-----BEGIN PGP SIGNED MESSAGE-----
Hash: SHA512

On 01/31/2011 03:01 AM, Ged wrote:
> Koren ovog drugog
> je da li Aristotelove zakone misljenja moramo smatrati univerzalnim.

Tu leži problem. Naime, sve što je Aristotel pisao kroz povijest se
činilo logičnim, razumnim, pa čak i jedinim mogućim, a malo po malo se
za svaku takvu stvar pokazalo da je tek nekakva aproksimacija ili
naprosto privid. Pogotovo je tome slučaj u kozmologiji, a budući da
Aristotelova kozmologija i teologija počivaju na istim temeljnim
konceptima i umovanjima (krug i sfera su savršeni lik i tijelo pa su
kretanja planeta i zvijezda sigurno kružna, jer kakva bi bila, ne valjda
nesavršena), rekao bih da i njegove "logične" koncepte o Bogu treba
naprosto otpisati. Recimo, koncept po kojem Bog mora biti jedan je u
osnovi jednako pametan kao koncept po kojem praizvorni čovjek mora biti
jedan, ili, karikirano, po kojem bi neki apstraktni Aristotel zaključio
da je nelogično postojanje nekakve prašume s ogromnim mnoštvom bića, kad
je očigledno da bi savršeni Bog stvorio jednu veliku savršenu kuglu koja
bi vječno boravila u kontemplaciji svojeg savršenstva - takve koncepte
treba uzeti s jako velikom rezervom, budući da ono što zvuči jako
logično, jednostavno i nužno zapravo može biti obična djetinjarija.
Upravo primjer dječjeg umovanja pokazuje da ono što se nekome
ograničenog znanja čini razumnim može biti besmislica.

Ukratko, ukoliko nešto od ljudima pojmljivih zakonitosti vezanih uz
mišljenje važi za Boga, onda važi na potpuno neočekivan i tek nakon
velikog broja intelektualnih iteracija razumljiv način, odnosno, ljudi
Boga mogu analizirati onoliko koliko nekakav pas na lancu može
analizirati avion. Ljudski um podrazumijeva linearnost, podrazumijeva
međusobno isključive suprotnosti i tome slične stvari, a sve što ja znam
o Bogu govori da ništa od toga na njega nije primjenjivo. Sve
suprotnosti mogu koegzistirati na različitim paralelnim tračnicama (npr.
cijeli relativni svijet je jedan od načina da se realiziraju takve
stvari, npr. netko poželi gledati stvarnost bez Boga i od te njegove
želje nastane materijalni plan), stvari koje se ljudima čine centralnima
zapravo su potpuno marginalne, a stvari koje im ne bi ni pale na pamet u
njihovom umovanju zapravo su centralna pitanja, npr. komplicirane
energetske jednadžbe s ovlastima koje uključuju različite razine
stvarnosti na različite načine.

Ukratko, problem s Bogom je da ljudima razumno zvuče stvari koje su
dokazivo totalne gluposti, a kad ja počnem sa stvarima poput
lokaliziranih totalnih ovlasti nad nekim segmentom astralnog plana, te
njihovim uvjetima postanka i prestanka, hrpa glupana veli da je to njima
sve ludo. A jebi ga, te stvari su komplicirane, nisu intuitivne običnim
ljudima, zahtijevaju veliki stupanj stručnosti, i fore na temu da je Bog
ljubav i da je Bog jedan su zapravo utjeha za sjebane babe. Sve to
izgleda jednostavno i na dječjoj razini kad čitaš religijske spise i
razne vrste new age šunda, ali kad počneš stvarno kopati po pravim
stvarima, počne ti se vrtjeti u glavi od razine problema.

- -- 
http://www.danijel.org/
-----BEGIN PGP SIGNATURE-----
Version: GnuPG v1.4.10 (GNU/Linux)

iEYEAREKAAYFAk1HzBUACgkQU8G6/NHezOcUAQCgxtq/vnFcDDb8r6MLZn8q99bb
KjwAoLNunvnZgvEFXVoIwwlYmBkjxcrB
=JGLJ
-----END PGP SIGNATURE-----