-----BEGIN PGP SIGNED MESSAGE-----
Hash: SHA512

Bunić Stjepan wrote:
> On Sat, 11 Sep 2010 20:36:50 +0200, Danijel Turina wrote:
> 
>>> Nije štos u tome da mi danas ne bi znali napraviti piramidu nego je štos u
>>> tome da su se stvari tako promijenile da za to više ne postoji interes. 
>> To bi možda bilo tako da sad nedavno Ameri nisu rekli da žele napraviti
>> bazu na Mjesecu i ići na Mars, da bi onda taj projekt ukinuli zbog
>> nedostatka novaca.
> 
> U prevodu, zbog nedostatka koristi. 

A jebi ga, kako onda objašnjavaš da im se mostovi i brane po državi
raspadaju zato što nemaju novaca za održavanje? Naprosto nisu u stanju
održavati svoju postojeću infrastrukturu. Naravno da se sve može
opravdavati korišću, ali ako imaš resursa onda ne samo da radiš korisne
stvari nego i "beskorisne", ali koje nadahnjuju i motiviraju.

>>> Meni je veće čudo što je Amerikancima uspjelo 100 000 000 tranzistora
>>> strpati na površinu veličine nokta nego to što su ispalili raketu na
>>> Mjesec, meni je veće čudo mobitel koji Danijel drži u ruci nego Saturn V
>>> kako se, čini mi se zvala ona raketa. 
>> To s jedne strane stoji, a s druge strane, svemirski program je bio
>> strašan poticaj svim vrstama tehnologije, od velcro čička preko klima
>> uređaja do pacemakera, računala, radio komunikacije i sličnih stvari,
> 
> Ne kužim zašto izrada najboljih procesora na svijetu, izrada robotskih
> borbenih sredstava i izrada najboljih borbenih aviona na svijetu nije
> poticaj razvoju tehnologije, a ispaljivanje besmislenih raketa na Mjesec
> je. 

Ja ti to drugačije gledam. Kao prvo, brža računala o kojima ti govoriš
predstavljaju samo kvantitativno poboljšanje u odnosu na tehnologiju iz
sedamdesetih godina. Unix si imao onda, imaš ga i sada, razlika je
jedino u tome što danas unix računalo stane u džep a ima kapacitet veći
nego Cray. Nije došlo do kvalitativnih iskoraka. Što je bilo problem
osamdesetih, u pravilu je problem i danas, recimo umjetna inteligencija,
računalno prepoznavanje govora ili prevođenje. Bitni iskoraci su
internet, mobilne i bežične mreže, te multimedija. Ti iskoraci su
rezultat kvantitativnog pojačavanja računala.

To ti je posve analogno razlici između modernog auta i auta iz drugog
svjetskog rata. Fundamentalna tehnologija je ista, čak bi išao na istu
vrstu goriva, ali smanjena je potrošnja, motor je tiši, auto brže ide,
imaš klima uređaj u njemu, sve je kvantitativno poboljšano, ali to je i
dalje auto koji ima istu temeljnu funkcionalnost kao VW buba. Ne leti,
ne prolazi kroz zidove, ne vozi se sam. Procesor u mojem androidu je, u
osnovi, ARM, koji je ako se ne varam još krajem osamdesetih napravljen
za Acornov Archimedes kompjutor.

Koji puta kvantitativna poboljšanja daju kvalitativne pomake u
upotrebljivosti, recimo nekad je bilo nezamislivo napraviti digitalni
fotoaparat koji bi imao rezoluciju kao film, jer mediji za pohranu
podataka nisu imali dovoljni kapacitet, i nijedno računalo nije moglo u
normalnom vremenu žvakati toliku količinu podataka. Danas imaš digitalni
fotoaparat koji snima fotke od 10 MP ritmom od osam slika u sekundi.
Isto tako imaš digitalni kamkorder koji u realnom vremenu enkodira
komprimirane fajlove. To se prije nije moglo, morao si snimati analogno
i onda polako digitalizirati. Dakle takav kvantitativni porast
performansi ima stvarnu vrijednost i može dovesti do kvalitativnih
skokova u upotrebljivosti uređaja.

Ipak, ukoliko se ljudi ne bave ekstremnim probojima, npr. pokušajem da
naprave koloniju na Titanu, putuju na Alfu Centauri ili da teraformiraju
Mars, neće ulagati intelektualni pritisak izvan uobičajene sfere
aktivnosti, što bitno smanjuje vjerojatnost bitnih iskoraka, onih
kvalitativnih, recimo gdje netko izmisli novu vrstu računala koja ne
rade s bitovima i bajtovima nego s kvantnim stanjima, ili recimo pomoću
kvantnih parova čestica razvije prijenos informacije brži od svjetlosti.
Ako nemaš koloniju na Marsu koja ima problem s komunikacijom zbog spore
brzine svjetlosti, nisi motiviran razvijati takvu tehnologiju. Dakle
razlog zašto treba istraživati svemir nije nešto konkretno, nemam na umu
neku direktnu praktičnu korist, nego prije svega usmjeravanje napora
prema otvorenoj "granici" koja iskušava ljudske mogućnosti i tjera na
iskorake. Naprosto mi je intuitivno jasno da odustati od svemira znači
degeneraciju, gubitak razvojnog momenta vrste. U toj točki se svi
preorijentiraju na kokošarenja po facebooku umjesto na savladavanje
prirodnih izazova, što je priznavanje poraza i povlačenje u nekakve
beskorisne socijalne igrice. To ti je analogno tome da se nitko ne bavi
znanošću i umjetnošću zato što nisu "korisni", nego se bave tračevima na
temu tko je kome jebao ženu, i "konkretnim i korisnim" stvarima na temu
što ima za pojesti i popiti.

- --
http://www.danijel.org/
-----BEGIN PGP SIGNATURE-----
Version: GnuPG v1.4.9 (GNU/Linux)

iEYEAREKAAYFAkyL2jIACgkQU8G6/NHezOfQ3QCgpV+DquPa0016gwukADsW00sE
mvoAoIqR0YbUKbyzR2A3h4LvdNS567vS
=v7yT
-----END PGP SIGNATURE-----