-----BEGIN PGP SIGNED MESSAGE-----
Hash: SHA512

On 02/16/2011 09:15 AM, Drazen Simunic wrote:
>> Bilo bi lepo kad bi to moglo da prodje bez uzimanja zivota, ali plasim se
>> da ipak ne moze.
> 
> Moze. Zasto ne bi moglo? Jer zato sto ti nemozes zamisliti drugacije?

U teoriji gledano, život koji se sastoji samo od biljaka mogao bi sasvim
dobro funkcionirati na takav način.

>> ono sto nazivamo zivotom. Ne mozes ukinuti promenu, a i dalje imati zivot.
> 
> To opet nije tocno. Zivot nije promjena, zivot je vjecnost.

???
Meni ovo izgleda kao projekcija.

> Ged to je sve skupa sranje. Ovodje postoji evolucija vrste a njezin razvoj
> svaka jedinka placa glavom i nema nista od toga. Naime iduce stvorne
> jedinke dobijaju svojstvo vrste. Postavlja se pitanje a da li je izbor
> jedinke da se razvija u smjeru vrste?
> S druge strane postoji evolucija u kojoj je osnova bog. Nista sto si ti
> napisao nije tocno, bas nista.
> Evolucija je moguca bez smrtnosti, bez borbe za goli zivot. Zapravo tek tada
> je i moguca. Naime ovdje se podrazumijeva da je biranje opstanka znaci
> ujedino i razvoj. A ne? Sto ako su opstanak i razvoj na suprotnim polovima?

Ovo je vrlo kaotičan tekst u kojem se prepliće nekoliko ideja koje mi se
ne da sad raščlanjivati, ali ukratko, čini se da ti miješaš koncepte
duhovne evolucije i fizičke evolucije. Ja se slažem da na nekakvom
astralnom planu možeš imati evoluciju bez smrtnosti jer ti je svaka duša
"vrsta" za sebe i evoluira usvajanjem novih svojstava ili odbacivanjem
starih, ali na razini materije je ta pojava marginalna u usporedbi s
drugim mehanizmima, tako da ovdje vladaju drugačija pravila; jedinka se
kreće unutar vrlo uskih parametara promjenjivosti definiranih prije
svega biologijom vrste, a evolucija vrste funkcionira po principu
razmnožavanja uspješnijih primjeraka. Taj mehanizam bi bio jako
ograničenog dosega i spor kad ne bi bilo specijacije, odnosno formiranja
nove vrste izolacijom manje skupine jedinki (uglavnom zbog zemljopisne
odvojenosti) do točke gene drifta, odnosno nemogućnosti razmnožavanja s
glavnom grupom, čime se formira nova vrsta. Onda se u nekoj točki te
dvije vrste nadmeću i uspješnija prevlada. Kad ne bi bilo specijacije,
zbog objedinjenog genetskog poola cijele vrste bilo kakve promjene
svojstava bi se odvijale jako sporo, jer bi se i korisna i štetna
svojstva raspršila u ukupnom genetskom poolu, a pritisak predatora u tom
smislu ima samo polagani i ograničeni učinak. Dakle princip izolacije,
odnosno kako bi se unixaški reklo "forkanja", jedini je način za
fiksiranje specifičnih svojstava za koja ne želiš da se rasplinu. Težnja
prema tome je genetski prirođena ljudskoj vrsti, koja se prirodno teži
separirati u manje grupe po kriteriju rase, nacije, religije i sličnih
kriterija, kako bi se ljudi grupirali po kriteriju sličnosti i fiksirali
svoju posebnost, i onda takve grupe periodički ulaze u sukobe koji s
jedne strane eliminiraju manje uspješne primjerke, a s druge strane
omogućuju dominaciju uspješnije grupe.

Imajući to u vidu, globalizacija je možda najgore sranje koje se desilo
i prijeti totalno poništiti sve evolucijske mehanizme koji su radili
zadnjih nekoliko desetaka tisuća godina, spajanjem svih pod-grupa u isti
genetski, socijalni, intelektualni i svjetonazorski pool.

- -- 
http://www.danijel.org/
-----BEGIN PGP SIGNATURE-----
Version: GnuPG v1.4.10 (GNU/Linux)

iEYEAREKAAYFAk1bp0IACgkQU8G6/NHezOe14ACg7tRAl+VjZDsJjezBuB1ETDCR
rC0AoNItQgLnOIvHwpi8O2Iv223oa/4m
=vlhq
-----END PGP SIGNATURE-----