Autor: Danijel Turina
Datum: 2011-04-01 18:03:48
Grupe: hr.soc.religija
Tema: Re: Jos o psihijatrima :-(
Linija: 84
Message-ID: in4t18$cml$1@news.albasani.net

-----BEGIN PGP SIGNED MESSAGE-----
Hash: SHA1

On 04/01/2011 04:49 AM, Ged wrote:
> Ja bih zeleo da mi neko moze pomoci u slucaju da mi nekada zatreba pomoc.

Pa to bi u svakom slučaju bilo lijepo, ali ta vrsta "restore operacije"
podrazumijeva da je negdje pohranjen "backup", odnosno da postoji snimak
izvornog stanja na koji će se pokušati vratiti stanje sustava, jer u
protivnom imaš situaciju da u odsustvu tvoje sposobnosti za objektivnu
procjenu vlastitog stanja netko drugi određuje što je "ispravna" verzija
tebe. Ne znam za tebe ali ja nisam oduševljen tom idejom, budući da iz
viđenog na grupi možeš ustanoviti da tuđe ideje o onome što bi bilo
"ispravno" stanje nečije psihe vrlo često sadrže znatnu količinu
procjeniteljevih osobnih psihotičnih elemenata.

Ukratko, čuvaj svoje mentalno zdravlje, jer ako ga izgubiš, slabo je
vjerojatno da ti od ljudi može doći bilo kakva pomoć. Od Bogova možda.

> Ispostavlja se da nije moguce, pa su neophodni kompromisi. Stvar se
> svodi na
> pitanje da li je i teorijski moguce zamisliti da postoji neka vrsta ucenja
> ili znanja koja bi nepogresivo omogucila umu da sam shvati da je lud? Meni
> uvek pada na pamet onaj lepo opisani primer iz Solarisa Stanislava Lema,
> kad
> covek pokusava da smisli objektivni test koji moze da odredi da li mu se to
> stvarno desava, ili on lezi vezan u nekoj ludnici i fantazira. Lem izgleda
> smatra da je to moguce, ali to sto je u knjizi opisao meni nije ubedljivo.

On ide iz pozicije da postoje neki problemi koje ljudska podsvijest nije
u stanju riješiti, dakle ako je sve oko njega san ili halucinacija,
teško da će njegov nesvjesni um moći izračunati nekakvu užasno
kompliciranu stvar. Ali onda ostaje pitanje čime ćeš provjeriti je li
ispravno, odnosno quis custodiet ipsos custodiet. Moje mišljenje je da
ako ti um otkaže u tolikoj mjeri da nisi svjestan da ti je um otkazao,
it's game over. Teško da će te bilo tko u takvoj situaciji skrpati;
vanjska pomoć je jako slabo vjerojatna u slučaju unutarnjeg raspada
psihe. Dakle u ovom konkretnom slučaju, ako ti vele da si lud a tebi se
čini da nisi, imaš dvije osnovne opcije. Prva je da zaključiš da drugi
bolje znaju nego ti, a druga da zaključiš da ti znaš bolje nego drugi. U
prvom slučaju gubiš mogućnost samostalne provjere bilo čega, a u drugom
slučaju nemaš nikakvu zaštitu od mogućnosti da griješiš.

Jedina stvar koja omogućuje izlazak iz te vrste praznih petlji je
uvođenje kriterija uspješnosti. Naime, jedna od stvari koje se u ludilu
podrazumijevaju jest disfunkcionalnost, dakle nesposobnost za normalno
funkcioniranje. Recimo, Mirsad je očigledan primjer nekoga tko nije u
stanju normalno funkcionirati, ne toliko zato što bi bilo preglup za
pisati na newse, nego zato što njegovi psihotični momenti u tolikoj
mjeri interferiraju sa svim ostalim elementima da nije u stanju voziti
se tramvajem a da si ne umišlja da mu mame nude djecu da ih jebe.

Dakle, ako je netko u stanju funkcionirati barem jednako dobro kao
prosječna osoba, a ima čudne ideje, onda se tu teško može govoriti o
psihozi; psihoza je po definiciji tako težak poremećaj u doživljavanju
stvarnosti, da zbog toga nastupaju ozbiljni problemi u funkcioniranju.

S jedne strane mi se čini da je neki stupanj psihotičnosti neizbježan
ukoliko nisi puki automat za procesiranje osjetilnih inputa; sa
sposobnošću za izlete u apstraktno raste i sposobnost za izlete u
opičeno. S druge strane, izleti u opičeno često su oblik bijega od
nepodnošljive fizičko-emocionalne situacije, kad recimo ljudi uslijed
nerazrješive emotivne traume polude. Pitanje je što se dešava kad se
ukloni moment radi kojeg je čovjek poludio, dakle je li proces
reverzibilan.

Ono što sam primjetio kod psihotičnih ljudi jest da je psihoza neka
suprotnosti očitovanju duše kroz tijelo. Naime, čini se da kad je
prisutnost duše u tijelu "tanka", ego, odnosno sustav koji to sve skupa
pokušava držati na okupu, počne raditi vrlo čudne stvari u pokušaju
krpanja duhovne praznine koja tako nastaje. Psihoza u tom smislu izgleda
kao divljanje ega u pokušaju da pokrpa sve veću rupu sa sve manje
materijala, a suprotnost tom stanju je smirenost koja dolazi iz
unutarnjeg uvida da je sve u redu.

- -- 
http://www.danijel.org/
-----BEGIN PGP SIGNATURE-----
Version: GnuPG v1.4.10 (GNU/Linux)

iEYEARECAAYFAk2V92QACgkQU8G6/NHezOd/2wCgqk6Kn+kgD61I+Q4fbxrtkYiE
bgkAn0iqmlry2lbqV0Q0oB9gGmd22v19
=OAyH
-----END PGP SIGNATURE-----