-----BEGIN PGP SIGNED MESSAGE-----
Hash: SHA512

Ivica Lozic wrote:
> Ovo je zanimljivo, moram priznati da mi je ova teorija skroz nova.
> Pogotovo
> ovo sa "Sednom", fora :) Nisam jedino skužio, gdje bi bila ta druga
> zvijezda, tj. kolika bi trebala biti udaljenost te zvijezde od sunca?

Ne prevelika, ali podložna špekulaciji. Naime, ukoliko ta stvar postoji,
postojanje Oortovog oblaka u obliku predviđenom teorijom je jako upitno,
naime daleko je vjerojatnije da bi se taj oblak nalazio s vanjske strane
tog binarnog sustava i da bi bio na većoj udaljenosti od Sunca nego je
predviđeno teorijom.

Pitanje je zapravo uzrokuje li ta stvar precesiju ekvinocija. Ako da,
onda je jako blizu, otprilike jednako masivna kao Sunce, i na orbiti
malog ekscentriciteta. Ako ne, onda mora biti jako daleko i na orbiti
velikog ekscentriciteta.

> Koliko
> sam skužio, trebala bi biti dovoljno daleko da je do sada nisu
> zapazili a da
> opet ima znatan utjecaj na funkcioniranje sustava? Kako do sada nisu
> skužili ta odstupanja od trenutnog modela?

Precesija ekvinocija je dovoljno polagan proces da ne utječe na
svemirske letove i navigaciju po zvijezdama, dakle samo ovaj orbitalni
opservatorij sa super-osjetljivim žiroskopima je imao šanse nešto
detektirati. Inače su stvar pripisivali lelujanju osi Zemlje.

Iskreno, stvar nije daleko od pameti, čitao sam desetke teorija na tu
temu koje uglavnom citiraju ritmičnost velikih izumiranja u fosilnom
zapisu, gdje je najizraženiji ciklus od cca. 62M godina, +-3M. Budući da
jedna galaktička revolucija Sunca traje cca. 225-250M godina, s jedne
strane je moguće da na tom putu sunčev sustav tu i tamo prođe kroz neki
jako "prašnjavi" sektor pun kometa i statistički neka od tih mrcina
pogodi Zemlju i napravi K-T event.

Druga mogućnost, koja se vrlo često navodi, je ta da Sunce ima
nevidljivog parnjaka, odnosno da je binarna zvijezda, i da se taj
parnjak nalazi na eliptičnoj orbiti velikog ekscentriciteta, i na svojem
perihelu dolazi dovoljno blizu da njegova gravitacija poremeti Oortov
kometni oblak i pošalje hrpu kometa prema unutarnjem sunčevom sustavu.
Do sada nisam vidio da se precesija ekvinocija navodi kao mogući dokaz
za postojanje takvog parnjaka, ali kombinacija precesije, asimetričnosti
heliosfere, cikličnosti velikih izumiranja i sitnica poput položaja
Sedne (koja bi mogla biti objekt kojeg "dijele" dvije zvijezde, onako
kako neke vanjske Jupiterove mjesece dijele Jupiter i Sunce).

Obično teorije očekuju da sunčev parnjak mora biti tamni objekt - crna
rupa, crni ili smeđi patuljak, dakle nešto slabe vidljivosti a velike
mase, jer ga inače ne bi bio problem uočiti. Zapravo, ne bih očekivao
crnu rupu, budući da su crne rupe dosta uočljive po polarnim mlazevima
zračenja koje emitira materija koja u njih upada, ali ukoliko je
dovoljno mala, taman negdje na Čandrasekarovoj granici ili nešto ispod,
to bi bio točno onakav objekt kakav je za očekivati. Uostalom, pogledaj
samo susjedstvo sunčevog sustava. Alfa Centauri je binarni, vjerojatno
trinarni sustav, Sirius je binarni sustav, dakle mogućnost da je Sunce
dio binarnog sustava je statistički očekivana.

- --
http://www.danijel.org/
-----BEGIN PGP SIGNATURE-----
Version: GnuPG v1.4.9 (GNU/Linux)

iEYEAREKAAYFAkxJUyMACgkQU8G6/NHezOcVGACgxnm8lIk7BBidq7S9WCC+/J8A
P/cAoPhbHUgAT1+mMVJtdLduQNRz3SAj
=YH/o
-----END PGP SIGNATURE-----