Autor: Danijel Turina
Datum: 2010-11-03 16:12:38
Grupe: hr.soc.religija
Tema: Re: Ateist odgovara na pitanja
Linija: 65
Message-ID: iaru53$ohs$1@four.albasani.net

-----BEGIN PGP SIGNED MESSAGE-----
Hash: SHA512

Zeljana Prodan wrote:
> On 2.11.2010 20:04, Danijel Turina wrote:
> 
>>
>> Čovjek bi očekivao da su ljudi po defaultu ateisti dok nemaju jake
>> dokaze da postoji Bog, ali nasljedne i pučke religije stvaraju
>> paradoksalnu situaciju da ljudi podrazumijevaju da postoji nešto što
>> nikad nisu iskusili sve dok iz nekog razloga ne zaključe da je to sve
>> skupa bullshit, a onda ih ostali pozivaju na red.
>>
>>
> Šta ne bi bilo poštenije da čovjek koji nije iskusio Boga zaključi da ne
> zna da li Bog postoji nego da zaključi da On ne postoji?

Točno tako. Ja kad nisam znao da Bog postoji, a netko bi me pitao, rekao
bih mu da smatram da je ono u što kršćani vjeruju antropomorfna
besmislica čije je postojanje nespojivo s mojim shvaćanjem fizike, dakle
da svemir ne izgleda kao da je ustrojem po mjeri antropomorfnog boga oca
koji ima sina i sl. sranja, nego izgleda kao output nečeg jako
sofisticiranog matematičkog, ili barem kao rezultat nekakvih povratnih
sprega i selekcija koje čine nemogućim postojanje kontradiktornih i
nelogičnih svemira. Isto tako, uvijek sam se protivio sustavu koji
podrazumijeva petljanje nekakvog božanstva u prirodne zakone, po sistemu
da ako nije odmah u startu u stanju napraviti stvar kako je zamislio,
nego kasnije mora petljati, onda je lagano retardiran, a jebeš
retardirane bogove.

Kad sam shvatio da postoji "nešto", duhovna prisutnost višeg reda
veličine inteligencije od mojeg, koja ima nekakve planove koji su mi
nedokučivi, kvalitativni osjećaj za to biće ili što već mi je opet bio
nespojiv s kršćanskim shvaćanjem Boga pa "to nešto" nisam zvao Bogom
nego svakako drugačije, ali uglavnom zaključio sam da to mora biti jako
neuobičajeno iskustvo budući da ne spada u domenu niti znanosti, niti
onog što sam znao od religije. Onda sam se pak bolje uputio u religiju,
posebno istočnjačke religije, pa sam zaključio da je to što ja
percipiram jako uskladivo s viđenjem Boga kakvo imaju upanišadi i Gita,
ali nespojivo s kršćanskim i biblijskim viđenjem Boga. Onda sam pak
popušio Sai Babine glupe teorije na temu "sve religije govore o istom
Bogu", pa sam nekako pokušao nagurati semitske monoteizme u svoje
iskustvo, ali bezuspješno, i na kraju sam tu neprobavljivu bljuvotinu
ispljunuo i zaključio da je pokušaj svođenja svih religija na zajednički
nazivnik besmislen i da treba prihvatiti činjenicu da isto kao što su
postojale potpuno krive i šarlatanske "znanstvene" grane poput
frenologije, psihijatrije ili homeopatije, tako postoje i religije koje
su naprosto krive i ne opisuju ništa zbiljsko. To što postoje
transcendentalne stvarnosti ne znači da je sve što se igdje govori o
transcendentalnom nužno istina.

U svakom slučaju, kroz cijeli taj proces mi ne bi padalo na pamet
reducirati problematiku na "ako ima Boga, onda je kršćanski", ili po
defaultu vjerovati u nešto čisto tako, zato što drugi vjeruju. Mislim
bi, kad sam imao 6 godina, ali već sa 7 ne bi. :)

- --
http://www.danijel.org/
-----BEGIN PGP SIGNATURE-----
Version: GnuPG v1.4.9 (GNU/Linux)

iEYEAREKAAYFAkzRe+YACgkQU8G6/NHezOf/MACdEGWv9w2qbzydGXtCHIoUme1U
k9YAn1UVDeznn0YdqnfvtSPCdghq3RDx
=B7T8
-----END PGP SIGNATURE-----