-----BEGIN PGP SIGNED MESSAGE-----
Hash: SHA512

On 11/26/2010 06:34 PM, Bunić Stjepan wrote:
> Baš sam danas razmišljao o Isusu i to tome je li napravo ono što je u tom
> trenutku bilo optimalno ili ga je vrag zajebao. 

Ja sam sinoć, nakon što sam ono napisao, pričao s curama o Isusu i
zaključio da je problem u tome što postoji uvjetovanje da se sve što je
pripisano Isusu tumači kao da se sveta krava posrala, dakle kad Isus
ispriča prispodobu o sijaču, koja je zapravo trivijalna, svima se
zacakle oči, uđu u svojevrsno stanje hipnoze i promišljaju o silnim
duhovnim dubinama tog teksta i Isusovih riječi.

Činjenica je da su evanđelja zapravo informacijski jako siromašan
materijal. Isus se bavi pretežno stvarima za koje bi očekivao da
zanimaju nekoga tko je nauk već opsežno iznio, ili da se oslanja na nauk
koji je iznio netko drugi, a ne kao učitelj teologije. Većina stvari
koje on savjetuje ljudima su trivijalnosti tipa "svako neka počisti
svoje gumno", a kad se dođe do stvarnih doprinosa teologiji, lista je
vrlo kratka.

To su: "volite svoje neprijatelje i budite savršeni kao otac vaš
nebeski", "Bog je kao sunce koji sja i dobrima i zlima", "nema mrtvih,
jer u Bogu svi žive", "cilj spasenja je konstantan i isti je za one koji
su se spasili danas, jučer i prije deset godina, svi dobivaju istu
nagradu", "na posljednjem sudu, Bog će jedne prizvati k sebi a druge
otjerati u tamu", "tko što čini najmanjima među ljudima, kao da je meni
učinio", "budite kao ljiljani poljski i ptice nebeske i ne brinite za
sutra", "oprost i milost su bolji od pravde" i tome slično.

Ono što je zanimljivo da Isus ne definira fundamente teologije, nego to
prepušta klasičnom judaizmu, dakle upravo onim likovima koji su ga
razapeli. On podrazumijeva bazu teologije i daje samo tumačenje i sitnu
nadgradnju, ne bavi se ulaženjem u dublji sloj. Zbog toga je zanimljiva
primjedba publike iz evanđelja da Isus govori u osnovi iste stvari kao
farizeji, samo s više uvjerenja i "kao onaj tko ima vlast, a ne kao
pismoznanci".

Isusovo razmišljanje je zapravo toliko površno, da se zapravo ne zna što
je uopće mislio. To što je on govorio je poezija iz koje bi čitatelj
trebao iščitavati nekakve mudrosti, a iskreno da velim, dosta toga su
zapravo misli osobe koja se bolje razumije u astral nego u fizički plan.
Naime ono s pticama nebeskim i ljiljanima poljskim je evidentno pogrešan
savjet. Da se ljudi tako ponašaju izumrli bi. Recimo crnci u Africi se
ponašaju tako da bez planiranja životare od zemlje, pa krepavaju kao
muhe kad se malo promijeni vrijeme i kiša ne padne kad bi njima trebalo.
Dakle činjenica je da je u bitnim stvarima Isusov nauk suprotan onome
što funkcionira i ima smisla, i pitanje je koliko je taj lik znao što
priča, a koliko je samo opisivao ono što vidi na astralnom planu i
govorio o tome kao "kraljevstvu nebeskom". Većina njegovih savjeta bi
funkcionirala samo na astralu i izgleda kao opis astralnog plana, a
fizički plan je nešto sasvim drugačije i tu njegov nauk naprosto ne
funkcionira. Ako njegove priče o "kraljevstvu nebeskom" tako
protumačimo, onda one imaju daleko više smisla nego kao savjeti tome
kako bi si trebalo urediti fizički život. Naime, na astralu se Bog
doista opaža kao sveprožimajuće svjetlo koje je temelj stvarnosti,
"sunce koje sja i dobrima i zlima", pa tko koliko uzme; na astralu
doista možeš živjeti kao "poljski ljiljani i ptice nebeske", i živjeti
naprosto od te pozadinske energije Božjeg svjetla. Dakle on izgleda kao
netko kome je upaljen astralni vid, tko gleda astral i opisuje ga, i
uopće ne razumije da materija drugačije funkcionira i da će njegovi
savjeti proizvesti probleme, u smislu da će ih ljudi pokušati provesti,
neće uspjeti i onda će imati bezrazložni osjećaj krivnje, zato što će
ili sebe kriviti za neuspjeh, ili će morati njegovo učenje prepoznati
kao krivo, što smatraju bogohulnim. Ta intrinzična tenzija i osjećaj
krivnje zbog nemogućnosti prakticiranja Isusovog nauka je duboka,
temeljna nota koja prožima kršćansku civilizaciju, jedna od njenih
najdubljih frustracija. Čak ni srednjevjekovna kršćanska Europa nije
pokušala u praksu provesti Isusov nauk o ljubavi prema neprijateljima i
emulaciji ptica i ljiljana. To tako evidentno ne funkcionira, tako je
evidentno fatalno, da se taj dio naprosto zaobilazi i koncentrira se na
dijelove Isusovog nauka koji su manje provjerljivo pogrešni.

