Autor: Danijel Turina Datum: 2006-11-03 09:42:05 Grupe: hr.soc.religija Tema: Re: O propasti Linija: 44 Message-ID: iae7bktvk185$.1vuj0i4ryrpbq$.dlg@40tude.net |
On Fri, 3 Nov 2006 06:30:38 +0100, Škudar wrote: >>> A razumijem. Medjutim, ne znam mogu li ja funkcionirati na takav >>> način ako već unaprijed nemam definiran neki konkretan cilj koji me >>> ispunjava predanošču. >> >> Pa, za pocetak bi zelja za savrsenstvom i nadilazenjem niskosti i >> ogranicenja trebala biti dovoljna motivacija da covjeka tjera da se >> konstantno bori protiv stvari koje ga hoce poklopiti. > > Hm... Čim više razmišljam o ovome, tim teže pronalazim odgovor. > Već blejim sat vremena u monitor sa "što je? kako je? zašto je?" pitanjima. > Al', čisto pro forme, kompleks manje vrijednosti... Da... recimo... :) Meni je dovoljna motivacija bilo to, sto sam osjecao iznutra da postoje ogromne, velike stvari, a ja ne mogu do njih. To mi je bila dovoljna motivacija da na sve nacine makar grebem noktima kroz zid ne bih li dosao na drugu stranu. Na kraju, cini se da je kljucni faktor za prosvjetljenje upravo ta motivacija, a tehnike su sporedne, njih je razmjerno lako improvizirati kad ti nesto zatreba u prakticnoj situaciji. > Heh, u svijetu gdje svi pokušavaju utažiti nekakvu žeđ, i gonjeni vlastitim > frustracijama smišljaju i konzumiraju raznorazne bljutave koktelčiće te se, > unatoč rezultatima, međusobno uvjeravaju u kvalitetu istih, sve dok ne > propadnu; Tvoje pisanje mi zna ponekad doći kao čaša vode. I na tome sam Ti > iznimno zahvalan. Jedini problem je da si svako malo znam nadodati malo > vinčeka, tek toliko da "popravi" okus, pa neke stvari krivo pokopčam pa > ispadne zlo i naopako. :) > > Od ekipe koja se nekoć vrtila oko Tebe, distanciran sam što okolnostima, što > vlastitim odabirom. A u retrospektivi, možda je tak' i bilo najbolje. > Čitajući Vaše tekstove, promišljanja... i dan danas se znam osjećati kao > ameba, pa sam se uvijek držao postrance i pokušao čim više iskoristiti > privilegiju da mi je dana prilika da nešto naučim. > Nažalost, pošto sam i dalje sjeban i još uvijek ne znam na koji način bih Ti > se mogao odužiti, ako ikada, ne daj Bože, zatrebaš bubreg, jetra, srce... > samo reci i Tvoji su. > > Eh, možda sve ovo zvuči malo ljigavo, al' već dugo sam to htio izbaciti iz > sistema. Sad sam, barem po tom pitanju, (relativno) miran. :) :)) -- Homepage: http://www.danijel.org/ |