Autor: Danijel Turina
Datum: 2010-08-03 12:54:03
Grupe: hr.alt.magija
Tema: Re: malo o Alkemiji
Linija: 127
Message-ID: i38sgs$bee$1@tornado.tornevall.net

-----BEGIN PGP SIGNED MESSAGE-----
Hash: SHA512

Radoslav Prica wrote:
>>> :))))
>> A bitni pomaci u razumijevanju strukture materije i njene transformacije
>> su se desili nakon što je Lavoisier rekao da je cijela alkemija obično
>> sranje i da su alkemičari šarlatani, i postavio osnove kemije. Tu su
>> stvari ozbiljno krenule. 
> 
>   Da, krenule su u smjeru razvijanja KEMIJE. No znanje Alkemije, kao i znanje Astrologije 
> se izgubilo. 

Nije se ništa izgubilo nego je nadiđeno i odbačeno. Iz same činjenice da
je bilo tko na netu u stanju naći sve o alkemiji i astrologiji jasno je
da ništa nije izgubljeno. Fora je u tome da se pametni ljudi takvim
stvarima više ne bave jer se u međuvremenu otkrilo puno toga što je
diskreditiralo same temelje "drevnih znanosti" koje su se činile
intuitivno ispravnima tisućama godina, a onda su otkrivene stvari koje
su ih prokazale kao hrpu emocionalnog antropomorfističkog narcisoidnog
sranja.

Jedna od najbitnijih stvari koje je znanost pokazala je da ono što je
ljudima intuitivno nema nikakve veze sa time kako materija funkcionira.
Osim toga, možda najbitnije otkriće se desilo bitno prije znanosti, kad
je Buda shvatio da materija nije nikakav odraz Božanskog i da tu ne
treba tražiti nikakve "božanske stvarnosti", nego da su svi fenomeni
sintetički, dakle da se sastoje od subjektivnih doživljaja, vezanosti i
projekcija superponiranih na materijalne pojave, dakle da je vezanost za
materijalne fenomene rezultat "želje", odnosno investicije vlastitih
psihičkih momenata u materijalno, što stvara zapetljavanje u kojem se
više ne razlikuju materijalni od psihičkih elemenata, čega su alkemičari
i astrolozi vrhunski primjer.

Da se razumijemo, magijsko shvaćanje svemira jako odavno prožima ono što
se obično zove duhovnošću. Vede (karma kanda) su od početka do kraja
takve, dakle shvaćaju svemir kao Božje tijelo, sve događaje tumače kao
igre Bogova, na nebu vide bogove i mudrace a u vatri portal u svijet
bogova, ukratko, taj oblik nerazlikovanja elemenata vlastite psihe i
elemenata materijalnog svijeta je naprosto rana faza razvoja ljudske
psihe. Ljudi su počeli prelaziti u višu razinu apstrakcije tek cca
500-700 pr.n.e., u doba ranih upanišada, i u takvoj atmosferi je nastao
Buda. Dakle temelji su već postojali, filozofija njegovog doba je već
bila jako na tragu cijele stvari, i čini se da se Buda razvijao u
kontekstu ranih upanišada a kasni upanišadi su se razvijali u kontekstu
ranog budizma. Te filozofije su se međusobno poticale i kristalizirale,
nisu nastajale neovisno. Budina teorija sintetičnosti fenomena proizlazi
iz rane vedante, koja stimulira rani budizam, a zrela vedanta uzima puno
toga iz budističke teorije karme, reinkarnacije i sl.

To su vrlo pametni, kompleksni misaoni sustavi, i u razdoblju između
Bude i Šankare zapravo je nastala zrela teorija koja danas postoji u
nekoliko ogranaka koji se po malo toga razlikuju. Zajednički elementi su
im sljedeći:

