-----BEGIN PGP SIGNED MESSAGE-----
Hash: SHA512

Domagoj Klepac wrote:
> Uglavnom, u toj situaciji, kad osjecas da te netko odozgo dirigira na
> takav nacin, dodjes u Puttaparthi i skuzis da taj netko nije Sai Baba
> kao sto si dotad mislio. Naime, da Sai Baba ne moze biti Danijelov
> ucitelj je postalo jasno ubrzo nakon sto smo usli u njegov asram. Kad
> nesto gledas izdaleka mozes si misliti sto hoces, ali kad udjes u
> asram, vidis kako je ustrojen, vidis kako se ponasaju sevadali, pricas
> s ljudima i gledas sto Sai Baba radi... stvari postanu jasne prilicno
> brzo. 
> 
> U toj poziciji, Danijel je razmatrao razlicite teorije o tome sto se
> dogadja i sjecam se jedne u nizu koja je isla otprilike na temu da je
> cijela situacija Sai Babin test za Danijela, ali Danijelu nije bilo
> jasno sto bi test trebao biti. Jer, s jedne strane su postojale neke
> ocite stvari (npr. da sevadali imaju manje duhovnih komponenti od
> ljudi koji u asram dolaze), koje su bile preocite da se test sastoji
> od toga da ih se uoci, a s druge strane se nisu vidjeli nekakvi
> suptilniji elementi kojima je izvor Sai Baba a koji bi pokazivale na
> neki manje ocit test. (Za razliku od jasnih tragova da neko vise bice
> organizira put i namjesta da se nadjes u pravo vrijeme na pravom
> mjestu.)
> 
> Otprilike u tom trenutku, slusajuci Danijela kako razmatra nekoliko
> razlicitih teorija koje su sve redom bile pametnije od onoga cemu bih
> se ja mogao domisliti (ja sam otprilike smatrao da je Sai Baba laznjak
> i nisam bas imao ideja sto bismo sad mogli napraviti)... otprilike u
> tom trenutku mi je postalo jasno da je Danijel cak i kad grijesi
> daleko pametniji od mene. I da cak i kad je u krivu, a ja u pravu,
> njegova zabluda (da mu je Sai Baba ucitelj) sadrzi daleko vise istine
> nego moja teorija (da to bas i nije tako), cak i kad se na kraju
> pokaze da sam formalno ja bio u pravu a ne on. Otprilike na onom nivou
> da se Hawking moze kladiti da crne rupe ne postoje i izgubiti okladu,
> a bakica s placa reci da crne rupe postoje jer je tako citala u Astro
> magazinu... i iz toga ne ispada da je bakica s placa pametnija od
> Hawkinga, nego da bi joj bilo daleko korisnije da je slusala Hawkinga
> a ne Astro magazin.

Mislim da je stvar u tome da ja imam drugačiji pristup takvim stvarima
od uobičajenog. Uobičajeni pristup je da imaš unaprijed stvorenih
nekoliko mogućih tumačenja pojave, i primjenjuješ jednostavan
heuristički algoritam: ako ti se ne uklopi u jedno tumačenje, onda mora
biti ono drugo. U slučaju Sai Babe, to bi bilo "ili je avatar ili je
šarlatan". Dakle ti vidiš da nije avatar i onda ti upadne u "else".

Meni su i "avatar" i "šarlatan" jako generalni opisni pojmovi s puno
mogućih grananja. Ako je avatar, pitanja su "avatar čega" i "koliko
zreli". Ako nije, pitanja su "koja vrsta duhovnog bića se inkarnira", "s
kojom svrhom se inkarnira", "s kojom svrhom radi to što radi", "koje
energije su prisutne u tome što radi i koje im je porijeklo".

