-----BEGIN PGP SIGNED MESSAGE-----
Hash: SHA512

Budistička kozmologija je često konfuzna i sastoji se od nagađanja na
temelju nepouzdanih tumačenja nekih Budinih riječi, te sinteze
različitih izjava danih u različitim kontekstima, od kojih je većina
vjerojatno metaforička i općenita. Kasnije razrade pokušavaju sve te
izjave objediniti u jedan smisleni kozmološki sustav, ali rekao bih s
ograničenim uspjehom.

Najbitniji aspekt budističke kozmološke teorije je vertikalna
stratifikacija, odnosno klasifikacija svjetova po razini duhovne
suptilnosti njihovih stanovnika. Vertikalna udaljenost među svjetovima
nije mjerljiva u stvarnoj fizičkoj udaljenosti, nego kao razlika u
mentalnim stanjima. Dakako, nekima je taj koncept bio previše apstraktan
pa su uz takve "svjetove" dopisivali njihovu udaljenost od zemlje u
yođanama, što je posebno smiješno imajući u vidu da se ne radi o
fizičkim svjetovima. Stratifikacija svjetova je dakle od slične vrste
kao stratifikacija valnih duljina svjetla nastalih separacijom bijele
svjetlosti: da je Buda znao za pojam frekvencije svjetla, vjerojatno bi
ga koristio u formiranju metaforičkih opisa. Ipak, treba imati u vidu da
se većina tradicionalne budističke kozmologije sastoji od praznovjerja,
budalaština i nagađanja, i da istinu treba tražiti u generalnim
konceptima a ne u detaljima.

Prije nego pokušam uvesti nekakav red u sav taj kaos, napravit ću kratku
sintezu budističke vertikalne kozmologije. Bitno je znati da se tu radi
o svjetovima četiri elementa, ispod vađre, odnosno oslobođenja.
Hinduizam bi te slojeve nazvao slojevima Prakrti:

Bezoblično područje (arupyadhatu) nema prostorni smještaj ali to je
domena najveće suptilnosti iskustva bogova koji su postigli apsorpciju u
bezobličnom kroz arupajhana meditacije. To područje se dodatno dijeli na
četiri osnovna tipa:
- - sfera niti opažanja niti neopažanja
- - sfera nepostojanja
- - sfera bezgranične svjesnosti
- - sfera beskonačnog prostora

Oblično područje (rupadhatu) je supstancijalno, dakle ima prostorni
smještaj i neku vrstu tvarnosti. Navodi se između 17 i 22 obličnih
područja. Bića u obličnim područjima nisu podložna ekstremima radosti i
bola kakvima su izložena bića nižeg sloja po imenu kamadhatu, niti se
razlikuju po spolu. Kad biće sa rupadhatu sloja, npr. Brahma, poželi
posjetiti neko biće u kamadhatu sloju, mora poprimiti "grublji oblik"
kako bi ostvarilo prisutnost na tom sloju i postao vidljiv tamošnjim
bićima. Jednako kao i u bezobličnom području, bića obličnog područja se
dodatno dijele po tipovima ovisno o meditacijama koje ih definiraju, s
tim da su te meditacije grublje, oblične. Unutar obličnog područja i
neovisno o njegovim podjelama postoji segment po imenu śuddhavasa,
odnosno "čisto obitavalište", u kojem ne borave obična bića koja se tamo
nalaze slijedom svojih zasluga ili meditativnih postignuća, nego
isključivo sljedbenici dharme na putu ostvarivanja arhantstva, koji su
postigli stanje iz kojeg se ne moraju ponovo rađati na nižim razinama,
nego direktno iz "čistog obitavališta" postižu prosvjetljenje.

Područje želja (kamadhatu) nastanjeno je bićima koja se razlikuju po
stupnju sreće, ali sva su u vlasti Mare i vezana osjetilnim željama, što
uzrokuje njihovu patnju. Razina kamadhatu na svojem vrhu sadrži ugodne
svjetove u kojima žive deve, "bogovi" nižeg profila. Ta pod razina je
analogna Svargi, rajskom svijetu vedske kozmologije, u kojem stoluje
Indra, i dijeli se na slojeve:
- - Parinirmita-vaśavartin, mjesto boravka deva koji imaju moć nad tuđim
kreacijama
- - Nirmanarati, mjesto deva koji uživaju u svojim kreacijama
- - Tusita, mjesto "radosnih deva", na kojem borave bodhisattve prije
fizičke inkarnacije
- - Yama, "raj bez sukoba", u kojem deve žive slobodno u zraku, i koji je
najbliže zemlji

Ispod toga, još uvijek unutar područja kamadhatu, nalazi se područje
planine Sumeru, u koje su smještena svakakva mitološka bića koja nitko
nikad nema prilike vidjeti a koja se valjda smatralo "bogohulnim"
proglasiti nezbiljskima. To je u osnovi mjesto puno vila, patuljaka,
nimfi, zmajeva, goblina i sličnih izmišljenih bića.

Ispod planine Sumeru nalazi se Zemlja, svijet ljudi, i ukoliko netko ima
poblema sa prihvaćanjem ili odbacivanjem doslovne istinitosti gornjih
opisa, dovoljno je da pogleda glupave i mitološke opise dijelova ovog
svijeta, koji bi barem trebao spadati u domenu opipljivog i poznatog, pa
da postane jasno koliki stupanj čiste fikcije i mitologije sadrže opisi
viših svjetova. Ukratko, Zemlja je opisana kao planinski lanac koji
opasuje planinu Sumeru u središtu svijeta, oko koje se okreću Sunce i
Mjesec. Taj planinski lanac je omeđen ogromnim oceanom, koji ispunjava
većinu svijeta. Taj ocean je pak okružen kružnim planinskim zidom po
imenu Cakravada, koji definira horizontalnu granicu svijeta. U tom
oceanu se nalaze četiri kontinenta poput malih otoka.

