-----BEGIN PGP SIGNED MESSAGE-----
Hash: SHA512

Bunić Stjepan wrote:
> On Sun, 29 Aug 2010 23:47:47 +0200, Mario Blataric wrote:
> 
>> Zapravo ... da vidiš koliko se promijenila paradigma u cijeloj priči -
>> znaš kako izgleda stari windows mobile, pogledaj što su napravili s
>> windows phone 7 i dobit ćeš sliku.
>> iPhone je tu napravio preokret u tom području, a Android slijedi istu
>> filozofiju.
> 
> Je, to nije ni telefon ni dlanovnik to je nešto sasvim novo, a ono što
> mislim da je još malo problematično su dvije stvar, previsoke cijene i to
> što se meni ipak čini da doduše je postavljena nova paradigma, ali da je ta
> nova paradigma još u fazi snažnog razvoja, da još nije jasno koji kocept će
> nadvladati i da cjela stvar nije razvila puni potencijal ni glede hardvera
> ni glede programa. 
> 
> Cijela stvar je u fazi u kojoj su bila računala negdje od 1980 do približno
> 1990. Interneta još nema, ima par daleko manje korisnih predaka, imaš PC,
> Amigu, Atari, Apple, PC i nije baš nešto, svaki ima nekakvi svoj OS i svoje
> ekstra finete, Atari ima ovo dobro, Amiga ima ono dobro, svi skupa imaju
> preslabi hardver za masu pametnih poslova. Tada je bilo vidljivo da je to
> nešto novo, ali još masa konkretnih stvari iz nekog razloga nije
> funkcionirala.
> 
> I cijene su neprihvatljive, ako za 3500 možeš kupiti sasvim ok HP koji
> kurac ima telefon koji stane u šaku kostati 5000 - 7000 kuna. 
> 
> Nova paradigma će zavladati kad će se takvi telefoni prodavati za kunu uz
> pretplatu 60 i kad će i za to postojati flat po normalnoj cijeni. 

Moje mišljenje je da kod tih računala uvijek negdje postoji neki
ograničavajući faktor koji limitira njegovu upotrebljivost. Recimo, kad
si imao Commodore 64, njega je limitirao kompjutorski dio, dakle
procesor i memorija. Zbog toga si imao samo 32 slova u liniji, grafika
je bila govno, imao si memorije dovoljno za par stranica teksta i sve
skupa nije bilo upotrebljivi za ništa stvarno korisno. PC ima slični
"form factor" kao Commodore 64, ali na njemu imaš fotografije, video,
dokumente kakve hoćeš, ukratko kompjutorski dio više nije ograničenje,
ograničenje je način na koji se to računalo koristi, dakle tastatura,
miš i monitor ti definiraju korisničko iskustvo. Laptop se ne razlikuje
bitno, jer i dalje imaš tastaturu, miša i monitor, samo što je miš
realiziran kao touchpad, i cijelu stvar možeš sklopiti i odnijeti sa
sobom. Kad dimenzije laptopa padnu do određene razine onda mu
upotrebljivost za neke stvari raste, recimo možeš ga odnijeti na dulji
izlet a ne samo prevesti ga od doma do posla, a kad baterija ima veliki
kapacitet možeš otići s njim na Plitvice i tamo cijeli dan pisati ili
čitati.

PDA je prije iPhonea bio manje-više promašeni koncept. S jedne strane je
sučelje bilo idiotski napravljeno pa je inhibiralo bilo kakvu korisnu
primjenu, a s druge strane nisi imao vezu na internet tako da zapravo
nisi s njim mogao puno toga. Meni je služio za čitati knjige i kao mp3
player, a za sve ostalo mi je bio toliko nepraktičan da sam radije
koristio druge stvari.

iPhone je primjer kako to izgleda kad uzmeš dva postojeća koncepta,
koncept PDA i koncept mobitela, i samo dobrim dizajnom sustava, dakle
brzinom i elegancijom korištenja, napraviš kvalitativni iskorak, odnosno
novi tip uređaja. Tamo gdje te je PDA klao nekakvom idiotskom olovčicom
i pokušavao je koristiti desktop paradigmu na uređaju veličine dlana,
tamo je iPhone napravio potpuno novi tip sučelja koji je zapravo
prirodan i intuitivan za taj tip uređaja. iPad je također stara ideja,
ali prije nije zaživjela zato što su pokušavali staviti windowse na
tablet, a windowsi naprosto nisu dobar OS za takav tip uređaja, zato što
koriste desktop paradigmu. iPad je samo povećani mobitel, ima OS od
mobitela, i rezultat je da se stvar ponaša onako kako stvarno očekuješ
da se treba ponašati, i to je razlog zašto je dobar.