Ja također ne podrazumijevam da to što nešto odudara od mojih očekivanja
mora značiti da je to "loše" ili "krivo". Kad se nađem u situaciji koja
je potpuno različita od mojih očekivanja primjenjujem vrlo složeni
proces analize što situacije, što vlastitih razmišljanja, prethodno
donesenih zaključaka i sl., i nemam problema sa stavljanjem oznake
"nepoznato" na stvari na koje bi manje iskusni analitičar odmah
nalijepio nekakvo tumačenje, ako zbog ničega drugog onda zbog straha od
nepoznatog. Tamo gdje bi netko zaključio da je Sai Baba šarlatan ja
analiziram pojavu na drugačiji način. Kad ustanovim da nije avatar, prvo
potrošim neko vrijeme u analiziranju vlastitog pojma "avatar", tražeći
moguće greške. Isto tako, za opažanja koja su po njega nepovoljna tražim
moguća objašnjenja koja bi ih neutralizirala, npr. nešto može izgledati
kao loša stvar, a zapravo je loša stvar za mene, a dobra za nekog drugog
na kome se primjenjuje.

Dakle u situaciji u kojoj vidiš nešto što se glasa kao patka, kreće se
kao patka i po svemu je patka, razumno je zaključiti da je u pitanju
patka, zato što *uglavnom* i jest, ali u slučaju koji je po svemu drugom
atipičan i izlazi daleko izvan normalnog iskustva, nije razumno skočiti
na prvi dostupni zaključak samo zato što je tako lakše. Naime, Sai Baba
nije ni avatar ni šarlatan. On je pojava koja je jako atipična,
"skenira" se drugačije nego obični ljudi, ali isto tako drugačije nego
avatari, što mi se tada činilo na feeling (utemeljen na Babađiju) a
kasnije sam potvrdio u iskustvu s nekoliko pravih avatara. Što je
najveća fora, Sai Baba uopće nije bio vrsta bića koje bi mi bilo
nepoznato; već prije sam vidio jednog vrlo sličnog, po imenu Radoslav
Prica. Sai Baba je jači, ali je kvalitativno identičan. Radi se o
specifičnoj vrsti praktikanta crne magije, koju prezentira kao nešto što
ona nije, dakle koristi astralne magijske tehnike kako bi stvorio lažni
dojam da se radi o visokoiniciranoj duhovnoj osobi, a sve to prezentira
u kontekstu plitke pučke religije. Isto tako pokazuje znakove jake
degradacije s prolaskom vremena.

Da sam odmah skočio na naljepnicu "šarlatan" kad sam vidio da koristi
trikove nižeg reda i kroz njega ne djeluje Bog, isto kao da sam odmah
1997. otpilio Felixa zato što je lažljivac i pozer, ne bih otkrio jako
komplicirane stvari o tome kako vrag djeluje, kako kreira takve, hajdemo
reći anti-avatare, i o tome kako pozadinsko duhovno polje u određenom
profilu bića koje nema jaku osobnu dušu, ne razlikuje fantazije od
stvarnosti i sklono je naslanjanju na širokopojasne arhetipske ideje
("tradicije") kreira tip manifestacije sotonskog poput Price i Sai Babe.

Isto tako, u Puttaparthiju sam naučio jednu jako bitnu stvar, a to je da
sam obmanut. Sai Baba uopće nije bio ono što sam ja mislio da je, ali s
druge strane "netko" me je sustavno zavaravao i stvarao dojam da je. To
su stvari na temu da čitam knjigu od Sai Babe i napravim nešto što taj
savjetuje i uđem u daršan. To su i stvari da na prijelaznom stanju iz
samadhija u normalno vidim Sai Babu kao čisto utjelovljenje brahmana,
što on definitivno nije. Dakle "netko" je meni sustavno prodavao foru, i
rekao bih da je to isti "netko" tko mi je namjestio Felixa koji mi je
prodao foru na drugim mjestima. Sama informacija da sam obmanut po
bitnim pitanjima meni je bio sasvim dovoljan razlog zašto me je netko
odveo u Indiju. Izgleda da mi to nikako drugačije nije mogao pokazati.

Dok prije par godina nisam napravio "klik" i shvatio da je Sanat Kumar
zapravo vrag, i da je on taj koji stoji iza te dvojice mrakova, cijeli
fenomen Sai Babe je meni još uvijek bio pod znakom pitanja. Znao sam što
nije, ali nisam znao što jest.

