Autor: Danijel Turina
Datum: 2010-10-13 15:34:41
Grupe: hr.soc.religija
Tema: Re: Misli o online etici
Linija: 113
Message-ID: i94chg$2hi$9@ss408.t-com.hr

-----BEGIN PGP SIGNED MESSAGE-----
Hash: SHA512

Djurdjica Crnogorac wrote:
> Tragično je što sam smatrala da je on bolji od mene, kad sam ga zapravo
> uvijek nadilazila po znanju, načitanosti, intelektu i talentima. Ali kad
> je postojala ta njegova nedefinirana, misteriozna "duhovna veličina" pa
> sam si mislila da iza toga nešto postoji (i čak i je, jedno jako kratko
> vrijeme). A to što ljudima pristupa s nepoštovanjem, pa prvo bi on morao
> pokazati da se s njim može razgovarati s "jakim mentalom" da bi uopće
> mogao otkriti tko ga ima. Mogla sam ja s njim pričati o hrpi "mentalnih"
> stvari da je samo imao interesa pitati. Neću se ja nametati ako njega ne
> zanima, ali neću ni imati neko visoko mišljenje o njemu.

Ma on ti je uvijek izbjegavao bilo kakav razgovor o nečemu egzaktnom i
intelektualnom. To ti je na razini da su Romana i Džeko uzeli nekakvu
knjigu iz više matematike i čisto iz zajebancije prolazili kroz zadatke
i modelirali rješenja, a razgovori s Felixom su bili na razini priče o
kuhanju, i to čak ne ni na razini recepta nego na razini tračeva, i na
razini tko ima CD-e s filmovima. Dakle svi su bili u većoj mjeri
zainteresirani za nešto intelektualno zato što su uglavnom svi osim
njega imali intelekt. S njim se nije o ničemu dalo pričati. Taj lik je
riznica izmotavanja. Obično bi ja o nečemu pričao a on bi šutio i pravio
bi se kao da on sve to zna, ponašao bi se kao profesor koji sluša kako
drugi profesor predaje studentima, sa stavom "je, ali onda on i ja idemo
u zbornicu pričati o pametnim stvarima, a vi ostajete vani". U
stvarnosti, on je jako pazio da ostali učenici imaju takvu percepciju
njega, a nije znao elementarne stvari, morao sam mu objašnjavati duplo
više nego drugima zato što em nije ništa znao, em je imao hrpu krivih
preduvjerenja kojih se nije htio odreći. Naravno, nakon toga bi on to
što je naučio predstavljao drugima kao nešto što je naučio od svojeg
pravog učitelja, na Tibetu.

Čini se da je Felix mojim učenicima prodao zanimljivu percepciju
"redosljeda kljucanja". Po tome što je on prodavao, on i ja smo si tu
negdje, onda se tu priključila i Romana, kojoj je stalno nešto pokušavao
drkati po energetskom sustavu pred ostalim učenicima da pokaže da je on
u poziciji da to može, a onda bi ga Romana spržila pa bi se ostao
kriyati. Znao sam se na tu temu zajebavat s Klepcem koliko je bilo
tipično, po sistemu "pazi sad kad Romanica opet skuri debeloga". Dakle
on se uvijek postavljao u poziciju da nekoga može učiti pameti i drkati
mu po sistemu, i ljudi su mislili da ja to njemu dopuštam, a iz toga su
zaključili da on mora da je stvarno nekakva faca. Cijela stvar je dakle
njegovo kazalište, namjerno inscenirani potezi sa svrhom pokazivanja
njegove uzvišene pozicije. Naravno, on je uz sve to jako skroman i nikad
se ne bi usudio ništa što mu Danijel na dopusti.