Sad kad računalna snaga više nije nikakav problem ni u jednoj klasi
računala, preostali ograničavajući faktor je ergonomija. Dakle,
konstrukcija ljudskog tijela i način na koji to tijelo interagira s
uređajem zapravo definira primjenjivost uređaja. Ako uređaj napraviš
veličine sata, nebitno je koliko ima snage, ali ga naprosto nećeš moći
koristiti za ništa ozbiljno jer ekran veličine sata ne može prikazati
puno informacija, a u njega ne možeš ni unijeti puno informacija. Stvar
naprosto mora biti određene veličine da bi bila primjenjiva za određene
zadatke; recimo, ako hoćeš s nje čitati knjige, ekran veličine iPada je
zapravo idealan, jer ne želiš čitati buhice s kojima ćeš kvariti oči.
Isto važi i za gledanje videa; iPhone je sasvim dobar za video youtube
formata, ali ja na tome ne bih volio gledati filmove. Kad hoći gledati
filmove, imam linux kantu prikopčanu na veliki televizor, zavalim se u
kauč i gledam film kao čovjek, umjesto da chimpam nad mobitelom.

Dakle, androida prije svega definira njegov "form factor" - to je uređaj
veličine mobitela i zbog toga prije svega ima primjenjivost mobitela.
Iskreno, oduševljen sam kako su neke stvari implementirane, ali to je
zapravo mobitel i kao takvog ga koristim; nije u stanju zamijeniti
uređaj koji ima pošteno riješeni unos teksta, ili uređaj koji ima
pošteni veliki ekran. To je mobitel koji je bitni iskorak u usporedbi sa
starijim mobitelima, u smislu da na njemu imaš youtube, imaš dovoljno
veliki ekran da možeš čitati web stranice, i potpuno integrira u sebe
PDA funkcionalnost tako da čini suvišnim dedicated PDA uređaje, onako
kako su mobiteli prije toga iskorijenili uređaje tipa "digital diary" u
kojima si imao adrese i telefonske brojeve. Dakle, koliko god takav
uređaj dominirao mobitelskim form factorom, svejedno će ti trebati
uređaj laptop-tipa, ako već ne i desktop-tipa, zato što ti ergonomija
definira područje primjene takvih strojeva. Koliko god laptop bio dobar,
opet je bolje gledati film na plazma ekranu nego na laptopu; recimo,
dosta sam oduševljen s HTCom kao mobitelom, ali iskreno, on ne može
zamijeniti nijedan drugi uređaj koji koristim osim mobitela, i tu mu ne
pomaže ni procesorska snaga ni dragi Bog. Recimo, on ima deset puta više
procesorske snage od mojeg kalkulatora, ali pravi kalkulator ne definira
toliko procesorska snaga koliko ergonomija, dakle tvrde tipke, mogućnost
brzog rada koji prati misli umjesto da pikaš po ekranu i sl., dakle
android neće zamijeniti kalkulator isto kao što švicarski nožić neće
zamijeniti pošteni nož i vadičep, nego ćeš ga koristiti eventualno kad
pravi nož i vadičep nemaš pri ruci. Ono što ja opažam kao dobar trend je
embeddanje jakih računala u specifične uređaje različitih form factora i
područja primjene, dakle kad ti treba kalkulator, onda imaš ARM procesor
s flash romom punim specijaliziranog softvera u form factoru
kalkulatora, sa sučeljem koje za takav uređaj funkcionira. Slično važi
za DVD player, koji je računalo koje služi za točno taj zadatak, ili za
mobitel, tablet, laptop ili, za sve praktične svrhe, auto.

- --
http://www.danijel.org/
-----BEGIN PGP SIGNATURE-----
Version: GnuPG v1.4.9 (GNU/Linux)

iEYEAREKAAYFAkx9QXIACgkQU8G6/NHezOe70gCfa20PE7+4UExbooNmBk8raOvh
eukAoJ2gIMCvUB2NvgnwfVGH0nqmHvBD
=YruZ
-----END PGP SIGNATURE-----