojati pokriće u vrijednosnicama neke
vrste, od hipotekarnih garancija na dalje. Iz pozicije ekonomskog rasta,
poželjna je lagana inflacija, od par posto godišnje, ali nikako više od
toga.

Investicijske banke (investment banking) su ono što je problem. To su
komercijalne banke koje se bave različitim fondovima - novčanim,
obvezničkim, dioničkim, te raznim kombinacijama svega i svačega. One
građanstvu prodaju moguću dobit uz neki stupanj rizika. Dakle njima daš
novce na godinu dana i očekuješ neki povrat, koji je tim veći čim je
veći rizik. Dionički fondovi ti mogu dati do 25%, ali isto tako možeš
vrlo lako ostati bez ičega ako dođe do kolapsa burze kao nekad.
Obveznički i novčani fondovi su daleko stabilniji, ali imaju manje
prinose; na takav način u osnovi funkcioniraju mirovinski fondovi, koji
po definiciji moraju biti najsigurniji mogući, ali i tu se dešava da se
netko zaigra pa kupi rizične obveznice pa ljudi izgube sve novce, kako
se to sad desilo u par fondova po Americi, pa su svi popizdili.

Tu pak dolazimo do kuća koje se bave procjenom rizika, a čije usluge
koriste investicijski bankari koji upravljaju fondovima. U idealnom
slučaju, takvi bi dali nekakvu pametnu procjenu rizičnosti ulaganja u
neke vrijednosnice, i ukoliko je rizik u rasponu propisanom u ugovornim
parametrima investicijskog fonda, fond bi smio ulagati u te
vrijednosnice. Problem je kad se netko polakomi za novcima pa počnu vrlo
čudne fore na temu "koliko loših hipoteka je prihvatljivo na 1000", pa
se onda netko zaigra s procjenom rizika takvog kockanja, svi počnu
ulagati u takve vrijednosnice zato što su jako isplative, i onda
kolabiraju prvo hipotekarne kuće, pa investicijski fondovi, a onda sve
dalje po hranidbenom lancu.

To ti je jako kratak i štur opis toga. Uglavnom, odnos investicijskog
kapitala, industrije, država i građanstva je kompliciran za popizdit, i
fore na temu "banke pljačkaju narod" smišljaju ljudi koji totalno nemaju
pojma o svemu tome i teže jednostavnim odgovorima kako bi imali dojam
kontrole i razumijevanja svijeta. U stvarnosti, privrednici znaju imati
dionice banaka, banke pak daju kredite privrednicima, države se
oslanjaju na komercijalne banke, a investicijski bankari drže mirovinske
fondove, zdravstveno osiguranje, i daju wrapper kojeg koriste ljudi koji
žele zaštititi ili oploditi kapital.

Recimo, ako imaš milijun dolara koje hoćeš sačuvati za penziju, to je
popriličan problem i ako ne znaš što radiš, lako je popušiti tu lovu
samo tako. Nije ju pametno držati u banci jer je inflacija obično veća
od kamata; nije ju pametno držati u dionicama jer su rizične, obveznice
dugoročno ne stoje ništa bolje, i na kraju ljudi pribjegavaju vrlo
kompliciranim rješenjima tipa stavi trećinu u dionice i s tim pokušavaj
nešto zaraditi, drugu trećinu stavi u obveznice a treću hedgiraj u
minerale, npr. zlato, srebro, bakar, platinu i sl. Tu dolazimo do toga
da nešto što izgleda jednostavno, dakle stavi lovu u čarapu i sjedi na
njoj do penzije, zapravo postaje vrlo komplicirano i rađa potrebu za
svim tim financijskim kemijanjima.

- -- 
http://www.danijel.org/
-----BEGIN PGP SIGNATURE-----
Version: GnuPG v1.4.10 (GNU/Linux)

iEYEARECAAYFAk2ffpkACgkQU8G6/NHezOfbSACg99leeVkUWftlWmpq8xzmnai3
IXIAmwW+VfCb1Fnm8fYroT8WJdiFq3ND
=xLaQ
-----END PGP SIGNATURE-----