Autor: Danijel Turina Datum: 2010-08-03 12:54:03 Grupe: hr.alt.magija Tema: Re: malo o Alkemiji Linija: 127 Message-ID: i38sgs$bee$1@tornado.tornevall.net |
-----BEGIN PGP SIGNED MESSAGE----- Hash: SHA512 Radoslav Prica wrote: >>> :)))) >> A bitni pomaci u razumijevanju strukture materije i njene transformacije >> su se desili nakon što je Lavoisier rekao da je cijela alkemija obično >> sranje i da su alkemičari šarlatani, i postavio osnove kemije. Tu su >> stvari ozbiljno krenule. > > Da, krenule su u smjeru razvijanja KEMIJE. No znanje Alkemije, kao i znanje Astrologije > se izgubilo. Nije se ništa izgubilo nego je nadiđeno i odbačeno. Iz same činjenice da je bilo tko na netu u stanju naći sve o alkemiji i astrologiji jasno je da ništa nije izgubljeno. Fora je u tome da se pametni ljudi takvim stvarima više ne bave jer se u međuvremenu otkrilo puno toga što je diskreditiralo same temelje "drevnih znanosti" koje su se činile intuitivno ispravnima tisućama godina, a onda su otkrivene stvari koje su ih prokazale kao hrpu emocionalnog antropomorfističkog narcisoidnog sranja. Jedna od najbitnijih stvari koje je znanost pokazala je da ono što je ljudima intuitivno nema nikakve veze sa time kako materija funkcionira. Osim toga, možda najbitnije otkriće se desilo bitno prije znanosti, kad je Buda shvatio da materija nije nikakav odraz Božanskog i da tu ne treba tražiti nikakve "božanske stvarnosti", nego da su svi fenomeni sintetički, dakle da se sastoje od subjektivnih doživljaja, vezanosti i projekcija superponiranih na materijalne pojave, dakle da je vezanost za materijalne fenomene rezultat "želje", odnosno investicije vlastitih psihičkih momenata u materijalno, što stvara zapetljavanje u kojem se više ne razlikuju materijalni od psihičkih elemenata, čega su alkemičari i astrolozi vrhunski primjer. Da se razumijemo, magijsko shvaćanje svemira jako odavno prožima ono što se obično zove duhovnošću. Vede (karma kanda) su od početka do kraja takve, dakle shvaćaju svemir kao Božje tijelo, sve događaje tumače kao igre Bogova, na nebu vide bogove i mudrace a u vatri portal u svijet bogova, ukratko, taj oblik nerazlikovanja elemenata vlastite psihe i elemenata materijalnog svijeta je naprosto rana faza razvoja ljudske psihe. Ljudi su počeli prelaziti u višu razinu apstrakcije tek cca 500-700 pr.n.e., u doba ranih upanišada, i u takvoj atmosferi je nastao Buda. Dakle temelji su već postojali, filozofija njegovog doba je već bila jako na tragu cijele stvari, i čini se da se Buda razvijao u kontekstu ranih upanišada a kasni upanišadi su se razvijali u kontekstu ranog budizma. Te filozofije su se međusobno poticale i kristalizirale, nisu nastajale neovisno. Budina teorija sintetičnosti fenomena proizlazi iz rane vedante, koja stimulira rani budizam, a zrela vedanta uzima puno toga iz budističke teorije karme, reinkarnacije i sl. To su vrlo pametni, kompleksni misaoni sustavi, i u razdoblju između Bude i Šankare zapravo je nastala zrela teorija koja danas postoji u nekoliko ogranaka koji se po malo toga razlikuju. Zajednički elementi su im sljedeći: 1. Sintetičnost ljudskog iskustva. Primjer sintetičnosti, odnosno projekcije duhovnih elemenata u materijalne pojave je psihološka koloracija iskustva ovisno o očekivanju. Konopac koji se u mraku čini kao zmija i uzrokuje strah jedan je primjer. Stvari koje su po sebi neutralne ali ovisno o očekivanjima uzrokuju ili sreću ili patnju su drugi primjer, npr. ženi kojoj je muž u ratu na vrata kuca visoki časnik i ona skoro umre od straha jer