-----BEGIN PGP SIGNED MESSAGE-----
Hash: SHA512

Mario Blataric wrote:
> Fali mi jedino TeamViewer aplikacija za Android (navodno će biti), pa za
> rješavanje korisnika moram paliti laptop, no isprobao sam stvar na
> iPhone-u i ostao šokiran koliko je to upotrebljivo. Mislio sam ono, mali
> ekran bez tastature - yea, right, no pametno su dizajnirali stvar tako
> da bi 90% problema mogu riješiti preko mobitela, laptop mi ostaje paliti
> jedino kad nešto treba na brzinu isprogramirati.

Sve je to super ako prvenstveno čitaš. Ja sam si htio uzeti android
čisto zato što ima dovoljno veliki ekran da mogu čitati knjige na njemu,
ali onda sam vidio kako ta stvar radi - praktički je interface za google
online aplikacije. Ne znam, nekome to sve skupa može biti ok, ali meni
sve te kombinacije social networkinga u kombinaciji s cloud computingom
izgledaju spooky, da to velim na lijepom hrvatskom. :) Imam dojam da to
nije "empowering" tehnologija, dakle nešto što ti pomaže i olakšava ti
život, nego "disempowering", nešto što te čini ovisnim i namjerno uvodi
stvari bez kojih nećeš moći, a sve služi tome da ti netko može servirati
reklame a ti bauljaš okolo kao zombi i provjeravaš facebook zato što
imaš hrpu nebitnih "prijatelja"; vidio sam taj fenomen na "ptičici".
Isto tako, postoje stvari koje mi se sviđaju i stvari koje me užasavaju;
recimo, sviđa mi se netbook kao koncept. Stvar je potpuno funkcionalni
stroj na koji mogu staviti linux i na njemu raditi komplicirane stvari,
od toga da u njega upiknem 3g mobitel pa imam potpuno funkcionalni
internet stroj, do toga da na njemu pišem tekstove, čitam knjige ili
administriram server preko ssh. Još kad bi im baterija trajala osam sati
to bi bilo super. Ali recimo užasavaju me skupi šminkerski gadgeti koji
se mijenjaju svakih 6 mjeseci, a ne služe zapravo ničemu. Meni su
genijalne stvari poput netbooka, algeberskog kalkulatora ili
jednostavnog, kompaktnog mobitela s brzim 3g modemom, kojeg upiknem u
USB od laptopa i odmah imam net. Ali iPhone i android me iz nekog
razloga užasavaju, možda zbog vidljive i naglašene facebook ikone.
Primjer empowering tehnologije je digitalni fotoaparat. Stvar ima
genijalnu kvalitetu slike a čini me neovisnim o laboratorijima za
razvijanje filmova, s kojima je uvijek neko sranje otkad pamtim. Uvijek
ti netko zapacka filmove, ili ih razvije u sjebanoj kemiji, ili je glup
ko kurac pa ne shvati što hoćeš i napravi nešto deseto pa si čupaš kosu
od muke, ili imaš muke ježeve sa skeniranjem jer skener nikako ne uspije
dobiti boje koje vidiš na lightboxu. Dakle digitalac te oslobađa od svog
tog sranja, možeš se koncentrirati na čistu fotografiju, a obradu si
radiš sam, točno onako kako hoćeš. Isto tako, empowering tehnologija je
olovka, A4 blok i kalkulator. Ta tehnologija ti daje taman toliko pomoći
da ne moraš ručno raditi trivijalne operacije, ali ne postaje sama sebi
svrhom nego ti asistira dok rješavaš problem. Ti ga rješavaš, modeliraš
stvar u glavi, nešto nacrtaš, predstaviš si problem na rješivi način i
tehnološki dio ti pomaže da se fokusiraš i da sam riješiš problem. Ali
koncept u kojem zavališ debelo dupe u fotelju, upališ TV i pustiš da ti
netko drugi pere mozak, ili se kokošariš s hrpom budala, od toga ti mene
puca ledena jeza. Svi nešto pričaju o kreativnosti i produktivnosti,
kao, ti gadgeti im pomažu da budu produktivniji, ali ja to ne vidim.
Dosta toga je samo sebi svrha, dakle social networking za svrhu ima
social networking.

- --
http://www.danijel.org/
-----BEGIN PGP SIGNATURE-----
Version: GnuPG v1.4.9 (GNU/Linux)

iEYEAREKAAYFAkx6Ej8ACgkQU8G6/NHezOcz9QCeK6GzEfG4Yxg+4AF6RWDFiGID
w7AAnRo7XIwHT1y4o3vN5A5lSv1XuL1x
=Mq5o
-----END PGP SIGNATURE-----