-----BEGIN PGP SIGNED MESSAGE-----
Hash: SHA1

On 03/21/2011 07:34 AM, Zli_Zec wrote:
> Nikakvo znanje nije potrebno da čovjek bude dobar
> nego samo&jedino *odluka*.

[facepalm]
...
...
...
...razmišljanje na temu "ako je netko stvarno ovakva budala, ima li bilo
kakva argumentacija smisla"...
...
...
Ne, nema.

Ali čisto radi publike, to je problem s religijama, što one sve
pokušavaju riješiti na razini odluke. Odlučiš da si takav i takav, a sve
što je protivno toj slici potiskuješ. To potisnuto se periodički probija
na površinu, pa onda slijedi još jače potiskivanje, pa molitve nekakvom
božanstvu da ti da više snage za potiskivanje, pa red fantazija, red
umišljanja, red megalomanije, pa opet pucanje potiskivanja i probijanje
potisnutog sadržaja, sve dok subjekt potpuno ne pukne, s nekoliko
mogućih loših ishoda vidljivih u standardnom repertoaru psihotičnih
religijskih sljedbenika.

Yoga kreće od lošeg iskustva religioznih ljudi i na samom početku
počinje sa stavom da su odluke same po sebi irelevantne, i da čistoću
duha nije moguće postići odlukom, nego transformacijskim procesima.
Dakle yoga ne radi sa slojem umišljanja, fantaziranja i sličnih
emocionalnih i mentalnih sadržaja, nego sa slojem dubljih sila koje
kreiraju takve sintetičke pojave. Yoga dakle razmišlja slično kao
budizam - za razliku od religija koje opažaju jabuku i zamišljaju da
postoji duhovna arhetipska savršena jabuka koje je fizička jabuka tek
nesavršena manifestacija, yoga zaključuje da je jabuka privid,
sintetički entitet koji je u svojoj osnovi nestvaran, dakle ne
zaključuje čak ni da je jabuka prolazna, i da malo je a malo nije, nego
zaključuje da jabuka uopće ne postoji, da je jabuka kao pojam samo
reakcija psihe na određenu pojavu na jako visokoj razini apstrakcije.

Isto kao što se fizički predmeti koji se čine stvarnima mogu analizirati
i vrlo brzo prokazati kao iluzije, dakle nešto što izgleda kao jedna
stvar zapravo je sinteza deset stvari koje zajedno stvaraju nekakav
dojam u svijesti, isti analitički postupak primjenjen na psihu pokazuje
da su stvari na višoj razini apstrakcije, s kojima ljudi uobičajeno
rade, zapravo sintetičke pojave, koje yoga analizira kao zbrojene
valove, a budizam kao agregate kalapa.

Oba sustava uče prepoznavati te dublje sile i njihovo ponašanje, onako
kako jedriličar uči prepoznavati vjetrove i na njima jedriti. Dakle,
umjesto da se te sile potiskuje, uči ih se kontrolirano ispuhati, jer će
se inače potencijalna energija tih sila pretočiti u nešto drugo, manje
očito, što će pojačati i stvarati vrlo komplicirane psihičke deformacije
kojima nije lako doći do uzroka. Yoga i budizam dakle favoriziraju
princip gašenja vatre uklanjanjem goriva, a ne prekrivanjem vatre
drugim, potencijalno zapaljivim materijalima. Traži se dakle uzrok
problema, a problem se prepoznaje kao sintetički entitet, onako kako je
vatra sintetički entitet koji nastaje u prisustvu goriva, oksidatora i
topline. Kad se taj sintetički entitet razloži na sastavnice i kad se
eliminira neki od njegovih uvjeta mogućnosti, on nestaje.

Patanđalijeva yoga i budistička vipassana dakle uopće ne spadaju u istu
kategoriju kao religije poput hinduizma, islama ili kršćanstva, nego
više u kategoriju vještina koje rade s određenim aspektima stvarnosti i
postižu rezultate, npr. jedrenje, planinarenje i sl. Religije uvijek
imaju vrlo jednostavne, djetinjaste odgovore na pitanja, npr. ako želiš
biti dobar moraš se truditi biti dobar, ako želiš stići od Zagreba do
Splita moraš ići ravno od Zagreba prema Splitu i nigdje ne skretati, i
tome slično. Zbog takve strukture, te religije uvijek imaju ozbiljnih
problema s praksom, jer je pojednostavljeni način na koji one
doživljavaju stvari nespojiv sa praktičnom situacijom. Ono što te
religije prezentiraju kao jednostavan, racionalan put do duhovnog
savršenstva zapravo je stramputica koja nikamo ne vodi, a zato što ti
sustavi rade s prividima koje stvaraju sintetički entiteti, a uopće se
ne bave njihovim sastavnicama i slijedom toga nemaju alate potrebne za
rješenje bilo kakvog problema, a sva "rješenja" kojima su se u stanju
domisliti jesu potiskivanje, odnosno "stalna borba protiv zla". Nema
prepoznavanja vektora psihičkih sila, nego samo njihove n-te
manifestacije, a slijedom toga nema nikakve mogućnosti da se bilo što
riješi. Osim toga, te religije postavljaju djetinjasti svjetonazor koji
nema veze sa stvarnošću, i koji se može održati jedino ako čovjek hrpom
racionalizacija blokira uviđanje stvarnosti i stalno si pere mozak
religijskim formulama koje sprečavaju proces mišljenja. Ukratko,
religije zagovaraju podebljavanje iluzije sa svrhom održavanja
svjetonazora koji je potpuna pizdarija, a kad nešto od stvarnosti pokuša
probiti kroz slojeve potiskivanja, to se proglašava velikim zlom koje
potječe od samog sotone, jer tko bi drugi poželio kompromitirati takav
predivan, istinit svjetonazor poput njihovog.

- -- 
http://www.danijel.org/
-----BEGIN PGP SIGNATURE-----
Version: GnuPG v1.4.10 (GNU/Linux)

iEYEARECAAYFAk2HLX0ACgkQU8G6/NHezOc3XACglRIzuwqZ72DH23/o8S6Cu8hT
/b8AoLLjgs5ThXEQlgR73no+ZuFHduOe
=pUJa
-----END PGP SIGNATURE-----