-----BEGIN PGP SIGNED MESSAGE-----
Hash: SHA512

Zli_Zec wrote:
>> Ja se ne furam na tradiciju, iako imam bolji claim na to nego ti, naime
>> ja sam rođen u Zagrebu, 
> 
> Gle ! Ja isto. 

A ja mislio da si iz Sutomišice.

>> cijeli život živim ovdje 
> 
> Ja isto.

Kurac.

> Iako neka zkla 'Arena' iz 1990. čini mi se tvrdi 
> da si nešto radio i u Velikoj Gorici.

Ma jel'da.

Hint: iz trasherskih izvora se ne saznaje istina. Od mene se saznaje
istina. Recimo, nigdje drugdje nećeš saznati da sam rođen u Dubravi, u
Zavidovićkoj ulici, da sam tamo živio prvih pet života s iznimkom
razdoblja kad je stari radio u Bratislavi pa smo neko vrijeme živjeli u
Slovačkoj; da je stari digao kredit za stan u Gorici, jer su tamo bili
jeftiniji kvadrati, i otišao na dvije godine raditi kao prevodilac na
gradilištu u Biskri, u Alžiru. Nigdje nećeš čuti da sam s dedom i bakom
po maminoj strani bio daleko bliži nego s roditeljima i da sam praktički
jednako bio u Dubravi i u Gorici. Deda i baka su bili oaza mira i
civiliziranosti u usporedbi sa starcima, koji su bili agresivni,
zločesti, nepredvidljivi mrakovi, ali su zato bili tri reda veličine
inteligentniji i obrazovaniji, pogotovo stari, od kojeg sam naučio sve
što sam mogao unatoč njegovom divljem i nepredvidljivom karakteru.
Ljetne praznike sam obično provodio u Dubravi; također, praktički svaki
drugi dan bi starci išli do Dubrave (gdje bi svako toliko izbilo neko
sranje kad bi me stari na refleks lupio, a deda bi se narogušio na njega
da ako to ponovi bude ga ubio iz pištolja), a s dedom i bakom sam preko
vikenda znao otići do Čateža plivati, pa bi deda naručio tursku kavu a
ja kremšnite. Deda i baka su mi davali jedini džeparac koji sam dobivao,
s tim sam kupio sve knjige i časopise koje sam čitao. Starci su me
oduvijek kontrolirali uskraćivanjem novaca, stvaranjem umjetne oskudice;
npr. stara si je kupovala dragulje i krznene bunde, a ja sam žicao dedu
i baku novce za tenisice. Deda je dosta živio u prošlosti, konstantno me
davio pričama o mami koja mu je umrla od španjolke kad je bio sasvim
mali klinac, o industrijalcu koji ga je posvojio i koji mu je vjerojatno
bio "nezakoniti" otac, o služenju vojske u Caribrodu i tome kako je tamo
zamrzio Srbe, o tome kako je igrao nogomet za Građanski, o tome kakav je
bio Pavelić kao osoba prije NDH jer ga je osobno poznavao, stanovao je u
istoj zgradi s njim i Pavelić mu je davao bombone, o tome kako je na
temelju njemačkog prezimena i veza spasio par židovskih obitelji od
streljanja za NDH i švercao puške partizanima, o tome kako je vozio
motor po zimi i skoro se smrznuo na smrt, uglavnom o stvarima koje mene
uopće nisu zanimale ali sam ih svejedno zapamtio. To ti je tradicija, a
ne tvojih par trash sranja. Meni je trg republike bio jelačić plac, a
kvatrić međašni plac.

S tatine strane nema previše priča, njegove starce sam vidio sve skupa
tri puta u životu i to je bilo previše. Gadne sebične komunjare i
ljudska govna. Ni stari ih se nije sjećao s nekim veseljem; on je
najbolje dijelove djetinjstva proveo loveći ribe s nonom Jurićem u
Grabrovoj, kraj uvale Scott. Kad mu je deda umro, imao je razdoblje
sranja sa starcima koji se nisu brinuli o njemu i jedino su ga mlatili
kao stoku, kao on mene kasnije. Kad je otišao u Zagreb na faks, nisu ga
financirali nego je morao preko student servisa istovarivati ugljen i
svirao je električnu gitaru u rock bendu po gažama (bio je dosta dobar u
tome). Kad se "spario" s mojom starom, praktički su ga posvojili deda i
baka po maminoj strani.

Po tatinoj strani, obitelj Turina je u Hrvatskoj od 15. stoljeća kad su
se doselili iz Španjolske, vjerojatno kao židovski emigranti u bijegu od
Torquemadinog progona. Po maminoj strani, baka je potomak obitelji
Baćani, seljačke obitelji iz Zagorja, navodno su potomci nekakvih
grofova ili čega već. Deda je porijeklom iz obitelji Lajtman iz Duge
Rese, ali po svoj prilici nezakoniti sin židovskog industrijalca - ne
znam je li u pitanju Koenig ili Deutz, ali odrastao je s tom dvojicom u
Unionu prije NDH, nakon što mu je mama umrla.

To su stvari koje ne znaju ni trasheri ni klevetnici. Istinu znam ja, a
ostali koliko im velim, osim ako kojim slučajem znaju Dominika.

>> i imam neprekinuti kontinuitet obiteljskog sjećanja iz Zagreba do 1918.
> 
> A ja do 1923.  

Imaš pizdu materinu, kompleksašu. Obiteljsko sjećanje ti je kad odrasteš
u kući u kojoj na zidovima vise obiteljski portreti iz prvog svjetskog
rata, s ljudima koji su proživjeli jedinstveni odsječak povijesti.

> Samo, znaš, postoje i drugi, čak i stariji, gradovi
> i urbane sredine od našeg Agrama ;)

Npr. Sutomišica.

- --
http://www.danijel.org/
-----BEGIN PGP SIGNATURE-----
Version: GnuPG v1.4.9 (GNU/Linux)

iEYEAREKAAYFAkyjkxYACgkQU8G6/NHezOfu8gCg8vyQIOM6FIZKt5gv2NOAkdXD
5pcAoIqh8/VfVAS+P4EkbAHzwQZtVnAo
=RGel
-----END PGP SIGNATURE-----