-----BEGIN PGP SIGNED MESSAGE-----
Hash: SHA512

Ged wrote:
> Ovo lepo objasnjava mnoge stvari, i u konferenciji i izvan nje:

Vraga objašnjava; to je grozno bedast i plitak model koji reducira stvar
na to da ljudi duhovnim stvarima pristupaju ili primarno emotivno ili
primarno racionalno. Rekao bih da taj oblik razmišljanja spada negdje u
domenu novokomponiranog budizma.

U tradicionalnom hinduizmu i budizmu postoji klasifikacija praktikanata
(adhikari) po njihovim svojstvima, ali ona je drugačijeg tipa.

Prepričano, klasifikacija je obično na adhama, madhyama i uttama
adhikari, dakle loš, srednji i dobar praktikant. Loš praktikant (adhama
adhikari) je onaj koji se zainteresira za nauk kad mu je od toga fino,
odustane na prvoj poteškoći, lako se odvrati od cilja, sklon je sumnjati
u sve i svašta, teško razumije intelektualne koncepte ali je zato
nesklon vjerovati učitelju kad mu ovaj veli nešto što trenutno ne
razumije; ukratko, to je praktikant koji teško ili nikako postiže bilo
kakve rezultate.

Madhyama adhikari se zainteresira za nauk zbog toga što mu se argumenti
čine smislenima, vodi se intelektom u prosudbi, shvati argumente i
primjenjuje ih u rasponu svog shvaćanja, sklon je sumnjama ali vjeruje
učitelju kad mu ovaj kaže nešto što trenutno nadilazi njegovo
razumijevanje, te polako napreduje u shvaćanju.

Uttama adhikari je nešto kao Šakyamuni - na temelju opažanja principa
svijeta sam dolazi do ispravnih zaključaka o njegovoj naravi, na temelju
svojih velikih duhovnih težnji konstantno radi na postizanju
oslobođenja, kad se pojavi bilo kakva prepreka improvizira načine njenog
nadilaženja, kad treba vjerovati vjeruje a kad treba sumnjati sumnja,
neposredno razumije principe stvarnosti i na temelju toga postiže
prosvjetljenje.

Dakle uttama adhikari je jedina vrsta duhovnog praktikanta kojemu je
prosvjetljenje visoko vjerojatan do izvjestan događaj; madhyama adhikari
može postići prosvjetljenje uz ispravno vodstvo, a adhama adhikari je
nekvalificiran za duhovnu praksu i neće postići nikakve rezultate
izravnim putem, nego eventualno ako se gadno razbije i u procesu razvije
dovoljno mudrosti da postane madhyama adhikari.

Tantra bi takve stvari klasificirala još brutalnije; ona ljude dijeli na
pašave, svjetovne ljude i yogine. Pašavi je ljudska životinja, koja se
bavi hranjenjem, parenjem, samoodržanjem, socijalnim vezama i
hijerarhijom i nema nikakvih interesa osim neposrednih osjetilnih.
Pašavi se ne može baviti nikakvom duhovnošću i zabranjeno im je govoriti
o Bogu i transcendenciji jer su sposobni samo za izrugivanje i sablazan.
Svjetovni ljudi se za razliku od pašava bave kompliciranim produktivnim
djelatnostima, npr. inženjeringom, znanošću i sl., imaju razvijen
intelekt, u stanju su shvatiti složene intelektualne koncepte, u stanju
su nadići neposrednu osjetilnost i emotivne reakcije, ali nemaju bitno
izraženu transcendentalnu komponentu i zbog toga su slabo kvalificirani
za yogijsku praksu. Yogini, pak, imaju jako izraženu želju za
transcendentalnim, povremeno imaju spontana duhovna iskustva, imaju jak
i čist um, čiste i jasne emocije i nesklonost niskom i animalnom. Oni su
dobar materijal za praksu tantričke yoge kojom mogu katalizirati svoje
prirodne duhovne momente.

Različite yogijske škole obično prilagođavaju praksu toj klasifikaciji,
dakle sadhana nije ista za sve praktikante, nego se ovisno o njihovoj
razini propisuje različiti tip vježbi, npr.:

> According to Raja Yoga, there are three types of aspirants - Uttama,
> Madhyama and Adhama Adhikaris. To three classes of aspirants Raja
> Yoga prescribes three kinds of Sadhana. To the Uttama Adhikari
> (first-class aspirant) Raja Yoga prescribes Abhyasa and Vairagya. He
> practices meditation on the Self; he practices Chitta-Vritti-Nirodha
> (restraining the modification of the mind-stuff) and soon enters into
> Samadhi. This is practice (Abhyasa) sustained by Vairagya. To the
> Madhyama Adhikari (middling aspirant) Raja Yoga prescribes the Kriya
> Yoga - Tapas, Svadhyaya and Ishvarapranidhana. Tapas is austerity.
> Egolessness and selfless service are the greatest forms of Tapas.
> Humility and desirelessness are the greatest forms of austerity.
> Practice these through ceaseless, untiring, selfless service.
> Practice the three kinds of Tapas mentioned in the Gita. Disciplinary
> practices like fasting, etc., also come under Tapas. Svadhyaya is
> study of spiritual literature and also Japa of your Ishta Mantra.
> Ishvarapranidhana is self-surrender to the Lord and doing all actions
> as Ishvararpana, as offering unto the Lord. These three form the
> Sadhanas of the Madhyama Adhikari who enters into deep meditation
> very soon and attains Kaivalya Moksha. To the Adhama Adhikari, lowest
> kind of aspirant, Raja Yoga prescribes Ashtanga Yoga or the eightfold
> Sadhana - Yama, Niyama, Asana, Pranayama, Pratyahara, Dharana, Dhyana
> and Samadhi.

(izvor: http://www.dlshq.org/teachings/rajayoga.htm )

- --
http://www.danijel.org/
-----BEGIN PGP SIGNATURE-----
Version: GnuPG v1.4.9 (GNU/Linux)

iEYEAREKAAYFAkxBeOwACgkQU8G6/NHezOdJWQCeJ8jv/9HwuimDQJqKXb/ItDD2
WdIAnjcQDxoIJ+E3T7AaIsu2EAyEMvsW
=3WhX
-----END PGP SIGNATURE-----