Autor: Danijel Turina
Datum: 2010-09-12 20:47:37
Grupe: hr.soc.religija,hr.soc.religija.krscanstvo.katolici
Tema: Re: Povijesni kontekst nastanka Biblije
Linija: 82
Message-ID: i6j7qv$8ac$1@tornado.tornevall.net

-----BEGIN PGP SIGNED MESSAGE-----
Hash: SHA512

Tomislav Portada wrote:
> http://en.wikipedia.org/wiki/Rotation_in_living_systems#Wheel-like_rotation
>> U teoriji, takav mehanizam bi bio zamisliv kao oblik iznimno
>> specijalizirane simbioze dva organizma kač i na makro razini,
>> ali u praksi je ovo iznimka koja potvrđuje pravilo. Morao bi imati
>> istovremeno potpunu separaciju dva dijela organizma, i mehanizam
>> prenošenja energije na rotor. To je naprosto inženjerski
>> nekompatibilno s načinom na koji biološki mehanizmi funkcioniraju.
> 
> Zapravo, ne moraju nužno oba dijela biti živa, odnosno sadržavati žive
> stanice. Zamisliv je i scenarij u kojemu bi višestanični organizam tijekom
> rasta i razvoja biopolimerizacijom i(li) biomineralizacijom oblikovao
> rotirajući dio sazdan od nežive tvari (analogno rastu kostiju, rogova,
> papaka, zubi, bodlji...) koji bi se, u trenutku kad dovoljno sazrije,
> odvojio (odlijepio, otkinuo) od organizma toliko da može rotirati, a da ipak
> s organizmom čini jedinstvenu cjelinu. Pustimo li dalje mašti na volju, i
> uzevši u obzir činjenicu da postoje organizmi koji proizvode magnetske
> čestice, kao i organizmi koji imaju razvijene električne organe (električne
> ribe), zamislivo je da bi organizam takve svoje rotirajuće udove mogao
> pokretati analogno pokretanju rotora u elektromotoru.

Dodatni problem je irreducible complexity, odnosno činjenica da stvar ne
bi davala evolutivne prednosti u nepotpuno razvijenoj formi, što je čini
evolucijski nevjerojatnom.

Izgleda da su neke stvari trivijalne za izvesti klasičnim inženjeringom
i dizajnom, a evolucijski su skoro pa nemoguće. S druge strane, negdje
se rješenja skoro pa savršeno poklapaju, npr. kamera s ccd senzorom i
oko. Neke stvari su pak inženjerski nepraktične, npr. krilo koje maše
kao kod ptice, dok je recimo helikopterski rotor biološki neizvediv, ili
barem beskrajno nepraktičan.

Ono što mene zanima je mogućnost kreiranja masivno paralelnih računala
koja bi strukturom emulirala neuronske mreže. Neke današnje komercijalno
raspoložive tehnologije, npr. CUDA, idu u tom smjeru, dakle možeš kod
razbiti na veliki broj threadova od kojih se svaki izvršava na svojoj
mikro-jezgri i koji svi napadaju istu memoriju, što ti omogućuje vrlo
efikasno paralelno procesiranje signala. Danas postoje kartice s oko 500
paralelnih CUDA jezgri. Snaga tih stvari je takva da zapravo ne moraš
imati toliko masivnu paralelizaciju kao u ljudskom mozgu, jer su jezgre
iznimno kompjutorski jake, tako da uz jako dobro napisani softver, s
redom veličine od par stotina do desetak tisuća jezgri možeš imati
sasvim dovoljno procesne snage. Naime, meni se čini da je mozak
precijenjen. Memorijski kapacitet i procesna snaga su mu zapravo vrlo
mali, a rezultate postiže prije svega zato što je arhitektonski bitno
drugačiji od naše elektronike. Što se tiče ukupne memorije, sumnjam da
mu je stvarni kapacitet bitno veći od par terabajta. Znam da se paušalne
procjene po netu kreću u redovima veličine od nekoliko terabajta, ali
iskreno sumnjam. Informacije kakve mozak pohranjuje izgledaju jako
komprimirano, kao da se pokušava informaciju svesti na apsolutno
najmanju moguću a još uvijek korisnu veličinu, što ne opravdava visoke
procjene kapaciteta. Kad pogledaš kako izgleda mp3 verzija glazbe koju
imaš na disku kompjutora, a kako izgleda glazba kad je se pokušaš
prisjetiti i odvrtjeti je u glavi, jasno ti je na što mislim.

Isto tako, očekivao bih da dizajn računala od želatine stvara slične
inženjerske probleme kao dizajn kamere od želatine, tako da u dosta toga
današnja tehnologija može biti u prednosti u odnosu na biologiju. Zbog
svega toga, bio bih sklon stavu da današnja računalna tehnologija može
napraviti stroj koji bi bio procesno jači od ljudskog mozga, ali stvar
je arhitekture i dizajna sustava, koji su trenutno za to neprikladni.
Nešto tipa CUDA arraya od desetak tisuća jezgri, pametan softver s
neuronskim mrežama koji bi radio dijelom paralalno a dijelom serijski,
par gigabajta RAMa, diskovi s podacima i interface na klasično računalo
kao jedan od "moždanih centara", i mislim da je to to. Naime, želiš da
ti stvar bude povezana s klasičnim računalom na kojem se vrti softver
tipa Wolfram alpha i/ili wikipedia, i koji će služiti kao izvor
informacija iz kojeg "mozak" može graditi svoje znanje i iskustvo, te
raspolagati računskim sposobnostima kakve se očekuju od računala.

- --
http://www.danijel.org/
-----BEGIN PGP SIGNATURE-----
Version: GnuPG v1.4.9 (GNU/Linux)

iEYEAREKAAYFAkyNIEkACgkQU8G6/NHezOdLvgCgxxjnG7xVul0yx6MTTMcnWY/V
kmEAn0aDJRJoqoMBfME17S72cFB+X6H6
=8xTT
-----END PGP SIGNATURE-----