Autor: Danijel Turina Datum: 2011-04-01 18:03:48 Grupe: hr.soc.religija Tema: Re: Jos o psihijatrima :-( Linija: 84 Message-ID: in4t18$cml$1@news.albasani.net |
-----BEGIN PGP SIGNED MESSAGE----- Hash: SHA1 On 04/01/2011 04:49 AM, Ged wrote: > Ja bih zeleo da mi neko moze pomoci u slucaju da mi nekada zatreba pomoc. Pa to bi u svakom slučaju bilo lijepo, ali ta vrsta "restore operacije" podrazumijeva da je negdje pohranjen "backup", odnosno da postoji snimak izvornog stanja na koji će se pokušati vratiti stanje sustava, jer u protivnom imaš situaciju da u odsustvu tvoje sposobnosti za objektivnu procjenu vlastitog stanja netko drugi određuje što je "ispravna" verzija tebe. Ne znam za tebe ali ja nisam oduševljen tom idejom, budući da iz viđenog na grupi možeš ustanoviti da tuđe ideje o onome što bi bilo "ispravno" stanje nečije psihe vrlo često sadrže znatnu količinu procjeniteljevih osobnih psihotičnih elemenata. Ukratko, čuvaj svoje mentalno zdravlje, jer ako ga izgubiš, slabo je vjerojatno da ti od ljudi može doći bilo kakva pomoć. Od Bogova možda. > Ispostavlja se da nije moguce, pa su neophodni kompromisi. Stvar se > svodi na > pitanje da li je i teorijski moguce zamisliti da postoji neka vrsta ucenja > ili znanja koja bi nepogresivo omogucila umu da sam shvati da je lud? Meni > uvek pada na pamet onaj lepo opisani primer iz Solarisa Stanislava Lema, > kad > covek pokusava da smisli objektivni test koji moze da odredi da li mu se to > stvarno desava, ili on lezi vezan u nekoj ludnici i fantazira. Lem izgleda > smatra da je to moguce, ali to sto je u knjizi opisao meni nije ubedljivo. On ide iz pozicije da postoje neki problemi koje ljudska podsvijest nije u stanju riješiti, dakle ako je sve oko njega san ili halucinacija, teško da će njegov nesvjesni um moći izračunati nekakvu užasno kompliciranu stvar. Ali onda ostaje pitanje čime ćeš provjeriti je li ispravno, odnosno quis custodiet ipsos custodiet. Moje mišljenje je da ako ti um otkaže u tolikoj mjeri da nisi svjestan da ti je um otkazao, it's game over. Teško da će te bilo tko u takvoj situaciji skrpati; vanjska pomoć je jako slabo vjerojatna u slučaju unutarnjeg raspada psihe. Dakle u ovom konkretnom slučaju, ako ti vele da si lud a tebi se čini da nisi, imaš dvije osnovne opcije. Prva je da zaključiš da drugi bolje znaju nego ti, a druga da zaključiš da ti znaš bolje nego drugi. U prvom slučaju gubiš mogućnost samostalne provjere bilo čega, a u drugom slučaju nemaš nikakvu zaštitu od mogućnosti da griješiš. Jedina stvar koja omogućuje izlazak iz te vrste praznih petlji je uvođenje kriterija uspješnosti. Naime, jedna od stvari koje se u ludilu podrazumijevaju jest disfunkcionalnost, dakle nesposobnost za normalno funkcioniranje. Recimo, Mirsad je očigledan primjer nekoga tko nije u stanju normalno funkcionirati, ne toliko zato što bi bilo preglup za pisati na newse, nego zato što njegovi psihotični momenti u tolikoj mjeri interferiraju sa svim ostalim elementima da nije u stanju voziti se tramvajem a da si ne umišlja da mu mame nude djecu da ih jebe. Dakle, ako je netko u stanju funkcionirati barem jednako dobro kao prosječna osoba, a ima čudne ideje, onda se tu teško može govoriti o psihozi; psihoza je po definiciji tako težak poremećaj u doživljavanju stvarnosti, da zbog toga nastupaju ozbiljni problemi u funkcioniranju. S jedne strane mi se čini da je neki stupanj psihotičnosti neizbježan ukoliko nisi puki automat za procesiranje osjetilnih inputa; sa sposobnošću za izlete u apstraktno raste i sposobnost za izlete u opičeno. S druge strane, izleti u opičeno često su oblik bijega od nepodnošljive fizičko-emocionalne situacije, kad recimo ljudi uslijed nerazrješive emotivne traume polude. Pitanje je što se dešava kad se ukloni moment radi kojeg je čovjek poludio, dakle je li proces reverzibilan. Ono što sam primjetio kod psihotičnih ljudi jest da je psihoza neka suprotnosti očitovanju duše kroz tijelo. Naime, čini se da kad je prisutnost duše u tijelu "tanka", ego, odnosno sustav koji to sve skupa pokušava držati na okupu, počne raditi vrlo čudne stvari u pokušaju krpanja duhovne praznine koja tako nastaje. Psihoza u tom smislu izgleda kao divljanje ega u pokušaju da pokrpa sve veću rupu sa sve manje materijala, a suprotnost tom stanju je smirenost koja dolazi iz unutarnjeg uvida da je sve u redu. - -- http://www.danijel.org/ -----BEGIN PGP SIGNATURE----- Version: GnuPG v1.4.10 (GNU/Linux) iEYEARECAAYFAk2V92QACgkQU8G6/NHezOd/2wCgqk6Kn+kgD61I+Q4fbxrtkYiE bgkAn0iqmlry2lbqV0Q0oB9gGmd22v19 =OAyH -----END PGP SIGNATURE----- |