Autor: Danijel Turina Datum: 2010-11-03 16:12:38 Grupe: hr.soc.religija Tema: Re: Ateist odgovara na pitanja Linija: 65 Message-ID: iaru53$ohs$1@four.albasani.net |
-----BEGIN PGP SIGNED MESSAGE----- Hash: SHA512 Zeljana Prodan wrote: > On 2.11.2010 20:04, Danijel Turina wrote: > >> >> Čovjek bi očekivao da su ljudi po defaultu ateisti dok nemaju jake >> dokaze da postoji Bog, ali nasljedne i pučke religije stvaraju >> paradoksalnu situaciju da ljudi podrazumijevaju da postoji nešto što >> nikad nisu iskusili sve dok iz nekog razloga ne zaključe da je to sve >> skupa bullshit, a onda ih ostali pozivaju na red. >> >> > Šta ne bi bilo poštenije da čovjek koji nije iskusio Boga zaključi da ne > zna da li Bog postoji nego da zaključi da On ne postoji? Točno tako. Ja kad nisam znao da Bog postoji, a netko bi me pitao, rekao bih mu da smatram da je ono u što kršćani vjeruju antropomorfna besmislica čije je postojanje nespojivo s mojim shvaćanjem fizike, dakle da svemir ne izgleda kao da je ustrojem po mjeri antropomorfnog boga oca koji ima sina i sl. sranja, nego izgleda kao output nečeg jako sofisticiranog matematičkog, ili barem kao rezultat nekakvih povratnih sprega i selekcija koje čine nemogućim postojanje kontradiktornih i nelogičnih svemira. Isto tako, uvijek sam se protivio sustavu koji podrazumijeva petljanje nekakvog božanstva u prirodne zakone, po sistemu da ako nije odmah u startu u stanju napraviti stvar kako je zamislio, nego kasnije mora petljati, onda je lagano retardiran, a jebeš retardirane bogove. Kad sam shvatio da postoji "nešto", duhovna prisutnost višeg reda veličine inteligencije od mojeg, koja ima nekakve planove koji su mi nedokučivi, kvalitativni osjećaj za to biće ili što već mi je opet bio nespojiv s kršćanskim shvaćanjem Boga pa "to nešto" nisam zvao Bogom nego svakako drugačije, ali uglavnom zaključio sam da to mora biti jako neuobičajeno iskustvo budući da ne spada u domenu niti znanosti, niti onog što sam znao od religije. Onda sam se pak bolje uputio u religiju, posebno istočnjačke religije, pa sam zaključio da je to što ja percipiram jako uskladivo s viđenjem Boga kakvo imaju upanišadi i Gita, ali nespojivo s kršćanskim i biblijskim viđenjem Boga. Onda sam pak popušio Sai Babine glupe teorije na temu "sve religije govore o istom Bogu", pa sam nekako pokušao nagurati semitske monoteizme u svoje iskustvo, ali bezuspješno, i na kraju sam tu neprobavljivu bljuvotinu ispljunuo i zaključio da je pokušaj svođenja svih religija na zajednički nazivnik besmislen i da treba prihvatiti činjenicu da isto kao što su postojale potpuno krive i šarlatanske "znanstvene" grane poput frenologije, psihijatrije ili homeopatije, tako postoje i religije koje su naprosto krive i ne opisuju ništa zbiljsko. To što postoje transcendentalne stvarnosti ne znači da je sve što se igdje govori o transcendentalnom nužno istina. U svakom slučaju, kroz cijeli taj proces mi ne bi padalo na pamet reducirati problematiku na "ako ima Boga, onda je kršćanski", ili po defaultu vjerovati u nešto čisto tako, zato što drugi vjeruju. Mislim bi, kad sam imao 6 godina, ali već sa 7 ne bi. :) - -- http://www.danijel.org/ -----BEGIN PGP SIGNATURE----- Version: GnuPG v1.4.9 (GNU/Linux) iEYEAREKAAYFAkzRe+YACgkQU8G6/NHezOf/MACdEGWv9w2qbzydGXtCHIoUme1U k9YAn1UVDeznn0YdqnfvtSPCdghq3RDx =B7T8 -----END PGP SIGNATURE----- |