-----BEGIN PGP SIGNED MESSAGE-----
Hash: SHA512

Suzana Tepsic wrote:
> Jedan od alternativaca im je rekao da dijete moraju "probuditi", i
> rekao je da je oštećenje mozga već tako jako da nikad neće to dijete
> biti "normalno" ali da će moći ostvariti samostalni život. Rekao im je
> da ga bodu iglom, lagano lupe, bilo šta što nanosi bol koja nije jaka
> ali dovoljna da ga se trgne. Na to su oni reagirali u smislu jao, on
> bi da mi djete mučimo, on je psihopata, mi to dijete volimo, dijetetu
> treba ljubav i svjetlost, ... sve na tu temu blablabla (ono što su im
> drugi liječnici i alternativci govorili).

Ljubav je tu beskorisna; ljubav uspavljuje i smiruje, a takvim klincima
treba buđenje, fokus, bistrina, dakle stvari koje su suprotne ljubavi.
Ljubav u kombinaciji s autizmom kao rezultat daje dublji autizam; od
ljubavi se duboko i mirno spava. Rješenje je pojednostavljenje slike,
jasni podražaji i jaka destimulacija "spavanja", odnosno gubitka fokusa.
Dakle tjeraš ga da te gleda u oči, kad odvrati pogled "blam", bol. Kad
te pogleda u oči pohvala, "bravo, sad je dobro". Gubi fokus, "blam". I
tako satima, satima, danima, dok ga ne dobiješ da te prati, da reagira,
da mu bol preplavi svijest i ima samo jedan izlaz, kroz fokus, kroz to
da te prati i reagira na tebe, da radi koordinirane stvari. To je jedna
od onih stvari koje ne izgledaju lijepo, ali su efikasne. Jedino što
moraš znati što radiš; nisam siguran da bi netko tko nije telepat mogao
izvaditi autističnog klinca na takav način. Naime, na početku ne vidiš
njegove reakcije na fizičkom tijelu, vidiš samo telepatski, pokušava ti
odgovarati mislima, zapravo radi sve da bi izbjegao fizičko tijelo i
frustracije koje mu donose neuspjesi kad pokušava nešto kroz njega. Osim
toga klinci su tvrdoglavi, moraš biti užasno uporan i potpuno
nemilosrdan da bi ga sustavno držao u fokusu. Neće biti nikakve reakcije
odmah, ni nakon par sati ni nakon par dana. Ali svaki takav tretman mu
ureže stazu, i par komada ga promijeni dovoljno da počne polako pratiti
i slušati, počne komunicirati. Kod svake takve stvari ga gledaš u oči,
doživiš, prepoznaš, potvrdiš mu da je dobro i nastaviš dalje. Nema brzih
rezultata; netko tko nije telepat i tko ne radi sustavno zaključit će da
nema učinka. Ali za godinu dana ćeš od potpuno autističnog klinca
napraviti klinca koji recimo čudnije govori.

> Kad mi je to ona ispričala ja sam je pitala kakva je razlika izmedju
> toga i onog što ona ionako radi, naime ona je uvijek kad bi primjetila
> da dijete "odluta" ili puhnula njemu u lice, ili ga uštipnula, ili
> pljesnula rukama, lupila loncem, napravila buku, napravila nešto da
> dijete obrati pažnju na nju i fokusira je. Radila je to totalno
> intuitivno doslovno par godina prije nego li se susrela sa likom koji
> je kao dio terapije preporučio bol.

Ljudi bi trebali vjerovati svojim instinktima. Kad ti je instinkt lupiti
klinca, taj instinkt je tu s razlogom. Nasilje je tu s razlogom, ono
nije nikakav evolucijski atavizam nego apsolutna nužnost. To je
destimulacija pogrešnog, nužni element u formiranju neuronskih mreža.
Demoniziranje nasilja u psihologiji je proizvelo ogromnu štetu, a oni
koji su takve stvari radili uopće nisu svjesni zla koje su napravili.

>> Kad se govori o telepatiji, ljudi si zamišljaju "čitanje misli". Ne, to
>> nije to. Telepatija je uglavnom kaos, jer to je ono što ljudi imaju u
>> glavi, a ne misli. Većini ljudi kroz glavu prolaze kaotična, nesređena
>> sranja, koja se povremeno iskristaliziraju kad hoće nešto reći, ili
>> staviš pred njih konkretni problem, ali većinu vremena im kroz glavu
>> prolaze svakakva sranja. Telepatija u praksi znači da ti svijest
>> preplavi emotivni i mentalni kaos kakav ljudi imaju u glavi. Ne riječi
>> ili sređene misli, kako si to ljudi naivno zamišljaju, nego kaos,
>> otprilike ovakvog tipa: "jučer je šef srao i opet će danas...
> 
> Ovo je tako dobar opis da je to strašno.
> Cijeli tekst je super.

