Autor: Danijel Turina Datum: 2010-10-13 15:34:41 Grupe: hr.soc.religija Tema: Re: Misli o online etici Linija: 113 Message-ID: i94chg$2hi$9@ss408.t-com.hr |
-----BEGIN PGP SIGNED MESSAGE----- Hash: SHA512 Djurdjica Crnogorac wrote: > Tragično je što sam smatrala da je on bolji od mene, kad sam ga zapravo > uvijek nadilazila po znanju, načitanosti, intelektu i talentima. Ali kad > je postojala ta njegova nedefinirana, misteriozna "duhovna veličina" pa > sam si mislila da iza toga nešto postoji (i čak i je, jedno jako kratko > vrijeme). A to što ljudima pristupa s nepoštovanjem, pa prvo bi on morao > pokazati da se s njim može razgovarati s "jakim mentalom" da bi uopće > mogao otkriti tko ga ima. Mogla sam ja s njim pričati o hrpi "mentalnih" > stvari da je samo imao interesa pitati. Neću se ja nametati ako njega ne > zanima, ali neću ni imati neko visoko mišljenje o njemu. Ma on ti je uvijek izbjegavao bilo kakav razgovor o nečemu egzaktnom i intelektualnom. To ti je na razini da su Romana i Džeko uzeli nekakvu knjigu iz više matematike i čisto iz zajebancije prolazili kroz zadatke i modelirali rješenja, a razgovori s Felixom su bili na razini priče o kuhanju, i to čak ne ni na razini recepta nego na razini tračeva, i na razini tko ima CD-e s filmovima. Dakle svi su bili u većoj mjeri zainteresirani za nešto intelektualno zato što su uglavnom svi osim njega imali intelekt. S njim se nije o ničemu dalo pričati. Taj lik je riznica izmotavanja. Obično bi ja o nečemu pričao a on bi šutio i pravio bi se kao da on sve to zna, ponašao bi se kao profesor koji sluša kako drugi profesor predaje studentima, sa stavom "je, ali onda on i ja idemo u zbornicu pričati o pametnim stvarima, a vi ostajete vani". U stvarnosti, on je jako pazio da ostali učenici imaju takvu percepciju njega, a nije znao elementarne stvari, morao sam mu objašnjavati duplo više nego drugima zato što em nije ništa znao, em je imao hrpu krivih preduvjerenja kojih se nije htio odreći. Naravno, nakon toga bi on to što je naučio predstavljao drugima kao nešto što je naučio od svojeg pravog učitelja, na Tibetu. Čini se da je Felix mojim učenicima prodao zanimljivu percepciju "redosljeda kljucanja". Po tome što je on prodavao, on i ja smo si tu negdje, onda se tu priključila i Romana, kojoj je stalno nešto pokušavao drkati po energetskom sustavu pred ostalim učenicima da pokaže da je on u poziciji da to može, a onda bi ga Romana spržila pa bi se ostao kriyati. Znao sam se na tu temu zajebavat s Klepcem koliko je bilo tipično, po sistemu "pazi sad kad Romanica opet skuri debeloga". Dakle on se uvijek postavljao u poziciju da nekoga može učiti pameti i drkati mu po sistemu, i ljudi su mislili da ja to njemu dopuštam, a iz toga su zaključili da on mora da je stvarno nekakva faca. Cijela stvar je dakle njegovo kazalište, namjerno inscenirani potezi sa svrhom pokazivanja njegove uzvišene pozicije. Naravno, on je uz sve to jako skroman i nikad se ne bi usudio ništa što mu Danijel na dopusti. Moja percepcija pozicije učenika je bila da sam se 1999. mislio dezinkarnirati i otvoreno sam govorio o tome, jer s postojećim učenicima nisam uspio napraviti ništa, naprosto nisu pokazivali interes za pravu yogu i ja tu nisam više imao što tražiti. Dakle svi skupa od Felixa pa na dalje su došli do točke da sam im svašta pokazao, to ih je zanimalo taman toliko da bi došli po još ali nedovoljno da se sami potrude naučiti doći do toga, a to sam ja dijagnosticirao kao fatalni nedostatak želje za prosvjetljenjem, što je meni znak da tu nemam što