-----BEGIN PGP SIGNED MESSAGE-----
Hash: SHA512

Budistička teorija reinkarnacije, svediva na princip po kojem svaka
ptica svome jatu leti, odnosno po kojoj se bića reinkarniraju tamo gdje
ih privlače svojstva koja su nakupila u prethodnom razvoju i iskustvima,
jako dobro objašnjava praktički sve pojave, ali jedna ostane nejasna.
Radi se o prisustvu visoko razvijenih, duhovno naprednih duša na
fizičkom planu.

Naime, ako ste pažljivo čitali tibetansku knjigu mrtvih, primjetili ste
kako se na fizičkom planu, po teoriji koju ona izlaže, mogu roditi samo
bića privučena niskim stvarima i općenito niskih duhovnih kvaliteta, dok
će velike, čiste i sofisticirane duše biti privučene u najmanju ruku
svijetom bogova, ako već neće ostati u stanju nirvane. Kako dolazi do
toga da se na ovom svijetu niskosti, zla i grijeha rode Vyasa, Šuka,
Buda, Šankaraćarya, Krišna ili Babađi? Kako uopće dolazi do toga da se
na ovom svijetu rodi biće koje je već od rane mladosti privučeno
duhovnim stvarima, a materijalne ciljeve drži nebitnima i nezanimljivima?

Odgovor na to pitanje je razmjerno kompliciran, a kao objašnjenje te
vrste fenomena budizam nudi koncept trikaye, odnosno simultane
egzistencije Bude u stanju dharmakaya, sambhogakaya i nirmanakaya.

Kaya na sanskritu znači "tijelo", te tako dharmakaya znači "tijelo
dharme", sambhogakaya znači "tijelo uživanja" a nirmanakaya znači
"kreirano tijelo".

Dharmakaya je stanje čistog, transcendentalnog budastva, Buda u stanju
čiste nirvane, nedirnut vezanostima i prolaznim pojavama poput rođenja i
smrti. Sambhogakaya je neka vrsta astralne egzistencije Bude, postojanje
na astralnom planu. To tijelo nosi istovremeno radost, misli, ideje i
učenje Bude, dakle predstavlja budastvo manifestirano kroz vječnu radost
i mudrost koji emaniraju iz stanja nirvane. Nirmanakaya je ono što bi se
u hinduizmu zvalo avatarom: fizičko tijelo Bude, dakle ljudska
inkarnacija koja postoji u fizičkom prostoru i vremenu, i kojoj budastvo
nije vječna stvarnost nego točka do koje se dolazi procesom, kroz trud i
nastojanje. Dakle, ocean Dharme se manifestira kao blaženstvo
prosvjetljenja i duhovna istina, te kao fizičko biće koje utjelovljuje
proces prosvjetljenja u materiji, dakle rađa se u stanju
neprosvijetljenosti, teži prosvjetljenju, postiže ga i manifestira
stanje prosvjetljenja u fizičkoj materiji kao živi Buda, koji tako spaja
sva tri stanja - dharmakaya, sambhogakaya i nirmanakaya, u jedan entitet
koji živi nirvanu u fizičkom tijelu i predstavlja konvergentnu točku
prema kojoj druga bića mogu usmjeriti svoja nastojanja. Ta jedinstvena,
simultana egzistencija u sva tri stanja zove se trikaya (doslovno "tri
tijela" ili "trotjelnost"). Budizam nije jedini koji poznaje taj koncept
- - kršćanski koncept Trojstva, odnosno simultane egzistencije Boga kao
Oca, Sina i Svetog Duha jako je na tragu koncepta po kojem jedan Bog,
manifestiran kroz različite pojavne forme relativnog svijeta, može biti
mnoštvo. U transcendentalnom stanju zove se Otac, manifestiran kao
energija blagoslova i duhovnog nadahnuća zove se Duh Sveti, a
manifestiran u fizičkom obliku, kao čovjek koji prolazo rođenje, duhovni
put, prosvjetljenje, manifestaciju prosvjetljenog stanja i smrt zove se
Sin. Budistički koncepti su iznimno slični tome, budući da je bez njih
za sve praktične svrhe nemoguće riješiti neke od paradoksa inkarnacije
transcendentalnog duhovnog entiteta koji unatoč inkarnaciji ostaje
transcendentalan.