Pitanje je dakle je li taj lik uopće znao što radi ili je išao okolo,
pričao što on vidi od astrala i kako tamo funkcioniraju stvari, i mislio
da je sasvim normalno da se fizički plan tako uredi.

Zanimljivo, on je očito znao da postoji vrag i da je svijet u njegovoj
vlasti, a ponašao se kao da je Bog na vlasti i na ovom svijetu, kao i na
onom. S druge strane, znao je da svijet treba otkupiti od vraga. Dakle
tu postoji ta temeljna kontradikcija. Ja bih rekao da je njega vrag
obmanuo i izmanipulirao, ako ga već nije u cijelosti kreirao. Naime, ja
uopće ne isključujem mogućnost da on vraga nije spoznao u cijelosti nego
samo djelomično. On je sigurno razumio onaj aspekt vraga koji svi zovu
vrag, dakle mračno zlo koje se protivi Bogu, veže duše u mrak i potiče
sve vrste svjetovnosti, materijalizma i sl., ali to je samo jedan
aspekt, onaj kojeg bi nazvali Sotona. Postoji drugi aspekt, koji ja
zovem Sanat Kumar, i strašno je teško shvatiti da je on zapravo vrag,
zato što ne izgleda kao vrag, ne onako kako si svi zamišljaju vraga.
Sanat Kumar izgleda i predstavlja se kao Donositelj Svjetla, Lucifer ili
Prometej, kao bijelo duhovno svjetlo ljubavi i blagoslova, sveti Kralj
svijeta koji svojim duhovnim poljem blagoslivlja i potiče sva bića na
zajedništvo u ljubavi, "da budu jedno". Meni je trebalo od 1998. do
negdje 2007. da provalim o čemu se tu radi, i stvar je tako komplicirana
da sam potpuno skeptičan prema mogućnosti da bi jedan Isus, sa svojim
intelektualnim sposobnostima i pokazanom razinom uvida, to mogao
pokopčati. On je naprosto bio prebedast, i mislim da je onaj kojeg on
zove Nebeskim Ocem zapravo Sanat Kumara, Lucifer, a energetsko polje
kojim Sanat Kumar natapa Zemlju da je zvao Duhom Svetim. To mi ima
najviše smisla. On nije razumio da je esencijalna volja i namjera koja
je implicitna tom duhovnom polju zapravo ista temeljna mantra kao vražja
mržnja prema svakom svjetlu i istini, da je to zapravo kompleksna
manifestacija iste stvari. Ja ne mogu objasniti o čemu se radi na ovom
mediju, zato što je tu vrlo lako istim riječima opisati bitno različite
stvari, ili bitno identične stvari opisati riječima koje zvuče suprotno.
Uglavnom, postoje određene implicitne pretpostavke koje nije jednostavno
poloviti, recimo kad vidiš duhovno biće od bijelog svjetla koje svojom
duhovnom energijom natapa i prožima svijet, teško ćeš izvući zaključak
koji sam ja izvukao i to tek nakon koliko, devet godina polaganog
raspetljavanja uzročno-posljedičnih veza u energetskim strujama i
silnicama u zemljinom duhovnom polju, po različitim razinama
manifestacije. Ja sam do razmjerno nedavno razlikovao Sanat Kumara od
vraga, i smatrao sam isto što i Isus, da je Sanat Kumar pozitivac i da
mu treba pomoći da bolje ostvari svoj plan. Ono što sam ja tada vidio, i
što bi vidio svatko tko ima dobru sposobnost uvida, jest da Sanat Kumar
odozgora ulijeva svjetlo, ono natapa svijest bića, u njoj se
transformira na određeni način, i kao rezultat te transformacije nastaje
koherentni, zli entitet u zemljinom astralu koji se protivi Bogu i svu
dobivenu energiju ulaže u vezivanje duša za materiju. Bedast čovjek će
zaključiti da je Sanat Kumar Bog a vrag da je neprijateljsko biće. Ja
nisam bedast i zaključio sam da tu imamo posla s nečim što najviše
podsjeća na degeneriranu tulpu, samo jako veliku. Aleksandra David-Neel
je opisala kako je kreirala jedan takav entitet u obliku simpatičnog
redovnika, koji je vrlo brzo počeo pokazivati sve više loših osobina,
dakle negativne emocije i karakter, i morala ga je uz veliki trud
diskreirati. Dakle stvar je u tome da sva energija koju uložiš u tu
vrstu strukture, kad izgubi kontakt s tvojom vertikalnom linijom volje i
svijesti, pod utjecajem nekakve entropije se pretvori u "zlo", teško mi
je to drugačije opisati. Svaka astralna konstrukcija koja nema
vertikalu, dakle kroz koju aktivno cijelo vrijeme ne djeluje duša
usmjeravajući je na dobro, počne se ponašati kao nešto između životinje
i demona. Imajući opsežna iskustva s takvim entitetima, zaključio sam da
je tako nastao vrag. Sanat Kumar je ulijevao energiju u zemljin astral,
i na kraju je sva ta energija zapravo poprimila oblik jednog ogromnog
entiteta koji se ponaša kao velika, pokvarena i lukava zvijer,
inteligentna onoliko koliko astralna tvar može dati inteligenciju, a bez
duhovne vertikale. Stvar ima jak instinkt prema samoodržanju i protivi
se, vrlo aktivno, inteligentno i planski, svemu što bi moglo ugroziti
njegovo postojanje i rast. Dakle stvar je u tome da što je entitet veći,
tim ga je teže diskreirati, a Sanat Kumar toči energiju u ovo čudo tko
zna koliko vremena. Teozofi vele da par milijuna godina.