raditi. Onda se pojavila Romana. Moglo bi se reći da prije te točke zapravo nisam znao kako bi trebao izgledati pravi učenik. Imao sam krivo kalibriranu detekciju; naime, ne znam jesi li kad radila s multimetrom, ali recimo da kod voltmetra trebaš podesiti raspon u kojem mjeriš vrijednosti, dakle jesu li u pitanju milivolti, volti, desetine ili stotine volti. Ja sam kao učenike probrao one koji su najbolje reagirali od svega što sam do tada vidio, ali to sve skupa je bilo slabo, nekakva anahata, par njih su imali duhovne strukture od vađre (Tea i Božo). Felix se po ničemu nije isticao u odnosu na niži red tih učenika, osim što je imao razrađeniji i "širi" astral, zato što je stalno živio u fantazijama i imao je cijeli svemir snova i snoviđenja u kojima se kretao i koje nije ni razlikovao od stvarnih iskustava. I onda se pojavila Romana, ne u spektru 1-10 volti kao ostali, nego u spektru kilovolti, dakle očekuješ bateriju a dočekaš dalekovod. Dakle od ovih bedaka prije sam se navikao na pizdarije kao magarac na batine, više sam se prestao nadati bilo čemu poštenom, i onda sam naletio na nekoga tko je doslovno na mojoj duhovnoj i energetskoj razini, samo što nema znanje. Što god sam bio u stanju povući, ona je na to bila u stanju reagirati. Obično ja povučem svašta, ali nema reakcije iznad određenog plafona. Ovdje *ja* nisam bio u stanju povući nešto toliko visoko da nje tamo ne bi bilo. To mi je bila prva situacija u životu da sam naletio na sebi ravnog. I Felix i Sai Baba i svi moji ostali učenici u usporedbi s njom su bili amebe. Nisam im baš direktno htio reći kako stoje stvari, ali *ja* sam znao kako stoje stvari. Rekalibrirao sam si detekciju, sad sam znao kako treba izgledati prava stvar. Prije te točke bi mi netko mogao prodati rog pod svijeću bez problema, zato što nisam znao što je realistično očekivati, bojao sam se da ne postavim previsoka očekivanja pa sam postavio preniska. Nakon Romane je njima smrklo. Postavio sam prave kriterije i oni svi skupa su tu samo nestali negdje na horizontu. Jedina osoba koja je po tim kriterijima bljesnula bila je Biljana, kojoj su nažalost sve hijene koje su me tada okruživale počele raditi o glavi, i tu je nastalo totalno sranje, koje je završilo tako da sam ja sve to počistio kroz par godina, zato što sam shvatio da su ovi tu napravili sektu u kojoj su meni namijenili ulogu Sai Babe, odnosno pajaca kojeg par puta dnevno vode u šetnju a onda ga vrate u podrum. Sva ta sektašenja, redosljedi kljucanja, planiranja nekakvih ašrama i sl., sve to vodi porijeklo od Felixa, kao što možeš vidjeti iz onog maila koji je poslao na listu dok sam bio na Hvaru. On je tu trebao biti "glavni sevadal", nadzornik zatvora, a ja i Romana smo trebali umrijeti na Hvaru. Da im se to ostvarilo, sretna sekta bi imala moje knjige oko kojih bi se svi mogli veselo sektašiti koliko god treba, a Felix bi tu bio glavni. Kad sam ga potjerao, morao je smisliti rezervni plan, po kojem će propalim učenicima prodati foru da je on tu zapravo cijelo vrijeme pravi učitelj kojeg je Bog poslao da pazi da ja nešto ne zajebem, a ja eto zajebo, pa će on prvo pokušati vratiti me na pravi put, a ako to ne uspije, uništiti me da ne pravim štetu. To je manje-više cirkus koji on prodaje toj šačici luzera. Većinu toga je i napisao na newsima kad je znao da oni to čitaju. - -- http://www.danijel.org/ -----BEGIN PGP SIGNATURE----- Version: GnuPG v1.4.9 (GNU/Linux) iEYEAREKAAYFAky1tXAACgkQU8G6/NHezOdmfgCdEigOvFm+a2jM7zqlSJVu0wfg H7IAn0iQ1TjrEacfLXbd9cTyC5eJQI3C =J1O7 -----END PGP SIGNATURE----- |