Druga vrlo bitna stvar koju sam tamo naučio je upozorenje - Sai Babini
sljedbenici su pokazivali jako puno obrazaca manipulacije kakve sam
kasnije primjetio kod svojih učenika, i to paradoksalno, kakve je
predvodio Felix. Sagraditi ašram, napraviti puno vanjskih simbola i
sranja, napraviti sektu, i u svemu tome bih ja bio cirkuska životinja
koju bi prošetali dvaput dnevno pred publikom, kao sevadali Saija. To je
bila točka u kojoj sam vidio da je istina o sektama suprotna
"uobičajenoj mudrosti" koja veli da sekte kreira učitelj koji obmanjuje
učenike i drži ih u pokornosti. Ne. Sekte kreiraju učenici koji koriste
učiteljeve slabosti da bi ga izmanipulirali, podvrgnuli kontroli i
koristili kao instrument stvaranja okruženja u kojem mogu nekažnjenim
zlostavljanjem drugih ostvarivati svoje ciljeve. Učiteljeve slabosti se
uvijek kreću oko potrebe za novcima, a vrlo često i častohleplja i
mesijanskog sindroma. Učitelj koji fantazira o tome da će cijeli svijet
naučiti yogu najčešće ne vidi što mu se dešava pred kućnim pragom, a
ukoliko je učitelj dovoljno pametan da to ne popuši, uvijek ostaje novac
kao sredstvo kontrole, po sistemu, ako neće raditi što učenici žele,
neka pase travu. Dakle sekta je uvijek kreirana od strane učenika kojima
je to mjesto isfuravanja njihovih brijačina i osjećaja posebnosti, a
učitelj je tu obično ili izmanipulirani idealist ili izmanipulirani
pokvarenjak koji je naletio na gore pokvarenjake od sebe. Dakle kod Sai
Babe sam vidio ne jednu, nego dvije bitne pojave. Vidio sam kako izgleda
mehanizam sekte i vidio sam da Felix ima blizanca.

Ono što je meni nepojmljivo kod par mojih bivših učenika predvođenih
Felixom jest nevjerojatna sklonost ka prekrajanju vlastitih sjećanja
kako bi ih upasali u svoju trenutnu liniju tumačenja. Imam dojam da su
zbog toga poludjeli. Takve stvari je lako napraviti ako ti je cilj
ugađati vlastitom egu i stvoriti mu verziju stvarnosti u kojoj je on
"dobar" i "u pravu", ali je fatalno, i ja uvijek radije živim u
kontradiktornom svijetu u kojem simultano postoji više neprotumačivih
stvari, nego u fino posloženom i lineariziranom svijetu zasnovanom na
lažima. Ali to je i za očekivati; kad su se dezinicirali, nisu više bili
u stanju prisjetiti se punog volumena iskustava povezanih sa mnom, dakle
nisu bili u stanju proizvesti energije koje bi bile u stanju rezonirati
sa stvarnim sjećanjem, tako da su s jedne strane radili s odsječkom
stvarnosti iz kojeg je uklonjena sva duhovna supstancija, a s druge
strane su imali sklonost ka stvaranju linearnog svjetonazora, pa makar
ga morali napraviti od laži.

Ono što je meni u svemu tome bilo korisno jest revizija nekih stvari
koje bih inače samo prihvaćao, npr. pučku religioznost sam doživljavao
kao stupanj razvoja prema pravoj duhovnosti, a to nije ispravno. Pučka
religioznost je oblik duhovne anestezije koji služi tome da nikad ne
razviješ pravu duhovnost. Isto tako, shvaćao sam ljubav kao progresivnu
stvar, dakle manja ljubav vodi većoj, a veća Bogu, a zapravo je u
pitanju jako opasni mehanizam koji kreira iluzije i vezanosti i ne samo
da ne vodi Bogu, nego upaljena anahata najčešće ide u kombinaciji sa
zatvorenom krunom, osim ako je paljenje anahate refleksija energetskog
silaska kroz krunu. Dakle stvari koje se u religijama podrazumijevaju
zapravo su vrlo opasna zastranjenja, a ne faze razvoja do većeg dobra.