To je, de facto, teorija do koje sam ja uspio doći negdje 2006-2007.,
dakle da Sanat Kumar ima problem s tim da iz nekog razloga njegova
energija utočena u svijet nije prihvaćena namjenski, nego da ljudi
zapravo prihvaćaju njegovu energiju i pretvaraju je u svoje sebične
vezanosti i sitne spletke, čime tu energiju pretvaraju u oblik koji
povećava i hrani "vraga". To tako izgleda, ne na prvi pogled, nego na
bitno više od prvog pogleda, dakle to tako izgleda stručnjaku za ono što
bi se moglo nazvati magijom, dakle za ponašanje astralne tvari i slične
oblike duhovnih energija, nakon višegodišnjeg proučavanja unutarnje
dinamike energetskih potencijala, linkova, entiteta i sl.

Uglavnom, kako je evoluiralo moje shvaćanje, dakle kako bih prodro u
neki dublji sloj problematike, tako sam dinamički mijenjao svoje
planove. Dakle prvo sam vidio što Sanat Kumat radi i veli da radi, i
naprosto sam pridružio svoj vektor njegovom, dakle pojačavao sam ono što
on veli da je njegova namjera. Problem je nastao kad sam vidio da vrag
vrlo aktivno ometa sva moja nastojanja. Onda sam zaključio da Sanat
Kumar ima isti problem, i zaključio da nema smisla pokušavati jake
energetske proboje u situaciji u kojoj vrag sve takve energije vrlo
učinkovito transformira u vezujuće i zaluđujuće, a zbog čega sam BTW
izgubio učenike; svu energiju koju sam ja uložio u njih oni su
investirali u to da uzdižu svoj ego, ostvaruju svoje niske želje i
pokušaju mene mojom vlastitom energijom zavezati za materiju.

Dakle u nekoj točki sam ja vidio da stvar ne funkcionira, dosta kasnije
sam shvatio zašto ne funkcionira, ali tu sam imao ozbiljan problem u
interpretaciji onoga što vidim. Naime, naizgled se činilo da se tu radi
o problemu diskontinuiteta među energetskim razinama stvarnosti, i da
ono što odozgora ulijevaš naprosto dolje izlazi izopačeno;
interpretacija na prvu loptu glasi da se tu radi o problemu slobodne
volje bića u kombinaciji s grešnošću i neznanjem, dakle kad nekom šupku
Bog veli da ga voli i ulije u njega svoju energiju, on zaključi da je on
super i sad se može svima drugima posrat po glavi, i to radi vrlo
energično i ustrajno zato što je Bog na njegovoj strani. Primjer toga su
ti recimo Mirsad, Zec i slični, koji su svi negdje imali nekakvo
"duhovno iskustvo", i ovako bahato seru upravo zato što su to iskustvo
interpretirali kao dokaz da je Bog na njihovoj strani, pa sad smiju do
mile volje srat. Dakle interpretacija na prvu loptu glasi da je zlo
zapravo rezultat kontakta prljave duše i neprofinjene ego strukture s
finijim duhovnim energijama, koje tumači kao gorivo i afirmaciju za ego,
pa čim Bog njih više voli oni rade veća sranja.