Nirmanakaya se, po teoriji budizma, manifestira uslijed suosjećanja s
bićima koja pate. Kako bi se ispravno shvatilo što budizam misli pod
suosjećanjem, najbolje je citirati jednu anegdotu iz Budinog života.
Naime, jednog dana mu je prišla uplakana žena kojoj je umro sin, i u
suzama ga molila da iskoristi svoje natprirodne moći i oživi ga. Buda je
tada, kako veli izvorni tekst, "osjetio veliko suosjećanje" i rekao ženi
neka mu donese gorušice iz kuće u kojoj nitko nije umro, i da će tom
gorušicom oživjeti njenog sina. Žena je pohitala ispuniti zadatak i
počela obilaziti kuće, ali u svakoj je netko umro. Nakon nekog vremena
je shvatila da je njena vezanost sebična i glupa, jer je smrt neizbježni
dio života, i sva bića umiru. Tada se vratila Budi i pridružila se
njegovoj sangi.

Ako je ta žena shvatila koliko je glupa njena sebična vezanost, kako je
to tek moralo izgledati Budi?

Gledajući to iz te perspektive, budino "suosjećanje" očito nije ono što
ljudi pod tim obično misle. Budino suosjećanje je razumijevanje da bića
uslijed svojih vezanosti i gluposti doživljavaju veliku bol, dok
istodobno postoji ocean blaženstva koji je nirvana, koji mogu odabrati.
Suosjećanje Bude je dakle aspekt nirvane, radijacija nirvane u samsaru,
odnosno privlačna sila kojom nirvana k sebi vodi bića koja su dovoljno
zrela da odbace svoje sitničave vezanosti koje zovu ljubavlju,
suosjećanjem i sličnim plemenitim imenima koja sakrivaju njihovu
stvarnu, nisku i bijednu prirodu. Suosjećanje Bude nije samsarička sila,
za razliku od ljudske ljubavi i ljudskog suosjećanja, koji iz neznanja
stvaraju vezanosti prema prolaznim stvarima. Budino suosjećanje je
pjesma neprolaznog koja odjekuje prolaznim, u hinduizmu simbolički
prikazana kao Krišnina frula koja proizvodi zvuk koji duše opijene
varkama prolaznog svijeta budi za stvarnost duhovnog svijeta.

Dakako da ovaj proces postoji i u manje ekstremnom obliku kod bića koja
još nisu Bude, ali su nadišla niske vezanosti fizičkog plana, te kao
motiv inkarnacije na ovom svijetu imaju manifestaciju nekog
sofisticiranog aspekta vrline i dobrote s viših svjetova. Takva bića su
daleko brojnija od živih Buda. Ipak, bez razumijevanja koncepta trikaye,
kao ekstremne manifestacije principa, nije moguće razumjeti  ni proces
inkarnacije bića manjih od Bude a većih od obične ljudske duše, kakva se
na ovom svijetu rađa uslijed vezanosti, niskosti i grijeha.

Trikaya je dakle mehanizam koji inkarnaciju Prosvjetljenog tumači kao
simultanu egzistenciju na više planova postojanja. Taj koncept
tibetanski budizam dodatno razrađuje, pa se tako proces inkarnacije
bodhisattve tumači na način koji je posve stran ne samo zapadnjačkoj
misli, nego i hinduizmu - naime, u vađrayana budizmu, bodhisattva se
uopće ne inkarnira. Bodhisatva vječno postoji u svojem transcendentalnom
stanju, a njegovo suosjećanje prilikom pogleda na materijalni svijet, u
kojem bića pate, kreira pojavu poznatu pod imenom "tulku". Tulku je
umjetno duhovno biće, sintetički kreirano primjenom duhovne sile moćnog
yogina. Takvo biće nije puka astralna prikaza - za to postoji naziv
"tulpa" - nego biće koje posjeduje karmičko tijelo, želje i svijest, i
koje se inkarnira kao čovjek u svijetu ljudi, prolazeći rođenje,
djetinjstvo, odraslu dob, starost i smrt, ali koje je zapravo nastalo
kao kristalizacija volje i namjere bodhisattve. Ovisno o potrebama
fizičkih bića, bodhisattva kreira tulku koji u najvećoj mjeri koristi
bićima u situaciji u kojoj se ona trenutno nalaze, dakle posjeduje
svojstva prilagođena prostoru i vremenu. Ponekad će tulku biti
ratnik-izbavitelj i zakonodavac, ponekad svetac učitelj, ponekad
pećinski yogin. Dalai-lama se tako doživljava kao tulku Čenreziga,
odnosno Avalokitešvare Bodhisattve. Taj tulku nije inkarnacija
Bodhisattve, onako kako to zapadnjaci shvaćaju, nego odraz njegove volje
i namjere za svijet, koji poprima tijelo i kroz svoj život kristalizira
"suze suosjećanja" koje Čenrezig plače gledajući patnju ljudi u samsari.
Te suze su sveto učenje, sveti primjer u djelatnosti ili sveta praksa
yoge koja vodi izbavljenju. Tibetanci doživljavaju stvari na takav
način, pa su primjerice pitali Milarepu čija je on inkarnacija, misleći
da je Milarepa nastao tako što je neki bodhisattva odlučio pokazati i
pokloniti ljudima put savršene yoge. Milarepa je na to odgovorio da
cijeni namjeru koja stoji iza pitanja, ali da je smatra štetnom jer
podrazumijeva preegzistenciju savršenstva - umjesto toga, on je
odgovorio da je on primjer da čak i grešni, niski bijednik, kakav je on
bio u početku, može marljivom praksom yoge postići stanje koje je jako
blizu prosvjetljenja.

