-----BEGIN PGP SIGNED MESSAGE-----
Hash: SHA512

Stav Bude o bogovima je jednako radikalan kao njegov stav o prirodi
duše. Naime, Buda ne negira postojanje bogova, demona i duhovnih
svjetova. Njihovo postojanje smatra jednako stvarnim kao postojanje ovog
svijeta. Ali, za razliku od vedske religije, koja bogove smatra višim
bićima, Buda ih smatra zabludjelim jadnicima nesvjesnim svojeg stvarnog
položaja, koji se nalaze u poziciji vrlo nalik ljudskoj. Naime, Buda
smatra da su bogovi smrtni jednako kao i ljudi, samo što zbog svojeg
životnog vijeka toga nisu svjesni, odnosno smrt i patnja im se ne
nabijaju na nos na svakodnevnoj bazi kao ljudima. Isto tako, zbog svojih
duhovnih fluktuacija oni pate jednako kao ljudi zbog svojih; istina,
oslobođeni su materijalnih bolesti i nedaća, ali duhovne bolesti i
nedaće poput gnjeva, mržnje, straha i sličnog more ih na jednaki način
kao ljude. Zbog toga i bogovi i ljudi imaju u osnovi isti problem, s tim
da su ljudi u boljoj poziciji zato što je njihov problem uočljiviji i
koncentriran u kraći životni vijek, tako da je vjerojatnije da će nešto
poduzeti i postići budastvo.

Što se tiče porijekla svemira, Buda odgovara: "koga briga". Svemir
postoji takav kakav je, mi smo u poziciji u kakvoj jesmo, i sad se iz
nje treba vaditi. To je analogno situaciji u kojoj padneš u rupu i
slomiš nogu. Koga briga za to tko je iskopao rupu i kakvom lopatom?
Bitno je izaći iz rupe i sanirati povredu, te ne padati u rupe u budućnosti.

Što se tiče molitvi i žrtvi bogovima, pozicija budizma je također
radikalna, i okreće "konvencionalnu mudrost" naglavačke. Naime,
konvencionalna mudrost vedske religije govori da ljudi bogove održavaju
na njihovoj uzvišenoj poziciji žrtvama, a zauzvrat bogovi ljude pomažu u
njihovim djelatnostima.

Budizam iznosi zanimljivu primjedbu: ako vi svojim žrtvama održavate
bogove na njihovoj uzvišenoj poziciji, mislite li doista da će vam
bogovi dopustiti da napustite svoju poziciju vezanosti u kojoj im
žrtvujete, i postignete budastvo? U trenutku kad poželite postići
oslobođenje, ti isti bogovi koje ste hranili molitvama i žrtvama postat
će vam neprijateljima, i radit će sve što mogu kako bi vas obeshrabrili
u dharmi i vratili u poziciju u kojoj ste energetski izvor koji ih
hrani. Prema tome, sve molitve i žrtve bogovima su zapravo rad u korist
vlastite štete, barem na duge staze, jer jačate vlastite tamničare. Kako
biste se oslobodili iz tamnice, morat ćete na kraju, nakon što ste sve
ostalo već porazili, nadjačati još i bogove, koji su narasli debeli i
ugojeni od vaših žrtvi.
To je Budi bilo poznato iz iskustva s Marom, demonom u čijoj vlasti je
ovaj svijet. Taj je prvo na Šakyamunija digao kuku i motiku da ga
spriječi u postizanju budastva, a kad je Šakyamuni postao Buda, onda mu
je rekao "ok, super, postao si Buda, a sad bježi i ne smetaj mi", u
smislu, izgubio sam jednoga, ali još imam cijelo stado koje mirno pase u
snu neznanja i ne bi mi odgovaralo da im ovaj propovijeda ideologiju od
koje bi se i oni probudili.

Dakle, bogovi su u osnovi smetnja, i štetno je baviti se njima. Sva
duhovna energija koju investiramo prema bogovima jača lance koji nas
vežu za ovaj svijet, i koncept "predanosti Bogu" je u osnovi, iz
pozicije budizma, jednako koristan za izbavljenje koliko je predanost
tamničarima korisna za izlazak iz zatvora. Predanost bogovima je korisna
za ugodan boravak na ovom svijetu, ali apsolutno je kontraproduktivna za
izbavljenje iz njega. Jedini koristan stav koji netko može imati prema
bogovima je ravnodušnost. Nisu korisni za postizanje prosvjetljenja,
istina o prirodi svijeta je poznata kroz četiri plemenite istine,
poznata je dharma, odnosno plemeniti osmerostruki put, toga se treba
držati, i rezultat je izbavljenje. Što se tiče Boga Stvoritelja, Buda je
prema takvom biću posve ravnodušan; naime, svijet nije dobro mjesto,
njegova svojstva su takva da se iz njih treba izbaviti, i zašto bi
stvoritelj takvog svijeta zavrijedio štovanje? Ima li svijet stvoritelja
ili ne, iz ljudske pozicije je jednako nebitno kao pitanje je li rupu na
cesti iskopala kiša ili ljudi. Ako si pao u rupu, moraš se iz nje
izvaditi, a zvati u pomoć onoga tko je tu rupu iskopao nije pretjerano
mudro.

Koje je mišljenje Bude o ovom svijetu? Buda ga smatra idealnim za
postizanje budastva. Naime, taj svijet je tako apsolutno neugodan i
patnja je na njemu tako sveprisutna, da je smatrao nemogućim bijeg u
samozavaravanje kakvo je moguće na svjetovima bogova. Isto tako, ljudsku
egzistenciju je smatrao idealnom, jer posjeduje inteligenciju potrebnu
za prepoznavanje vlastite nezavidne pozicije i potrebe za izbavljenjem.
Akutnost i sveprisutnu narav patnje na ovom svijetu Buda dakle vidi kao
prednost, jer ovaj svijet razotkriva principe koji bi drugdje mogli
ostati sakriveni, a ipak nije toliko gadan kao pakao, gdje je
izbavljujuće djelovanje nemoguće, i moguće je samo bespomoćno trpjeti
bol dok se ne utroši karma koja vas veže za to mjesto. Buda dakle smatra
da je svijet kao takav jako gadno mjesto s kojeg se treba maknuti što je
prije moguće, ali prije toga treba iskoristiti gadnu narav ovog svijeta
za prepoznavanje problema i rješenja, te postizanje budastva, koje će
značiti nadilaženje ne samo ovog svijeta, nego i suptilnijih svjetova sa
suptilnijim zamkama.

- --
http://www.danijel.org/
-----BEGIN PGP SIGNATURE-----
Version: GnuPG v1.4.9 (GNU/Linux)

iEYEAREKAAYFAkximloACgkQU8G6/NHezOd0WwCg0u6SFpclvXUKV1LbxsAwDI9d
u6MAn11QjW1KZ4+8iGyVZZl/bxECSBZ5
=HaFV
-----END PGP SIGNATURE-----