Moja percepcija pozicije učenika je bila da sam se 1999. mislio
dezinkarnirati i otvoreno sam govorio o tome, jer s postojećim učenicima
nisam uspio napraviti ništa, naprosto nisu pokazivali interes za pravu
yogu i ja tu nisam više imao što tražiti. Dakle svi skupa od Felixa pa
na dalje su došli do točke da sam im svašta pokazao, to ih je zanimalo
taman toliko da bi došli po još ali nedovoljno da se sami potrude
naučiti doći do toga, a to sam ja dijagnosticirao kao fatalni nedostatak
želje za prosvjetljenjem, što je meni znak da tu nemam što raditi. Onda
se pojavila Romana. Moglo bi se reći da prije te točke zapravo nisam
znao kako bi trebao izgledati pravi učenik. Imao sam krivo kalibriranu
detekciju; naime, ne znam jesi li kad radila s multimetrom, ali recimo
da kod voltmetra trebaš podesiti raspon u kojem mjeriš vrijednosti,
dakle jesu li u pitanju milivolti, volti, desetine ili stotine volti. Ja
sam kao učenike probrao one koji su najbolje reagirali od svega što sam
do tada vidio, ali to sve skupa je bilo slabo, nekakva anahata, par njih
su imali duhovne strukture od vađre (Tea i Božo). Felix se po ničemu
nije isticao u odnosu na niži red tih učenika, osim što je imao
razrađeniji i "širi" astral, zato što je stalno živio u fantazijama i
imao je cijeli svemir snova i snoviđenja u kojima se kretao i koje nije
ni razlikovao od stvarnih iskustava. I onda se pojavila Romana, ne u
spektru 1-10 volti kao ostali, nego u spektru kilovolti, dakle očekuješ
bateriju a dočekaš dalekovod. Dakle od ovih bedaka prije sam se navikao
na pizdarije kao magarac na batine, više sam se prestao nadati bilo čemu
poštenom, i onda sam naletio na nekoga tko je doslovno na mojoj duhovnoj
i energetskoj razini, samo što nema znanje. Što god sam bio u stanju
povući, ona je na to bila u stanju reagirati. Obično ja povučem svašta,
ali nema reakcije iznad određenog plafona. Ovdje *ja* nisam bio u stanju
povući nešto toliko visoko da nje tamo ne bi bilo. To mi je bila prva
situacija u životu da sam naletio na sebi ravnog. I Felix i Sai Baba i
svi moji ostali učenici u usporedbi s njom su bili amebe. Nisam im baš
direktno htio reći kako stoje stvari, ali *ja* sam znao kako stoje
stvari. Rekalibrirao sam si detekciju, sad sam znao kako treba izgledati
prava stvar. Prije te točke bi mi netko mogao prodati rog pod svijeću
bez problema, zato što nisam znao što je realistično očekivati, bojao
sam se da ne postavim previsoka očekivanja pa sam postavio preniska.
Nakon Romane je njima smrklo. Postavio sam prave kriterije i oni svi
skupa su tu samo nestali negdje na horizontu. Jedina osoba koja je po
tim kriterijima bljesnula bila je Biljana, kojoj su nažalost sve hijene
koje su me tada okruživale počele raditi o glavi, i tu je nastalo
totalno sranje, koje je završilo tako da sam ja sve to počistio kroz par
godina, zato što sam shvatio da su ovi tu napravili sektu u kojoj su
meni namijenili ulogu Sai Babe, odnosno pajaca kojeg par puta dnevno
vode u šetnju a onda ga vrate u podrum. Sva ta sektašenja, redosljedi
kljucanja, planiranja nekakvih ašrama i sl., sve to vodi porijeklo od
Felixa, kao što možeš vidjeti iz onog maila koji je poslao na listu dok
sam bio na Hvaru. On je tu trebao biti "glavni sevadal", nadzornik
zatvora, a ja i Romana smo trebali umrijeti na Hvaru. Da im se to
ostvarilo, sretna sekta bi imala moje knjige oko kojih bi se svi mogli
veselo sektašiti koliko god treba, a Felix bi tu bio glavni. Kad sam ga
potjerao, morao je smisliti rezervni plan, po kojem će propalim
učenicima prodati foru da je on tu zapravo cijelo vrijeme pravi učitelj
kojeg je Bog poslao da pazi da ja nešto ne zajebem, a ja eto zajebo, pa
će on prvo pokušati vratiti me na pravi put, a ako to ne uspije,
uništiti me da ne pravim štetu. To je manje-više cirkus koji on prodaje
toj šačici luzera. Većinu toga je i napisao na newsima kad je znao da
oni to čitaju.

- --
http://www.danijel.org/
-----BEGIN PGP SIGNATURE-----
Version: GnuPG v1.4.9 (GNU/Linux)

iEYEAREKAAYFAky1tXAACgkQU8G6/NHezOdmfgCdEigOvFm+a2jM7zqlSJVu0wfg
H7IAn0iQ1TjrEacfLXbd9cTyC5eJQI3C
=J1O7
-----END PGP SIGNATURE-----