Ispod zemlje nalazi se pakao, Naraka, u kojem zla bića okajavaju
grijehe. S paklom završava razina kamadhatu.

Ukratko, budizam poznaje tri glavne razine svijeta:
- - bezoblično područje
- - oblično područje
- - područje želja

Pouka koju valja izvući iz čitanja opisa tih svjetova glasi da su takvi
opisi više metafora nego opis neke konkretne stvarnosti. Iskustva viših
svjetova su rijetka, fragmentirana i podložna iskrivljavanju od strane
fizičkog tijela koje interpretira iskustvo kako bi ono bilo preneseno u
riječi, i zbog toga su opisi više artefakt mašte i nagađanja nego
stvarnosti i njenog objektivnog prikaza. Postoje slične, paralelne
"duhovne kozmologije", poput rozenkrojcerske i teozofske, ali one pate
od potpuno istih problema kao budistička kozmologija - zajednički im je
princip stratifikacije po duhovnoj suptilnosti i pokušaj slaganja
sustava po nekom logičnom obrascu, ali sve preciznije od toga je obično
artefakt mašte.

Vedanta se od tih sustava razlikuje po tome što je njena kozmologija
namjerno rudimentarna. Šankaraćarya predmete iskustva i razine
suptilnosti dijeli na sthula (grube), sukšma (suptilne) i karana
(kauzalne). Grubi svijet je ovaj materijalni, s materijalnim osjetilima
i njihovim predmetima. Suptilni svijet se dijeli na dva osnovna
segmenta: niži, manasički, i viši, buddhički. Manasički sloj je ono što
bi rozenkrojceri i teozofi nazvali "astralnim svijetom" a budisti
područjem želja. Buddhički sloj je ono što bi teozofi nazvali "mentalnom
razinom" a budisti obličnim područjem. Kauzalni sloj u nekim
interpretacijama vedante je djelomično ekvivalentan bezobličnom području
budizma, ali nema potpune podudarnosti; to je, u osnovi, ono što vedanta
drži karmičkim tijelom, koje sadrži kauzalne reakcije koje uzrokuju
ponovno rođenje. Neke škole yoge smatraju da se te karmičke sjemenke
mogu "spržiti" znanjem, i tako učiniti neaktivnima.

Ukratko, ukoliko je netko smatrao da postoji "tradicionalna podjela"
razina stvarnosti, sad vjerojatno zna bolje. Ne da postoji jedna
tradicionalna podjela, nego njih bezbroj, što znači da u osnovi nitko
ništa konkretno ne zna i svi se bave nagađanjem utemeljenim na nekoliko
osnovnih principa. Ono oko čega postoji slaganje jest koncept vertikalne
stratifikacije ovisno o duhovnoj suptilnosti, i to je manje-više sve. Ja
sam tim stvarima pristupao po principu "informiraj se o svemu, ali
prihvaćaj samo ono što praksa potvrdi, i to samo kao radni model i
terminološki okvir", što je na liniji Budine preporuke da ništa ne treba
usvojiti radi autoriteta, nego tek nakon što si razmišljanjem i
iskustvom ustanovio da je istinito, dobro i korisno.

Osim svega toga, Buda je imao jako dobar protuotrov za pretjerane
intelektualizacije na temu porijekla i naravi svijeta i želje za
pobrajanjem svih mogućih razina i podrazina. On je rekao: "Ako vas
pogodi strijela, hoćete li otići doktoru da vam je brzo izvadi, ili ćete
prvo pokušati ustanoviti iz kojeg je grada strijelac, iz koje je kaste,
koliko ima djece, tko mu je napravio luk, tko mu je napravio cipele,
koliko ima krava, koliko te krave daju mlijeka, pravi li od mlijeka sir
ili maslac, i tome slične gluposti? Dok ustanovite sve te beskorisne
stvari, umrijet ćete. Dakle vi ste sada ovdje kakvi jeste, imate
problem, ja vam velim koje je rješenje, i vi sad to rješenje možete
prakticirati dok se ne prosvijetlite, ili možete sjediti ovdje i
ispitivati me o glupostima na temu koliko anđela stane na vrh igle".

Na sličan način je pristupao i pitanjima na temu "što se dešava s Budom
nakon smrti", "postoji li stvoritelj", "je li duša identična tijelu ili
je od njega različita". Naprosto bi šutio. To ima vrlo dobar razlog: što
god on odgovorio na ta pitanja, ljudi će odgovor shvatiti na krivi način
i stvoriti opasne, vezujuće ideje. Ukolio stvoritelj postoji, sigurno
nije onakav kakvog si ljudi mogu zamisliti, pa je odgovor u rasponu "da"
ili "ne" zapravo pogrešan. Ako postoji, nije onakav kakvog si možete
zamisliti, a ako ne postoji, ne postoji na način koji si ne možete
zamisliti. Dakle problem je u antropomorfnim konceptima kojih se ljudi
ne mogu osloboditi i koje nose sa sobom u pokušaju zamišljanja duhovnih
stvarnosti.

- --
http://www.danijel.org/
-----BEGIN PGP SIGNATURE-----
Version: GnuPG v1.4.9 (GNU/Linux)

iEYEAREKAAYFAkxnzq4ACgkQU8G6/NHezOfenQCgnfD1Fe+zHulJE43Ni4jTwJhN
l9UAoJR8Ag6APWHvGm9iBzw4dk1llD3m
=ljvL
-----END PGP SIGNATURE-----