misli da joj je došao reći da joj je muž poginuo, ali on joj veli da je njen muž živ i odlikovan za hrabrost i da joj je došao uručiti poziv na svečanost dodjele odličja kod predsjednika. Metal zlatne boje uzrokuje sreću zbog dobitka, ali sreća je iluzorna jer je u pitanju pirit. Na takav način se analiziraju sve pojave i dolazi se do toga da infuzija vlastitog duha u svijet izaziva očekivanja od svijeta, odnosno želje, što međudjeluje s naravi svijeta koja je indiferentna prema čovjeku, te naravi čovjekove psihe koja je podložna zabludama, i tako se kreiraju vezanosti koje uzrokuju patnju, i to je istovremeno Budin nauk iskazan u četirima plemenitim istinama, i nauk vedante kakvu iznose manje-više sve škole. 2. Vektorska narav djelatnosti i inherentna reaktivnost djelovanja. To znači da se djelovanje tumači kao vektor sile koji nužno uključuje djelatnika, predmet, smjer i iznos, i da je svakoj djelatnosti trenutno pridružena reakcija iste kvalitete i iznosa a suprotnog smjera (dakle prema djelatniku), samo što u relativnom svijetu prostora i vremena te protusile nisu uvijek odmah vidljive, nego se najčešće učahure u obliku rezervoara potencijalne energije, odnosno karmičkih sjemenki (karmašaya). Korolar vektorski definirane karme su atomizirane reakcije, dakle dobro i zlo se ne poništavaju međusobno nego dobro nosi dobre plodove a zlo zle plodove, s tim da nikakva količina dobrih djela nije u stanju oprati zle posljedice nego zle posljedice treba odvojeno otrpjeti nevezano za sva dobra djela. 3. Slojevitost duhovnog svijeta, duhovnih tijela, iskustva i stanja svijesti. Teorija slojevitosti duhovnih svjetova, gdje je kriterij raslojavanja suptilnost, odnosnos "gustoća" duhovne tvari, razmjerno je nov izum i datira vremenski negdje u srednji vijek. Primjer koncepta stratifikacije duhovnog svijeta je Bardo Thodol, takozvana tibetanska knjiga mrtvih, koja takav koncept vrlo detaljno izlaže u "top down sieve" konceptu. Taj tekst je u tibetanskoj tradiciji datiran između 8. i 12. stoljeća. 4. Izbavljenje kroz disocijaciju. Koliko god da se razni sustavi razlikuju u definiciji izbavljenja, svi se slažu oko potrebe razdvajanja vlastitih psihizama od aspekata materijalnog svijeta, čime se postiže oslobođenje. To je dijametralno suprotan pristup u odnosu na alkemijsko-astrološko-magijsko-animistički pristup koji ne razlikuje psihizme od materije i tretira ih kao jedan entitet. Taj koncept kasnije filozofije napuštaju kao inherentno iluzoran, žrtve i obrede koji na tom konceptu počivaju proglašava besmislenima i nepotrebnima, a put prema spasenju vide u znanju, koje se manifestira kroz disocijaciju, koja se u budizmu zove "ispravno viđenje" a u vedanti viveka. Viveka dakle nije "razlikovanje dobra i zla", kako to misle ljudi koji nisu ispravno shvatili koncept, nego razlikovanje psihizama i materije, te analitički pristup pojavama. > Ovo sto se danas zove astrologija je ogranicena na tumacenje karata, horoskopija i > bavi se samo posljedicama. IMHO Nema poima o uzrocima. Ma da, drevna i zaboravljena mudrost koja se bavila istovremenim gatanjem iz jetre žrtvenih životinja i položaja zvijezda na nebu je imala pravo znanje o uzrocima, ali nažalost ljudi su se u kali yugi degradirali pa su prestali žrtvovati koze Marduku pa sad nemamo pravo znanje o uzrocima. - -- http://www.danijel.org/ -----BEGIN PGP SIGNATURE----- Version: GnuPG v1.4.9 (GNU/Linux) iEYEAREKAAYFAkxX9UsACgkQU8G6/NHezOeJZwCeOjf1P5siX+Pkfz1UQwjIdjdT RlYAn1abt5uvTLuy8Q+ZD3VsDLffEDsZ =Jlfq -----END PGP SIGNATURE----- |