Nažalost pričam iz iskustva. Telepatski osjet je nešto što bi voljeli
imati oni koji nikad nisu probali kako to izgleda, isto kao što bi ljudi
voljeli nemati osjet bola, dok ne vide kako izgledaju djeca koja se rode
bez osjeta bola. To su klinci koji si odgrizu jezik, iskopaju si oči,
skuhaju si ruku u vrućem mlijeku, popiju kipući čaj i obično umru u
ranom djetinjstvu. Koncept zvuči super dok ne vidiš koliko je bol
esencijalni mehanizam i koliko zapravo definira vezu između psihe i
tjelesnosti. Telepatija u ranom djetinjstvu je slična tragedija: osjećaš
svačije misli još prije nego si ustanovio što si ti i što su tvoje
misli. Nemaš izgrađenu granicu između svoje psihe i vanjskih psihičkih
utjecaja. Meni je trebalo valjda dvadeset godina da polovim sve to,
naime telepatija se ne gasi, ona je kao sluh s tim da ne možeš začepiti
uši. Kad od djetinjstva imaš telepatski osjet, naprosto ti nije poznat
svijet bez telepatije, jer uvijek postoje tuđe misli, tuđa buka, to ti
je stalno u svijesti, a zapravo ne znaš o čemu se radi. Problem je što
je taj telepatski osjet povezan s nekim pozitivnim stvarima, npr.
osjetom za dublja transcendentalna stanja. Možeš si zatupiti telepatiju
alkoholom - čaša pive je dosta - ali onda si zatupiš i te druge stvari.
Nakon nekog vremena izvježbaš filtriranje, naučiš razlikovati svoje od
tuđeg, naučiš filtrirati buku i koncentrirati se na signal, na bitne i
kvalitetne stvari, ali prije toga, kad god je neka utakmica pretvoriš se
u nogometnog navijača, kad god je svadba u susjedstvu osjećaš se pijano
i ludo, kad god se voziš autobusom puna ti je glava pizdarija, a nakon
cjelodnevnog shoppinga u gradu si zreo za ludnicu. Stvar nikad ne
nestane u potpunosti, ali znaš da nije tvoje. Ali kad si klinac, užasno
je teško uspjeti se probiti kroz to a da ne pustiš sve u kurac i zavučeš
se u ormar u položaju fetusa i tako ostaneš do kraja života, što je ono
što se desi autističnim klincima. Naprosto se zatvore od svega toga jer
je previše i nepodnošljivo.

>> Dakle djeca s telepatijom, za razliku od dojma
>> koji se stječe iz new age krugova, nisu posebno privilegirana; to su
>> djeca koja nemaju psihičku zaštitu koju ostala djeca imaju. 
> 
> Mišljenja sam da se i jedan oblik mucanja pojavljuje upravo kod takve
> djece koja, recimo to tako, nemaju dovoljno dobru zaštitu, gdje
> telepatija nije jako izražena ali je dovoljna da ih ometa u izlaganju
> misli.

Moguće. S druge strane, imam dojam da klinci mucaju kad pokušavaju reći
previše toga odjednom pa sve zapne. Pojednostavljivanje i lineariziranje
toka misli jako pomaže.

>> Takvo
>> mentalno osjetilo je super kad njime raspolaže odrasla, formirana osoba
>> s iskustvom i znanjem potrebnim za filtriranje inputa. 
> 
> Ma teško je i odrasloj osobi, dvije minute toga u glavi i većina ljudi
> pukne ko kokica na vatri.

Yup. Telepatija funkcionira super kad si u astralu, ali u fizičkom
tijelu je noćna mora. Naime, fizički um je naprosto prespor, premutan,
nejasan. Nema sposobnost procesiranja toliko simultanih inputa i
rezultat je kaos. Astralno tijelo je dizajnirano za telepatiju, sve se
procesira trenutno sa savršenom jasnoćom, i porijeklo svakog inputa je
trenutno jasno iz njega samog. Nema kaosa. Ali sporo i nejasno fizičko
tijelo, sa svojim linearnim procesiranjem potpuno neprimjerenim
simultanosti telepatske percepcije, sa ogromnim perceptivnim
ograničenjima, ono predstavlja najgoru moguću stvar za tako opsežno i
masivno osjetilo kakvo je telepatija. U usporedbi s vidom, zamisli si da
nemaš input s jednog para očiju, nego s deset tisuća pari očiju koje
gledaju različite stvari iz različitih točaka, i to kroz isti spori
mozak koji i s jednim parom očiju ima optičke varke. Rezultat je totalni
kaos, pred tim se možeš jedino zatvoriti u užasu i pokušati ne postojati.

- --
http://www.danijel.org/
-----BEGIN PGP SIGNATURE-----
Version: GnuPG v1.4.9 (GNU/Linux)

iEYEAREKAAYFAkx30Q4ACgkQU8G6/NHezOebdACgmkxt8F+yNw55IIzASM63NA5j
XtAAoNF+7TeqrgdYZNyeqP+EWvwf15hd
=P9tr
-----END PGP SIGNATURE-----