Smatram da se te dvije pozicije ne isključuju. Iz svoje vlastite
pozicije znam kako sam većinu života doista sagledavao vlastitu poziciju
kao onu osobe koja iz niskog stanja postupnim procesom yoge teži i
dotiče sve viša stanja i postiže prosvjetljenje. Isto tako, postizanjem
prosvjetljenja postalo mi je jasno da je moja fizička inkarnacija
zapravo tulku, odnosno avatar, koji u prostoru, vremenu i procesu
manifestira put od neznanja prema prosvjetljenju i tako daje primjer
ljudima, manifestirajući darove Svevišnjeg kroz život i djela
ograničenog, relativnog ljudskog bića koje teži transcendentalnom
savršenstvu. Nirmanakaya, dakle, u bilo kojoj točki svoje vremenite
egzistencije uopće ne mora poznavati vlastitu prirodu; ono što je bitno
je vektor, usmjerenje, sila kojom žudi za Božanskim, kojom želi
dotaknuti tranascendentalno, jer ta sila je zapravo Bog u svijetu,
nirvana u samsari. U vremenu, postoje početak, proces i svršetak, te se
tako nirmanakaya sastoji od neznanja, želje za spoznajom i postignuća
spoznaje. Taj vremeniti proces dar je Svevišnjeg ljudima, to je put koji
Budastvo urezuje u relativnom, materijalnom svijetu, i tako olakšava
vezanim bićima uvid u aspekte naravi cilja.

Dakako, jasno je kako će tek rijetka bića na pjesmu nirvane u samsari
odgovoriti željom, zanosom i prihvaćanjem izazova, dok će većina
reagirati na isti način na koji duše u bardou reagiraju na čistu
svjetlost nirvane: strahom, užasom i mržnjom. Razlika je jedino u tome
što nirmanakaya ima krv koju takvi mogu proliti i meso koje mogu sijeći
i razapeti na križ, te im tako pruža priliku da u materiji pokažu svoj
stav o Svevišnjem Svjetlu. Karmički učinak takvog izbora je, dakako,
posve fatalan.

Nirmanakaya, pak, niti preuzima zaslugu za prosvjetljenje onih koji ga
odaberu slijediti, niti za propast onih koji ga odaberu mrziti.
Nirmanakaya je tek sjena transcendentalnog, njegov odraz u prostoru i
vremenu, njegov trag u tkivu materije, prolazna sjena vječnog i
nedodirljivog - vađra u svijetu, dragulj u lotosu.

Om, mani padme, hum.

- --
http://www.danijel.org/
-----BEGIN PGP SIGNATURE-----
Version: GnuPG v1.4.9 (GNU/Linux)

iEYEAREKAAYFAkxr+UwACgkQU8G6/NHezOc9AgCfU4MfP0IFjOBK5wdI/W2caTJa
khsAnRVTKyU/xGJSbhnXUVVegBGGHqtO
=9ahZ
-----END PGP SIGNATURE-----