S tim tumačenjem sam bio zadovoljan razmjerno kratko vrijeme, zato što
sam opažao hrpu drugih stvari, recimo opažao sam da je Sanat Kumar
nesposoban odvojiti se od "vraga", u smislu da je jako duhovno vezan za
svoje planove na materiji i da je njegova duhovna tvar vrlo čvrsto
prepletena, na razini investicije volje, namjere i duhovnog smjera, s
mračnim globalnim astralnim entitetom. Moj prvi zaključak je bio da je
sama želja da pomogne ljudima stvorila vezanost koja ga je uplela u to,
i da je zapravo nemoguće otplesti ga dok se ne utroši sav taj iznos
energije koji je on milijunima godina ovdje ulijevao s tom namjerom. Tu
sam po prvi put osjetio da bi red veličine problema mogao biti veći nego
sam optimistično pretpostavljao prije. Naime, netko s razinom pameti
kakvu ima Sanat Kumar bez problema bi mogao znati posljedice takve
energetske investicije i prije nego bi s tim počeo, tako da odmah otpada
mogućnost da mu se to uplitanje desilo slučajno. Moralo se raditi o
nekoj vrsti zaslijepljenosti, o želji da se nešto napravi pod svaku
cijenu, i tu sam polako počeo rasplitati motive, i vidio da je stvar
počela tako što je Sanat Kumar jako davno Bogu htio pokazati da ima
bolji plan evolucije od njegovog, mislio je da je u višem astralu našao
energiju specifične frekvencije koja će omogućiti da se bića na takav
način povežu, zbog nužnosti zakona svijeta koji će konstruirati, da će
umjesto polagane evolucije pojedinačnih bića prema statusu Puruše
povezati bića ljubavlju i oni će biti jedno, i to će biti vredniji i
bolji cilj evolucije od onog koji je u Božjem planu. Vrag, to je samo
ogoljela, sirova namjera Sanat Kumare, vrag je ono što nastane kad se s
njegovog plana makne maska, kad nema hipnotskog zračenja anahate kojim
bića uspavljuje kao anestetikom, stvarajući stanje zanosa i ekstaze koja
osljepljuje na takav način da ni ne primjećuješ da toneš u propast. Znam
točno o čemu se tu radi budući da sam osobno koristio tu vrstu
ekstatične energije i njome punio neke rane tekstove dok sam još
surađivao sa Sanat Kumarom i smatrao da zna što radi. Recimo, Felixovi
tekstovi su uglavnom prožeti s tim, kad pokušava biti duhovan, a kad mu
padnu maske onda ispod vidiš proračunato zvjerstvo. To je Sanat Kumar.
Teško je u obliku teksta objasniti sve iteracije procesa koji sam prošao
u kristalizaciji shvaćanja, ali kad sam shvatio cjelinu situacije, dakle
da vrag nije entitet koji nastaje izopačenjem Sanat Kumarine energije,
nego *aspekt* Sanat Kumare, ogoljela oholost, samoljublje, samovažnost i
narcisoidnost tog bića koje je svu svoju energiju uložilo u to da Bogu
pokaže da je bolji i pametniji od njega, otprilike s onom strašću s
kojom si Čmareus umišlja da će mene "raskrinkati", e kad sam to
pokopčao, smrznuo sam se, po sistemu "e kako ću ja ovdje najebat..."

Isus, on je po mojem mišljenju yogin koji je zaglavio u fazi da
"Nebeskom Ocu" pomaže da njegova energija, odnosno "Duh Sveti" zavlada
svijetom i porazi "Sotonu" (nešto kao ja 1999-te), i zapravo je pojačao
utjecaj Sanat Kumarine energije i duhovnih koncepata do te mjere da je
danas potpuno nemoguće govoriti o vragu i njegovim idejama a da se ne
dođe do kršćanstva kao jedne od najčišćih verzija sotoninog nauka koje
su se ikad pojavile. To je zapravo teorija koja među svima s kojima
trenutno radim ima najveću vjerojatnost da je na liniji istinitosti.

- -- 
http://www.danijel.org/
-----BEGIN PGP SIGNATURE-----
Version: GnuPG v1.4.10 (GNU/Linux)

iEYEAREKAAYFAkzwwRIACgkQU8G6/NHezOeswACgiu3iCt5GZqVXaTv11OQjOkWx
cPIAoN1x7rzADNDP+3hn6xfeYdbVyuZU
=GORl
-----END PGP SIGNATURE-----