Autor: Danijel Turina
Datum: 2010-09-12 11:34:56
Grupe: hr.soc.religija,hr.soc.religija.krscanstvo.katolici
Tema: Re: Povijesni kontekst nastanka Biblije
Linija: 82
Message-ID: i6i7el$2if$1@tornado.tornevall.net

-----BEGIN PGP SIGNED MESSAGE-----
Hash: SHA512

Bunić Stjepan wrote:
> On Sun, 12 Sep 2010 01:23:25 +0200, Danijel Turina wrote:
> 
>> Nisam uvjeren da bi ikada nastupio trenutak u kojem bi netko zaključio
>> da je sad vrijeme za izgradnju ljudskih nastambi i utrošak ogromne
>> količine resursa u tu svrhu, kad se s bitno manje resursa može nastaviti
>> raditi samo s robotima. 
> 
> Ovo je nebitno za raspravu. Industrijsko društvo koje se temelji na modelu
> radnik upravlja strojem nije u mogučnosti napraviti samo održivu kolniju na
> Mjesecu ili na Marsu kao što zanatsko društvo nije moglo proizvesti
> dovoljno čelika za izgradnju čeličnih mostova i brodova. Da bi to bilo
> moguće trebalo je razviti industrijsku proizvodnju čelika. 
> 
> Kako će to točno funkcionirati teško je predvidjeti, ali je vrlo vjerojatno
> da će još dosta dugo vremena dio poslova raditi ljudi, a osim toga, vrlo
> vjerojatno će ljudi završiti na Marsu jednostavno zato jer se ljudima ide
> na Mars. Kad imaš sustav u kojem roboti proizvode sve od sirovina do
> nastamba i drugih robota onda imaš sasvim drugačiji "cjenik" kao što je
> drugačija cijena čelika ako ga proizvodi srednjovjekovni kovač i ako se
> proizvodi industrijski. 

To što ti veliš ima nekakvog smisla na Zemlji, ali mi govorimo o
svemiru. Za početak, imaš ograničenje koje postavlja brzina svjetlosti,
zbog koje već i na udaljenosti od Zemlje do Mjeseca imaš 1.24 sekunde
kašnjenja između komande i reakcije. Za "round trip", dakle put
informacije od sonde do Zemlje, put komande nazad do sonde, i imaš
dvostruko vrijeme. Upravljati sondom sa vremenskim pomakom od tri
sekunde nije neka fora. To čini nemogućim precizan rad daljinskim
upravljanjem. U slučaju Marsa, vremensko kašnjenje je 18 minuta i 14
sekundi u jednom smjeru. Round trip je preko pola sata. Bilo kakav
ozbiljniji projekt poput rudarenja, izgradnje nekog postrojenja ili
nastambe zahtijeva jako puno manevara; tko je gledao kako građevinari
prave zgradu znat će o čemu pričam. Količina različitih povuci-potegni
manevara kod izgradnje bilo kakvog objekta naprosto je prevelika da bi
se to dalo napraviti robotima današnjeg tipa.

Na stranu sad fizičku konstrukciju robota potrebnog za izgradnju
složenije strukture, ali taj robot mora imati autonomiju. To znači da
mora imati sustav za prepoznavanje oblika dovoljno razvijen da se bez
problema može orijentirati u složenoj, često konfuznoj okolini, i da u
takvoj okolini može samostalno provoditi vrlo složene zadatke. To ti je
otprilike ona razina pameti koju bi robot morao imati da bude u stanju
samostalno voziti Paris-Dakar. Robotska tehnologija je još jako, jako
daleko od te točke, i čisti iz praktične pozicije trenutno je zapravo
nepraktično na Mars poslati i ljude i robote, samo što su problemi
drugačije vrste. Kužiš vic, robot bi morao moći samostalno napraviti
nekoliko postrojenja na Marsu, dakle rudnik materijala, tvornicu koja će
od tog materijala praviti korisne sirovine, i onda od tih gradivnih
blokova sastavljati građevine. Stvar nije posve neizvediva, ali vidio
sam što su današnji roboti u stanju, i vidio sam kolikim puževim tempom
je to napredovalo od osamdesetih, i rekao bih da je tu potreban
kvalitativni iskorak u algoritmima i obliku umjetne inteligencije;
kvantitativno ubrzavanje strojeva nije dalo dovoljno dobre rezultate.
Robot bi morao moći *shvatiti* što radi i improvizirati, nije dovoljno
da samo reproducira jednostavne manevre, isto kao što u slučaju
digitalnog prevođenja nije dovoljno da samo zna što znače pojedinačne
riječi, mora biti u stanju razumjeti značenje rečenice i onda
konstruirati rečenicu na drugom jeziku koja ima isti smisao, makar ne
koristi ni približno iste riječi, npr. "malo sutra" i "yeah right", da
ne bi bilo prijevoda tipa "puca zora bit će dana" u "Zora mädchen wird
gegeben".

Ukratko, to s robotima ti za početak zvuči smisleno dok ne vidiš koji su
problemi, a onda skužiš da bi Mars mogao kolonizirati samo s onom vrstom
robota kojima bi mogao dati ključeve od auta i novce i oni ti obave
shopping u dućanu. To je red veličine inteligencije i sposobnosti
manipulacije objektima koji ti treba. To je jako blizu točke u kojoj se
takav robot počne pitati zašto on uopće ide u dućan za tu budalu.

- --
http://www.danijel.org/
-----BEGIN PGP SIGNATURE-----
Version: GnuPG v1.4.9 (GNU/Linux)

iEYEAREKAAYFAkyMnsAACgkQU8G6/NHezOfmeQCgxqKzod8gwG4qaTccga/MYNP1
FXQAoLn73VGGVHkbbHR5tcYKSUgiL5K9
=ezBa
-----END PGP SIGNATURE-----