Jedna od takvih bitnih iluzija je koncept ega kao neprijatelja protiv
kojeg se treba boriti povezivanjem u kolektivne entitete. To je ono što
je Sai Baba pokušavao forsirati u Puttaparthiju, išao je slabiti ego
sljedbenika i sve ih umrežiti u jedan entitet. To je pojačana verzija
onoga što valjda milijunima godina radi Sanat Kumar, a njegovi avatari
to instinktivno forsiraju, kao recimo Felix ljudima u kući. Stvarna
duhovnost je zapravo individualni sport. Nema tu grupa i zajednica.
Jedini stvarni iskorak uvijek pravi pojedinac, njegov "ego", i ego je
loša stvar jedino kad je razjeban, kao kod raznih felixa, a kad je ego
pribran, kad ga sustavno gradiš duhovnim iskustvima višeg reda, ego je
zapravo jedini pravi put duhovnog razvoja, a sve što ga kompromitira je
zapravo zlo.

U tom kontekstu je problematičan i koncept predanosti Bogu. Ako Boga
tretiraš kao djeda mraza kao Felix, predanost Bogu je zastranjenje, nema
tu duhovnosti. Takva predanost je fantaziranje o emotivnom odnosu s
izmišljenim prijateljem. Neš ti duhovnosti. Tu postoji fundamentalno
neslaganje između koncepata koje sam koristio ja i koje su koristili
ostali. Meni je predanost Bogu odnos koji žarulja ima s baterijom.
Predanost je mali otpor vodiča. Ako imaš mali otpor vodiča, žarulja jače
svijetli. Ako imaš jači otpor vodiča zbog zaprljanja, zastranjenja i
sl., žarulja svijetli slabo ili nikako. Dakle meni je predanost Bogu
transparencija osobnog ega za brahman, odnosno izgradnja ega od
supstancija koje imaju direktni temelj u brahmanu, poput vađri i sličnih
odora i oružja. Cilj je dakle izgradnja relativnog ega koji je relativni
brahman, dakle koji je u relativnom svijetu sve što je brahman u
apsolutnom, dakle tamo gdje je brahman satćitananda, ego mora biti
satćitanandamaya, i u konačnici evolucije je to ono što zovem purušom.
Puruše su Bogovi. Za razliku od monoteističkih koncepata, to nisu
nikakvi anđeli koji služe Bogu, nego baš Bogovi, i svi imaju temelj u
brahmanu. Različiti su, zato što je moguće mnoštvo savršenstava, i nema
jednog jedinstvenog cilja duhovnog razvoja. Moguće je mnoštvo
savršenstava, ali cijela priča može jako brzo završiti zastranjenjem ako
se netko moli bogeku i misli da je to duhovnost, i bori se protiv ega
ljubavlju. To su super načini da se sjebeš prije nego si uopće počeo.
Ljubav je u pravilu manifestacija praznine sjebanog ega koji želi
horizontalnom vezom s drugima pokrpati nedostatak vertikalne
utemeljenosti; rijetko, praktički nikad je to manifestacija vertikalne
utemeljenosti, a tada to nije ono što zli zec i felix zovu ljubavlju,
nego ono što sam ja tako zvao, dakle to je opažanje brahmana u
relativnim bićima i uklanjanje zapreka njegovoj manifestaciji.

Uglavnom, kad pogledam, ispadne da su Felix i Sai Baba govorili pogubne
neistine o praktički svemu o čemu su ikad govorili. Njihova verzija
predanosti Bogu je zombifikacija. Njihova verzija religioznosti je
mentalna anestezija. S jedne strane propovijedaju protiv siddhija a
koriste najniži tip siddhija za obmanjivanje i vezivanje interesa za
sebe. Propovijedaju kvalitete kojima su suprotnost; recimo propovijedaju
protiv egoizma i nižeg astrala a sami su utjelovljenje toga. Ukratko, na
engleskom bih rekao da su ta dvojica "Satan's mouthpieces". Što vrag
vjeruje da je korisno za vezivanje i obmanjivanje ljudi, to ovi
propovijedaju i provode.

- --
http://www.danijel.org/
-----BEGIN PGP SIGNATURE-----
Version: GnuPG v1.4.9 (GNU/Linux)

iEYEAREKAAYFAkzNsA0ACgkQU8G6/NHezOeNRACfWpBlJQpSSetr12k2vn5hYJ8p
fr8AoOnAJcSIJ2ydkaFEWsTqMBi4HmzN
=YBlN
-----END PGP SIGNATURE-----