Autor: Danijel Turina Datum: 2010-09-12 20:47:37 Grupe: hr.soc.religija,hr.soc.religija.krscanstvo.katolici Tema: Re: Povijesni kontekst nastanka Biblije Linija: 82 Message-ID: i6j7qv$8ac$1@tornado.tornevall.net |
-----BEGIN PGP SIGNED MESSAGE----- Hash: SHA512 Tomislav Portada wrote: > http://en.wikipedia.org/wiki/Rotation_in_living_systems#Wheel-like_rotation >> U teoriji, takav mehanizam bi bio zamisliv kao oblik iznimno >> specijalizirane simbioze dva organizma kač i na makro razini, >> ali u praksi je ovo iznimka koja potvrđuje pravilo. Morao bi imati >> istovremeno potpunu separaciju dva dijela organizma, i mehanizam >> prenošenja energije na rotor. To je naprosto inženjerski >> nekompatibilno s načinom na koji biološki mehanizmi funkcioniraju. > > Zapravo, ne moraju nužno oba dijela biti živa, odnosno sadržavati žive > stanice. Zamisliv je i scenarij u kojemu bi višestanični organizam tijekom > rasta i razvoja biopolimerizacijom i(li) biomineralizacijom oblikovao > rotirajući dio sazdan od nežive tvari (analogno rastu kostiju, rogova, > papaka, zubi, bodlji...) koji bi se, u trenutku kad dovoljno sazrije, > odvojio (odlijepio, otkinuo) od organizma toliko da može rotirati, a da ipak > s organizmom čini jedinstvenu cjelinu. Pustimo li dalje mašti na volju, i > uzevši u obzir činjenicu da postoje organizmi koji proizvode magnetske > čestice, kao i organizmi koji imaju razvijene električne organe (električne > ribe), zamislivo je da bi organizam takve svoje rotirajuće udove mogao > pokretati analogno pokretanju rotora u elektromotoru. Dodatni problem je irreducible complexity, odnosno činjenica da stvar ne bi davala evolutivne prednosti u nepotpuno razvijenoj formi, što je čini evolucijski nevjerojatnom. Izgleda da su neke stvari trivijalne za izvesti klasičnim inženjeringom i dizajnom, a evolucijski su skoro pa nemoguće. S druge strane, negdje se rješenja skoro pa savršeno poklapaju, npr. kamera s ccd senzorom i oko. Neke stvari su pak inženjerski nepraktične, npr. krilo koje maše kao kod ptice, dok je recimo helikopterski rotor biološki neizvediv, ili barem beskrajno nepraktičan. Ono što mene zanima je mogućnost kreiranja masivno paralelnih računala koja bi strukturom emulirala neuronske mreže. Neke današnje komercijalno raspoložive tehnologije, npr. CUDA, idu u tom smjeru, dakle možeš kod razbiti na veliki broj threadova od kojih se svaki izvršava na svojoj mikro-jezgri i koji svi napadaju istu memoriju, što ti omogućuje vrlo efikasno paralelno procesiranje signala. Danas postoje kartice s oko 500 paralelnih CUDA jezgri. Snaga tih stvari je takva da zapravo ne moraš imati toliko masivnu paralelizaciju kao u ljudskom mozgu, jer su jezgre iznimno kompjutorski jake, tako da uz jako dobro napisani softver, s redom veličine od par stotina do desetak tisuća jezgri možeš imati sasvim dovoljno procesne snage. Naime, meni se čini da je mozak precijenjen. Memorijski kapacitet i procesna snaga su mu zapravo vrlo mali, a rezultate postiže prije svega zato što je arhitektonski bitno drugačiji od naše elektronike. Što se tiče ukupne memorije, sumnjam da mu je stvarni kapacitet bitno veći od par terabajta. Znam da se paušalne procjene po netu kreću u redovima veličine od nekoliko terabajta, ali iskreno sumnjam. Informacije kakve mozak pohranjuje izgledaju jako komprimirano, kao da se pokušava informaciju svesti na apsolutno najmanju moguću a još uvijek korisnu veličinu, što ne opravdava visoke procjene kapaciteta. Kad pogledaš kako izgleda mp3 verzija glazbe koju imaš na disku kompjutora, a kako izgleda glazba kad je se pokušaš prisjetiti i odvrtjeti je u glavi, jasno ti je na što mislim. Isto tako, očekivao bih da dizajn računala od želatine stvara slične inženjerske probleme kao dizajn kamere od želatine, tako da u dosta toga današnja tehnologija može biti u prednosti u odnosu na biologiju. Zbog svega toga, bio bih sklon stavu da današnja računalna tehnologija može napraviti stroj koji bi bio procesno jači od ljudskog mozga, ali stvar je arhitekture i dizajna sustava, koji su trenutno za to neprikladni. Nešto tipa CUDA arraya od desetak tisuća jezgri, pametan softver s neuronskim mrežama koji bi radio dijelom paralalno a dijelom serijski, par gigabajta RAMa, diskovi s podacima i interface na klasično računalo kao jedan od "moždanih centara", i mislim da je to to. Naime, želiš da ti stvar bude povezana s klasičnim računalom na kojem se vrti softver tipa Wolfram alpha i/ili wikipedia, i koji će služiti kao izvor informacija iz kojeg "mozak" može graditi svoje znanje i iskustvo, te raspolagati računskim sposobnostima kakve se očekuju od računala. - -- http://www.danijel.org/ -----BEGIN PGP SIGNATURE----- Version: GnuPG v1.4.9 (GNU/Linux) iEYEAREKAAYFAkyNIEkACgkQU8G6/NHezOdLvgCgxxjnG7xVul0yx6MTTMcnWY/V kmEAn0aDJRJoqoMBfME17S72cFB+X6H6 =8xTT -----END PGP SIGNATURE----- |