1. Sintetičnost ljudskog iskustva. Primjer sintetičnosti, odnosno
projekcije duhovnih elemenata u materijalne pojave je psihološka
koloracija iskustva ovisno o očekivanju. Konopac koji se u mraku čini
kao zmija i uzrokuje strah jedan je primjer. Stvari koje su po sebi
neutralne ali ovisno o očekivanjima uzrokuju ili sreću ili patnju su
drugi primjer, npr. ženi kojoj je muž u ratu na vrata kuca visoki časnik
i ona skoro umre od straha jer misli da joj je došao reći da joj je muž
poginuo, ali on joj veli da je njen muž živ i odlikovan za hrabrost i da
joj je došao uručiti poziv na svečanost dodjele odličja kod
predsjednika. Metal zlatne boje uzrokuje sreću zbog dobitka, ali sreća
je iluzorna jer je u pitanju pirit. Na takav način se analiziraju sve
pojave i dolazi se do toga da infuzija vlastitog duha u svijet izaziva
očekivanja od svijeta, odnosno želje, što međudjeluje s naravi svijeta
koja je indiferentna prema čovjeku, te naravi čovjekove psihe koja je
podložna zabludama, i tako se kreiraju vezanosti koje uzrokuju patnju, i
to je istovremeno Budin nauk iskazan u četirima plemenitim istinama, i
nauk vedante kakvu iznose manje-više sve škole.

2. Vektorska narav djelatnosti i inherentna reaktivnost djelovanja. To
znači da se djelovanje tumači kao vektor sile koji nužno uključuje
djelatnika, predmet, smjer i iznos, i da je svakoj djelatnosti trenutno
pridružena reakcija iste kvalitete i iznosa a suprotnog smjera (dakle
prema djelatniku), samo što u relativnom svijetu prostora i vremena te
protusile nisu uvijek odmah vidljive, nego se najčešće učahure u obliku
rezervoara potencijalne energije, odnosno karmičkih sjemenki
(karmašaya). Korolar vektorski definirane karme su atomizirane reakcije,
dakle dobro i zlo se ne poništavaju međusobno nego dobro nosi dobre
plodove a zlo zle plodove, s tim da nikakva količina dobrih djela nije u
stanju oprati zle posljedice nego zle posljedice treba odvojeno otrpjeti
nevezano za sva dobra djela.

3. Slojevitost duhovnog svijeta, duhovnih tijela, iskustva i stanja
svijesti. Teorija slojevitosti duhovnih svjetova, gdje je kriterij
raslojavanja suptilnost, odnosnos "gustoća" duhovne tvari, razmjerno je
nov izum i datira vremenski negdje u srednji vijek. Primjer koncepta
stratifikacije duhovnog svijeta je Bardo Thodol, takozvana tibetanska
knjiga mrtvih, koja takav koncept vrlo detaljno izlaže u "top down
sieve" konceptu. Taj tekst je u tibetanskoj tradiciji datiran između 8.
i 12. stoljeća.

4. Izbavljenje kroz disocijaciju. Koliko god da se razni sustavi
razlikuju u definiciji izbavljenja, svi se slažu oko potrebe razdvajanja
vlastitih psihizama od aspekata materijalnog svijeta, čime se postiže
oslobođenje. To je dijametralno suprotan pristup u odnosu na
alkemijsko-astrološko-magijsko-animistički pristup koji ne razlikuje
psihizme od materije i tretira ih kao jedan entitet. Taj koncept kasnije
filozofije napuštaju kao inherentno iluzoran, žrtve i obrede koji na tom
konceptu počivaju proglašava besmislenima i nepotrebnima, a put prema
spasenju vide u znanju, koje se manifestira kroz disocijaciju, koja se u
budizmu zove "ispravno viđenje" a u vedanti viveka. Viveka dakle nije
"razlikovanje dobra i zla", kako to misle ljudi koji nisu ispravno
shvatili koncept, nego razlikovanje psihizama i materije, te analitički
pristup pojavama.

>   Ovo sto se danas zove astrologija je ogranicena na tumacenje karata, horoskopija i
>  bavi se samo posljedicama.  IMHO   Nema poima o uzrocima.

Ma da, drevna i zaboravljena mudrost koja se bavila istovremenim
gatanjem iz jetre žrtvenih životinja i položaja zvijezda na nebu je
imala pravo znanje o uzrocima, ali nažalost ljudi su se u kali yugi
degradirali pa su prestali žrtvovati koze Marduku pa sad nemamo pravo
znanje o uzrocima.

- --
http://www.danijel.org/
-----BEGIN PGP SIGNATURE-----
Version: GnuPG v1.4.9 (GNU/Linux)

iEYEAREKAAYFAkxX9UsACgkQU8G6/NHezOeJZwCeOjf1P5siX+Pkfz1UQwjIdjdT
RlYAn1abt5uvTLuy8Q+ZD3VsDLffEDsZ
=Jlfq
-----END PGP SIGNATURE-----