-----BEGIN PGP SIGNED MESSAGE-----
Hash: SHA512

Zli_Zec wrote:
> I sve te godine ti si te užase samo gledao, slušao i mudro šutio ?

90% toga nisam uopće znao, ili sam samo slutio bez konkretnih dokaza.
Kad sam počeo jasnije slutiti što se tu dešava, počeo sam ljude
opominjati na Felixa. To ti može dosta ljudi posvjedočiti, da sam im
govorio da je Felix seronja koji sjebava ljude i da ga ništa ne slušaju
jer nema pojma. Većina je to prečula jer im je ono što im je Felix
pričao bilo ugodnije za ego, a takvi radije slušaju ugodno nego korisno.

Ja sam uvijek napominjao da Felixa nema iznad astrala, da on iznad
anahate nema ničega, nema ni traga inicijacije u vađru. Yoginima bi to
trebalo biti dovoljno da shvate da ih takav nema čemu podučavati, ali
bojim se da su moja upozorenja bila presuptilna.

> Zašto im, na primjer, jednostavno nisi rekao 
> da je Felix samo učenik kao i oni ?
> :-)

Prvih par godina su svi bili tako užasno zeleni i s tako nejasnim
idejama o cijeloj stvari da nije imalo nikakvog smisla iznositi takve
stvari na čistac, pogotovo imajući u vidu da sam sve do negdje 2002.
ozbiljno računao s tim da ću Felixa izvući iz njegove psihoze s
učiteljima na Tibetu i postići da se inicira u vađru. Štoviše, jako
dobro mi je išlo, ali u nekoj točki je on shvatio da bi morao prestati
lagati i raditi pizdarije, postalo mu je stvarno, i tu se usrao i
potpuno kolabirao u laž. To nije bila jedna odluka i jedna stvar, nego
više proces koji je trajao koju godinu. I Felix je mislio da sam blesav
i da sam povjerovao u sve njegove laži zato što ga nisam s njima
konfrontirao, ali ja sam napravio snimak stanja svih tih ljudi na samom
početku i zaključio da ću neko vrijeme morati biti jako strpljiv s
postavljanjem bilo kakvih kriterija zato što su svi jako, jako daleko od
toga da ih ispune. Dakle dao sam im neko vrijeme fore, dadiljao sam ih,
smješkao se i ignorirao gadarije pokušavajući ih dovesti u poziciju da
steknu iskustva malo jačih stanja svijesti prije nego počnem postavljati
zahtjeve. Za Felixa sam znao da živi više u astralu nego u fizičkom
svijetu i da ne razlikuje stvari koje je sanjao od stvari koje su mu se
desile, ali nije mi palo na pamet da je zao i proračunato pokvaren, što
se kasnije pokazalo. Mislio sam da je sjeban, iskompleksiran i
frustriran svojim životom i da fantazira o tome da sretne učitelja koji
će mu pokazati izlaz. Zato sam s njim bio strpljiv dok ga nisam dobio u
točku da stvarno vidi i stvarno može. Onda se tek pokazalo što je on
stvarno, kad ima prilike realizirati svoj potencijal, ali to je bilo
kad, 2002. Dakle trpio sam njegova sranja od 1997. do 2002. onako kako
mama trpi bebu koja piša po krevetu, u nadi da će ta faza proći i da će
beba odrasti.

Dakle ja sam balansirao između toga da ne želim odrezati Felixa prije
nego dobije pravu priliku, i toga da ne želim da Felix do tada napravi
drugim učenicima prevelika sranja. Ja sam ih upozoravao onoliko suptilno
koliko je išlo a da ne nagazim Felixa cipelom, ali progresivno je
postajalo sve gore zato što je taj lik vrlo nametljiv i bahat, čak i
Romani je pokušavao soliti pamet na samom početku i svima je nešto srao
na temu da se moraju "baviti Bogom i yogom", a što je zapravo značilo da
se trebaju zblokirati i imati osjećaj krivnje budući da im je on prvo
usadio u glavu da je yoga nešto što je *iznad njih*, oni se time ne mogu
baviti zato što nisu dostojni, to je bila njegova temeljna poruka. Nakon
toga "bavi se yogom" samo aktivira osjećaj nevrijednosti nakon kojeg
takav više ništa nije u stanju napraviti; dakle on im je aktivirao
upravo one komplekse i sjebanosti koje sam ja pažljivo izbjegavao na
početku zato da im dam priliku da si stvore sloj tehničke kompetencije,
osnovnih iskustava i podrške dovoljan da mogu bilo što od toga
učinkovito napasti i riješiti.

Naravno, ja o ničemu od toga nisam mogao govoriti na glas zato što nije
bilo korisno za rješavanje problema, pa su mudrijaši po newsima
zaključili da su pametniji od mene kad vide da su moji učenici sjebani a
ja ih branim. Stvar je bila u tome da sam ja njihove sjebanosti
pokušavao riješiti i ukloniti, a neprijatelji su ih napadali
pokušavajući ih povećati i tako "pobiti" učenike.

Na kraju moj pokušaj nije uspio zato što mi učenici nisu vjerovali; više
su vjerovali onima koji su im lupali po kompleksima. Ja sam im bio
sumnjiv zato što "ne vidim ono što je svima jasno", dakle da su oni
sjebani i zakurac. Njihove iskompleksiranosti su ih pokopale. Nije im
bilo jasno da ja sve vidim, ali ignoriram zato što znam da se to može
riješiti ako me slušaju.

- --
http://www.danijel.org/
-----BEGIN PGP SIGNATURE-----
Version: GnuPG v1.4.9 (GNU/Linux)

iEYEAREKAAYFAkzJbwkACgkQU8G6/NHezOfuEgCgg6jsRbUuVzEF2CK9I7fjP1M+
/pMAoMBf04G4lsnnk99ZxXE8bJmJF9y8
=BRwC
-----END PGP SIGNATURE-----